DOMAGOJ KNEŽEVIĆ: ‘Problemi za Hrvate krenuli su s intervencijom međunarodne zajednice, Mesić je najveći zagovornik bošnjačkih interesa’
Vrijeme:10 min, 55 sec
BiH je veliko geopolitičko dvorište velikih sila. Mnoge od njih imaju svoje interese, međutim i Hrvatska tu ima svoje legitimne interese i na tom tragu vodi svoju politiku. Uspjeli smo internacionalizirali to pitanje, na veliki broj međunarodnih adresa koje nisu znale što se događa u BiH sada znaju i to pitanje je na stolu.
Domagoj Knežević, znanstvenik s Hrvatskog instituta za povijest i savjetnik ministra vanjskih poslova bio je gost emisije na Večernji TV-u te je u razgovoru s novinarkom Večernjeg lista Ivom Boban Valečić analizirao situaciju uoči izbora koji će se u nedjelju održati u BiH.
U nedjelju BiH ide na izbore po praktički istim pravilima koja su i do sada bila na snazi. Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Christian Schmidt je pokušavao doći do nekog dogovora, na kraju su to bile samo tehničke izmjene te još uvijek postoji mogućnost preglasavanja Hrvata. Očekujete li da će se to dogoditi?
– Kad pogledamo unatrag na politički proces koji je već dugo na sceni u BiH gdje se pokušava Hrvate iz BiH ostaviti bez političkih prava koja im pripadaju prema Ustavu i međunarodnom Daytonsko-pariškom mirovnom sporazumu koji je potpisan 1995. godine ja nemam nikakve sumnje da će se to ponovno pokušati. Dakle, ja od gospodina Schmidta očekujem samo da se drži Ustava i Daytonsko-pariškog sporazuma, a ako će se toga držati on će sukladno tim odredbama vrlo jasno moći djelovati u tom pravcu da se omogući Hrvatima da imaju svoje legitimne političke predstavnike na svim razinama vlasti u BiH.
Kolika je uopće volja za to? Hrvatska politika je pokušala na niz adresa pogurati to pitanje, međutim na kraju nismo uspjeli izmijeniti izborni zakon. Zbog čega, što to tako čvrsto drži zapadne politike s jedne strane uz koncept građanske države koji podržava i Njemačka s Turskom i Iranom? S druge strane imamo SAD, Veliku Britaniju pa sad i Izrael koji se slijepo drže slova Daytona, ali nema onog pomaka da se kaže da kad se bira Hrvat onda ga biraju Hrvati. Zbog čega, zašto je ta politika tako tvrda?
– Ja sam često u razgovorima s predstavnicima međunarodne zajednice čuo argumente na ovom tragu – Hrvati imaju svoju matičnu državu, Srbi imaju svoju matičnu državu, što ćemo s Bošnjacima? To je promašena teza iz razloga koji mi stalno objašnjavamo, da su Hrvati iz BiH isto od tamo, to je njihova autohtona država. Dakle, oni su tamo već stoljećima i njihova prava ne ovise o njihovoj brojnosti. To su prepoznali svi mirovni sporazumi, od Washingtonskog i Daytonskog, ali to je prepoznala i presuda Ustavnog suda BiH koja je rekla da je načelo konstitutivnosti u predmetu Ljubić natkrovljujuće načelo Ustava BiH. Dakle, svi oni samo da se drže Ustava BiH ne bi trebali imati dileme koju opciju političkog rješenja bi trebali podržati. Međutim, kao što znamo na međunarodnoj sceni nema pravde nego samo interesa raznih velikih sila i mi možemo reći da je BiH jedno veliko geopolitičko dvorište velikih sila. Mnoge od njih imaju svoje interese, međutim i Hrvatska tu ima svoje legitimne interese i na tom tragu vodi svoju politiku. Ono što bi rekao u čemu smo uspjeli je da smo internacionalizirali to pitanje, da veliki broj međunarodnih adresa koje nisu znali što se događa u BiH sada znaju i to pitanje je na stolu. Tu bi podsjetio i tko je kriv za to što nije došlo do promjene izbornog zakona. Ja ću ovdje izravno reći da je krivac Bakir Izetbegović i njegova stranka Demokratske akcije. Kao što znate vođen je niz pregovora i ti pregovori su iznjedrili rješenja koja su predstavili predstavnici Hrvatskog narodnog sabora. Ta rješenja su rješavala i presudu Ljubić Ustavnog suda BiH i presudu Sejdić i Finci Europskog suda za ljudska prava, dakle implementaciju oba sudska predmeta i presude i time bi se relaksirala situacija.
