Šiljo: Ruska Federacija „premjestit“ će aneksijom okupiranih područja rat na vlastito ozemlje!

Priključenje (aneksija) okupiranih područja Ruskoj Federaciji, do kojeg će nedvojbeno doći krajem rujna ili početkom listopada, značit će da se za rusku državu rat „premješta“ na rusko ozemlje. „Pretvorit“ će se iz rata u Ukrajini u rat u samoj Rusiji; svaki napad ukrajinskih snaga na priključena područja radi njihova povrata pod ukrajinsku vlast kvalificirat će se kao napad na rusku državu. I proglasit će se da je “posebna vojna operacija” uspješno završena. No budući da će se ukrajinske vojne akcije nastaviti, Putin će zaoštriti politiku, proglasiti ratno stanje i mobilizaciju i prelazak države na funkcioniranje u okolnostima „egzistencijalne ugroze“. Ili će Putin biti zamijenjen drugim vođom. I u Rusiji naime postoji „duboka država“. Moguće je da je već u pripravi nasljednik koji je odlučniji, radikalniji i beskrupulozniji od njega. Koliki su izgledi za njegov ostanak ili odlazak, to se u ovom času ne može sa sigurnošću procijeniti. No sa sigurnošću se može procijeniti da ni za kakvu bitno drukčiju, mekšu ili miroljubiviju politiku u Ruskoj Federaciji ne postoje i dalje ni najmanji izgledi. Dapače!

Premda za Ukrajinu i dalje nije preporučljivo ništa decidirano tvrditi u pogledu njezine bliske i dalje budućnosti, najnoviji niz događaja upućuje nas na predviđanje s velikom vjerojatnošću onoga do čega će uskoro doći.

Sada okupirana područja prestat će pravnim manevrom biti za Moskvu dijelovima Ukrajine, a postati dijelovima Ruske Federacije

Prvo, održat će se referendumi na onim područjima Donbasa i na još dvama područjima što ih vojno kontroliraju ruska vojska i domaće proruske snage i samoproglašene vlasti. I Rusiji i domaćim protuukrajinskim snagama najednom se jako žuri održati te referendume do kraja rujna kako bi u Moskvi mogli odmah proglasiti da su sva ta područja priznata kao suvereni entiteti i ujedno – na temelju njihove ’suverene’ volje – prihvaćena kao sastavni dijelovi Ruske Federacije.

Tim pravnim manevrom, koliko god bio nedemokratski, drzak, nepošten i bezočan, okupirana područja Ukrajine prestat će za Moskvu biti dijelovima Ukrajine, a postati dijelovima Ruske Federacije. Time će si Moskva uzeti pravo braniti ih od ukrajinskih snaga, onako kao što bi branila svaki drugi napadnuti dio vlastita teritorija. Dapače, ruska vojna doktrina i ruska sigurnosna strategija predviđaju i uporabu nuklearnog oružja – ali isključivo u slučaju da opstanak ruske države dođe u pogibelj.

Možda je i to jedan od razloga za takve poteze koji su pred nama. Nisu zanemarivi oni, osobito tajnik Vijeća za nacionalnu sigurnost Medvedev, a i V. Dugin, koji već dugo prijete nuklearnim oružjem („Armagedonom“) ili očekuju da vrhovni zapovjednik ruske vojske posegne za njim – u nemogućnosti da stanje na bojištima ruske i proruske snage preokrenu u svoju korist i ostvare megalomanske osvajačke i druge ciljeve koje su si postavili.

Otvorit će se vrata djelomičnoj ili općoj mobilizaciji i proglašenju ratnog stanja

Takvim pravnim manevrom otvorit će se i vrata djelomičnoj ili općoj mobilizaciji te proglašenju ratnog stanja. Rat za obranu osvojenih područja steći će po ruskom zakonodavstvu legitimitet i legalitet pred vlastitim državljanima. Ne će se – ako odnosno kada takvu odluku donesu nadležna državna tijela u Moskvi – novačiti vojnike ili pozivati vojne obveznike da idu ratovati u drugoj zemlji, nego će ih se sada pozivati u oružane postrojbe i slati na bojište radi odnosno pod izgovorom obrane vlastite zemlje, domovine, naroda i države.

