Želimo li promijeniti što u BiH, najprije promijenimo nešto u Hrvatskoj!
Vrijeme:3 min, 6 sec
Kad čovjek čita vrlo zamršeni i slojeviti tekst „iznenadne“ Schmidtove posebne izjave, odmah osjeti kako se nastoji ublažiti i prikriti tvrdi sadržaj. Izjavu su, kako se i očekivalo, u Hrvatskoj svi režimci i prorežimci pokušali iskoristiti u funkciji svojih kratkotrajnih političkih i stranačkih i osobnih interesa. HDZ ju je prikazao kao svoju veliku pobjedu. Opozicija ju je prikazala kao velik poraz. I jedni i drugi pritom ’suvereno’ prelaze preko onih koji će na vlastitoj koži osjetiti posljedice Schmidtove intervencije. Kao što su osjetili brojne intervencije njegovih prethodnika.
Visoki predstavnik „međunarodne zajednice“ Christian Schmidt, nakon održanih izbora po postojećem izbornom zakonu, „iznenadno“ je nametnuo izmjene izbornog zakona. Odmah je pojasnio kako njegova odluka „ni na koji način ne utječe na provedbu rezultata glasanja“, ali i da se „izborna reforma mora nastaviti“. To je napravio navodno „da više ne bude blokada“ i „da se unaprijedi funkcionalnost institucija u Federaciji BiH“. „Iznenadno“ je to samo za one koji ne prate situaciju u BiH i sve što su pretrpjeli naši sunarodnjaci. U prvom redu od tzv. međunarodne zajednice i njihovih slugu, antihrvatskih „Hrvata“, a tek onda od Srba i Bošnjaka.
Tzv. međunarodna zajednica i njezini birokrati i tehnokrati, europski i američki, pokušali su još početkom 90-ih iskoristiti srpske napade da bi nas vratili u Jugoslaviju u ime njihovih nadnacionalnih iluzija, protuhrvatskih predrasuda i interesa. Sjetimo se samo kad je EEZ 1991. pozvala narode Jugoslavije da ju održe nudeći im novac i pridruženo članstvo. Sjetimo se državnog tajnika SAD-a Jamesa Bakera kad je također 1991 izjavio: Američki je prioritet da se očuva integritet Jugoslavije.
Hrvatska je naposljetku nevoljko priznata, primljena u UN, OESS, VE, EU i NATO, ali pokušaji nametanja „jugoslavenskih“ rješenja nisu nikada prestali. To valja uvijek imati na umu. Ono što smo postigli, osobito u prvom desetljeću hrvatske državnosti, postigli smo pružanjem otpora u prvom redu međunarodnoj zajednici. I danas ćemo postići, u Hrvatskoj i u BiH, onoliko koliko se budemo uspijevali othrvati nametanjima tzv. međunarodne zajednice.
Vratimo se Schmidtu. Kad čovjek čita vrlo zamršeni i slojeviti tekst „iznenadne“ Schmidtove posebne izjave, odmah osjeti kako se nastoji ublažiti i prikriti tvrdi sadržaj. Izjavu su, kako se i očekivalo, u Hrvatskoj svi režimci i prorežimci pokušali iskoristiti u funkciji svojih kratkotrajnih političkih i stranačkih i osobnih interesa. HDZ ju je prikazao kao svoju veliku pobjedu. Opozicija ju je prikazala kao velik poraz. I jedni i drugi pritom ’suvereno’ prelaze preko onih koji će na vlastitoj koži osjetiti posljedice Schmidtove intervencije. Kao što su osjetili brojne intervencije njegovih prethodnika.
Vladajući su u Republici Hrvatskoj priželjkivali nešto što mogu prikazati kao pobjedu kojoj su oni neizmjerno pridonijeli. Opozicija je priželjkivala nešto što mogu prikazati kao poraz koji će pripisati vladajućima. A dobrobit naših sunarodnjaka u BiH nije im, u pravilu, ni na kraj pameti. Bilo bi slično da je opozicija na vlasti, a vladajući u opoziciji – samo s obrnutih pozicija.
Naš najveći problem jesu tuđe sluge u Hrvatskoj. Položaj Hrvata u BiH posljedica je njihova (ne)djelovanja. Kad su tuđe sluge na kormilu, bez obzira na to komu služe, hrvatski suverenitet završava prije ili poslije u kanti za smeće. Kao što je, vidimo, završila „konstitutivnost“. A ona je trebala čuvati odnosno izražavati suverenu volju Hrvata u BiH. Njoj će Schmidt, kao predstavnik tzv. međunarodne zajednice, zabiti ili asistirati da bude zabijen jedan od posljednjih čavala u budući lijes.
I svejedno je je li tuđi sluga na vlasti ili u opoziciji.
Želimo li promijeniti što u BiH, najprije promijenimo nešto u Hrvatskoj!
Povezani sadržaji:
MLAKIĆ: Schmidtova odluka je prvorazredni antidaytonski i antiustavni potez
Šiljo: Hrvati u BiH još su manje jednakopravni nego što su bili dosad!
Hrvatsko nebo