Ali nije, dakle to se nije postiglo, Izetbegović smatra da mu je to u interesu. Hrvatska politika je pokušala, možemo li ovo smatrati neuspjehom?
– Ne smatram da je to neuspjeh, a reći ću što je bio uspjeh. Internacionalizirali smo to pitanje, zadobili smo određeni broj država koje su prije gledale neutralno na to. Sad imate situaciju u kojoj SAD podržava nastojanja RH i Hrvata u BiH da učine BiH stabilnom i funkcionalnom državom u kontekstu ove geopolitičke situacije.
Imamo li nekakvu šansu da u nekom roku riješimo ovu situaciju?
– Mi moramo sačuvati svoje političke pozicije na svim razinama vlasti da bi ušli u daljnje odvijanje tog procesa. Ovi izbori nisu kraj. Citirat ću svog kolegu Ivu Lučića koji je u jednom svom članku rekao da vlast u BiH bez Hrvata neće biti vlast nad Hrvatima u BiH. Povijesno gledano Hrvati BiH su preživjeli i puno teže trenutke, preživjet će i ovo. Ono što je glavni problem ovog problema po meni je to što BiH već predugo zbog tih problema stoji na mjestu, a naravno naš je interes da ona bude stabilna i funkcionalna država i članica svih euroatlantskih integracija kojih smo i mi članovi.
U Francuskoj se pokušavalo i dobilo se nekakvo razumijevanje za pitanje položaja Hrvata u BiH, kako to da Njemačka ne mijenja svoj stav ni za milimetar? Imali smo onu rezoluciju Bundestaga kojom se osuđuju nacionalistička stremljenja bošnjačke, hrvatske i srpske strane te se zbog separatističkih aktivnosti osuđuju Milorad Dodik i Dragan Čović.
– To je u biti bila jedna izjava Bundestaga koju su podržali klubovi stranaka u Bundestagu, to nije bila rezolucija. Ono što je meni problematično u toj rezoluciji je da ona potpuno ruši pravni poredak BiH i odredbe međunarodnog mirovnog sporazuma.
Kad se govori o građanskoj BiH nasuprot načelu konstitutivnosti, zapravo u nedjelju je ono što će Hrvatima potencijalno biti problematična točka su Dom naroda i hrvatski član predsjedništva, sve drugo ide po građanskom principu, je l’ tako?
– Tako je. Sve razine vlasti u BiH osim biranja zastupnika u Domu naroda i biranja hrvatskog člana Predsjedništva BiH se biraju po konceptu građanskog društva i građanske države. Dakle, samo 3%, to je taj Dom naroda i predsjedništvo BiH čuva to načelo konstitutivnosti i jednakopravnosti tri konstitutivna naroda. To je u velikoj opoziciji sa zadnjim popisom stanovništva gdje se 97% stanovništva izjasnilo kao Bošnjak, Hrvat ili Srbin nasuprot onih 3% ostalih. Tu bi naglasio još jednu stvar. Ne događa se samo preglašavanje Hrvata, imate i onaj klub ostalih u kojem se biraju manjinski predstavnici. Pogledajte imena ljudi koji su predstavnici u tom klubu ostalih u Domu naroda. Dakle Bošnjaci biraju i manjinskim predstavnicima njihove predstavnike u Domu naroda.
Tu se vraćamo na presudu Sejdić i Finci na kojoj zapravo Vijeće Europe inzistira.
– Dakle, ponovit ću još jedanput jer mislim da to hrvatska javnost mora znati. Presuda Sejdić i Finci ne traži uvođenje koncepta građanske države BiH nego popravljanje trenutnog ustavnog pravnog okvira BiH.