Istodobno, pojačat će se informativni rat i takvo prikazivanje zbivanja da se sada protivnikom, neprijateljom i ugroziteljem ruskih nacionalnih interesa, pa i samoga golog opstanka Ruske Federacije, ne smatra sama Ukrajina, nego NATO i velika većina zapadnih sila. Već sada ističe se da ruska vojska nije bila prisiljena na naprasno povlačenje s područja istočno od Harkiva, koje ju ne silno ponizilo i osramotilo, od samih ukrajinskih snaga, nego ne samo zapadnim oružjem i opremom, nego i izravnim angažmanom svakovrsnih stratega, planera, vojnih stručnjaka, agenata i specijalaca SAD-a i drugih zapadnih sila.

Time će rat u Ukrajini na neki način, s ruske strane, prerasti iz „posebne vojne operacije“ u Ukrajini, odnosno protiv Ukrajine, u rat za obranu od NATO-a odnosno Zapada. Tako će on biti tumačen. I poduzimat će se raznorazne mjere kako bi se Ruska Federacija prilagodila ratnim okolnostima i „ratnom stanju“, koje do sada uopće nije ni bilo proglašeno.

Ili će se Putin radikalizirati, ili će ga zamijeniti radikalniji vođa

Time Putin pokušava oprati od neuspjeha i poraza vlastiti obraz i obraz ’majčice Rusije’ kao vojne velesile, umanjiti vlastitu odgovornost za neuspjeh „posebne vojne operacije“ i spasiti vlastitu političku, a možda i fizičku glavu. Spasiti ju pred svojim protivnicima, nezadovoljnicima, nacionalistima i jastrebovima. Radikalna struja ruskog establišmenta, čiji je jedan od glasonoša, tumača i neslužbenih stratega Vladimir Dugin, postala je naime u opsljednje vrijeme otvoreno nezadovoljna i ozlojeđena vojnim neuspjehom. Ta struja željela bi da Rusija posegne za svim raspoloživim sredstvima, pa i za nuklearnim oružjem, kako bi „zaštitila“ sebe od tako grde i „agresivne“ zapadne ugroze.

Priključenje (aneksija) okupiranih područja Ruskoj Federaciji, do kojeg će nedvojbeno doći krajem rujna ili početkom listopada, značit će da se za rusku državu rat „premješta“ na rusko ozemlje. „Pretvorit“ će se iz rata u Ukrajini u rat u samoj Rusiji; svaki napad ukrajinskih snaga na priključena područja radi njihova povrata pod ukrajinsku vlast kvalificirat će se kao napad na rusku državu. I proglasit će se da je “posebna vojna operacija” uspješno završena. No budući da će se ukrajinske vojne akcije nastaviti, Putin će zaoštriti politiku, proglasiti ratno stanje i mobilizaciju i prelazak države na funkcioniranje u okolnostima „egzistencijalne ugroze“. Ili će Putin biti zamijenjen drugim vođom. I u Rusiji naime postoji „duboka država“. Moguće je da je već u pripravi nasljednik koji je odlučniji, radikalniji i beskrupulozniji od njega. Koliki su izgledi za njegov ostanak ili odlazak, to se u ovom času ne može sa sigurnošću procijeniti. No sa sigurnošću se može procijeniti da ni za kakvu bitno drukčiju, mekšu ili miroljubiviju politiku u Ruskoj Federaciji ne postoje i dalje ni najmanji izgledi. Dapače!

Povezani sadržaj:

ALEKSANDAR DUGIN: ‘Prijetnja Trećeg svjetskog rata je sve bliža’

Šiljo/Hrvatsko nebo