Hrvatski narodni sabor je kandidirao gospođu Borjanu Krišto za članicu predsjedništva. Hrvatska republikanska stranka je predlagala da se nađe zajednički kandidat koji je izvanstranački, neovisan, jako ime. Oni tvrde da Krišto ne može dobiti dovoljan broj glasova da bi spriječila ponovni izbor Željka Komšića.
– Ja mislim da je to legitiman, ali potpuno promašen zahtjev. Hrvatski republikanci su po meni promašili tajming svog dobivanja vidljivosti na političkoj sceni. Mislim da je to pitanje koje se treba otvarati nakon ovih izbora. Tu bi sad rekao izravno da svaki glas za stranku koja se nalazi izvan Hrvatskog narodnog sabora bit će izgubljen i u biti je glas za ovu vrstu provedbe bošnjačke politike.
Znači ako ne želite provedbu bošnjačke politike morate glasati za HDZ, to je jedna talačka situacija.
– Ne ne, niste me razumjeli, to nije istina. U Hrvatskom narodnom saboru su sve stranke, a jedina relevantna stranka koja nije u njemu je Hrvatska republikanska stranka.
Hoće li to možda smanjiti interes birača za gospođu Krišto?
– Ne znam, gledao sam malo kampanju i nisam stekao taj dojam. Ali ponovit ću, ovo su izbori na kojima treba obraniti ustavna prava Hrvata u BiH kao političkog naroda. Treba masovno izaći na izbore, dati sve od sebe da se spriječi ovakav scenarij iako smo ga mi već imali. Tri puta je već gospodin Komšić izabran za antihrvatskog člana Predsjedništva BiH, naglasio bi da on nije hrvatski nego antihrvatski član. Tu bi posebno pozvao Hrvate u središnjoj Bosni i Zeničko-dobojskog kantonu da izađu jer će se tu voditi ključna bitka za obranu hrvatskih političkih prava za izbor njihovih legitimnih političkih predstavnika u Domu naroda BiH.
Koliki je njihov interes uopće za tu politiku s obzirom da oni dosta često tvrde da su zanemareni na račun Hercegovaca?
– To je neka vrsta spina, ne znam zašto bi bili zanemareni. Ja sudjelujem u nekakvim kreiranjima politika prema Hrvatima u BiH, i Ured za Hrvate izvan RH kad dijeli pomoć dijeli teritorijalno. Znači ne radi nikakve vrste teritorijalne diskriminacije, ja sam obišao cijelu BiH i vjerujte mi pomoć se daje svim Hrvatima.
Postoje ideje da Federaciju treba ponovno teritorijalno i administrativno preustrojiti. Niste pobornik takve ideje?
– O tome nisam razmišljao, to mi je nekakva vrsta razmišljanja za budućnost. Mislim da moramo prvo razriješiti ove situacije, zaštititi ustavna prava Hrvata BiH kako je to bilo predviđeno mirovnim sporazumima i Ustavom BiH i veliki broj problema koji su trenutno na sceni u BiH će brzo nestati, dakle samo poštivanjem tih odredbi.
Što ako u tome ne uspijemo? Postoje u posljednje vrijeme ideje, odvjetnik Luka Mišetić ju naročito zastupa, dakle ako bi se ponovno dogodilo preglasavanje, po njemu bi Hrvatska trebala suspendirati Daytonski sporazum kao potpisnica.
– To je zanimljivo razmišljanje, međutim ja još uvijek ne bi tako daleko gledao, vidjet ćemo kako će u nedjelju proći situacija. Moje informacije na terenu kažu da vlada veliko zanimanje za izbore, posebno u srednjoj Bosni i Zeničko-dobojskom kantonu i vidjet ćemo kako će to proći.
Ali hipotetski Mišetić je postavio tezu da bi Hrvatska trebala u nekom trenutku izaći iz Daytonskog sporazuma, dakle suspendirati ga. Je li to uopće mogućnost i što bismo time dobili i gdje bismo našli saveznike za takvo što?
– Daytonski sporazum je nastao uz posredovanje kontaktne skupine u kojoj je i Rusija. Raditi nekakav preustroj mimo tog sporazuma u ovom trenutku nije realno. Dakle mi moramo nastaviti sa svojom političkom borbom, dobili smo političko-pravne argumente nastupom hrvatskih političkih predstavnika okupljenim oko Hrvatskog narodnog sabora. Dakle rješenje je bilo na stolu, jedini razlog zbog kojeg ono nije provedeno je gospodin Bakir Izetbegović. Predstavnici Venecijanske komisije su potvrdili taj prijedlog kao legitimno rješenje svih problema.
Oni su odustali zbog procjene da im je jedino što im ide u prilog građanski koncept i ništa drugo.
– Nećemo to zvati građanskim konceptom, moramo to nazvati pravim imenom. To je priča kojom bi se pokrio bošnjački unitarizam. To je SDA pokušala i uoči početka rata u BiH.
Ljudi žele svoju jedinstvenu državu, mogu li oni to provesti?
– Ja mislim da ne. Ja stalno iznosim ovu tezu. Pogledajte gdje je BiH bila u procesu euroatlantskih integracija 2002. godine, a pogledajte gdje se nalazi danas nakon početka provedbe takve politike obespravljivanja Hrvata u BiH. Bez ikakve sumnje, Hrvati su najveći zagovornici euroatlantskih integracija u BiH i mislim da se to na Zapadu osvješćuje.
Mnogi od današnjih problema proizlaze iz neprecizne formulacije u Daytonskom sporazumu. Unutra piše da se u Predsjedništvo BiH bira jedan Hrvat, ne piše da hrvatski narod bira Hrvata.
– Daytonski sporazum je u originalu na engleskom jeziku, ovo je slobodna interpretacija onih koji su ga preveli, nigdje verificirana. Svaki član predsjedništva međusobno mora komunicirati s klubom naroda u domu kojeg zastupa. Zašto su inače u predsjedništvu tri člana, neka mi netko objasni.
Mnogi će reći da je nejasno zašto su Hrvati nakon onakve blistave vojne pobjede potpisali takav sporazum?
– Taj sporazum nije bio problematičan, potpuna devijacija je nastala intervencijom međunarodnih predstavnika. Dok je bio na snazi sporazum onako kako je potpisan nije bilo nikakvih problema. Napravite analizu, od 1996. do 2002. takvih vrsta političkih problema nije bila. BiH je bez obzira na teške ratne traume tada kretala naprijed.
Da zaključimo, probleme je u velikoj mjeri izazvao krivi pristup međunarodne zajednice…
– I šutnja tadašnjih hrvatskih vlasti. Tu je Stjepan Mesić bio najveći zagovornik bošnjačkih interesa u BiH. On je bio najveći bošnjački lobist tih 10 godina, a i sada je.
U svakom slučaju je li adresa na kojoj treba tražiti rješenje za ove probleme ipak međunarodna zajednica?
– Ja mislim da treba dobiti potporu međunarodne zajednice, ali mir u BiH će doći onog trena kad doista shvate oni koji žive tamo da ona može funkcionirati kao stabilna i funkcionalna država jedino u dogovoru njihovih legitimnih političkih predstavnika. Pogledajte Belgiju, pogledajte Švicarsku, to su modeli. Ne u nekakvoj dominaciji najbrojnijeg naroda kroz nekakve lažne koncepte.Ovi nedavni događaji u Sarajevu, mislim na prosvjede ispred zgrade ureda visokog predstavnika su podsjećali na događaje naroda kad je Milošević pokretao svoju priču.
Je li to utjecalo na visokog predstavnika Schmidta?
– Naravno da je. Ja sam zagovornik priče u kojoj bi se sve te institucije trebalo izmjestiti iz Sarajeva. One su pod velikim utjecajem jer u Sarajevu vlada samo jedan narativ.
Gdje biste ih izmjestili?
– Evo, može Ljubljana, Brčko. Jer ako su tamo međunarodne institucije, one su dnevno izložene narativu samo jedne strane.
Iva Boban Valenčić/Elvis Sprečić/VL/https://www.vecernji.ba/Hrvatsko nebo
