Branislav Vujeva: Iz Jajca sam izašao među zadnjim, a u oslobođeni grad ušao prvi

Predsjednik RH Zoran Milanović danas na 27. obljetnicu oslobođenja Jajca u VRO “Maestral”, odličjem reda Nikole Šubića Zrinjskog odlikovat će jajačku Brigadu HVO-a “Hrvoje Vukčić Hrvatinić”, piše Večernji list BiH.

Spašavanje ljudi

Prva je to postrojba izvan gardijskog sustava HVO-a kojoj hrvatski predsjednik dodjeljuje odličje kojim se pojedinci i postrojbe odlikuju za junački čin u ratu, izravnoj ratnoj opasnosti ili iznimnim okolnostima u miru. Među više od 1300 pripadnika Brigade HVO-a “Hrvoje Vukčić Hrvatinić” koji su najvećim dijelom iznijeli teret sedmomjesečne obrane tijekom kojih je Jajce bilo “pakao na zemlji”, te nakon pada Kraljevskog Grada u ruke srpskom agresoru, nastavili ratni put na brojnim ratištima u središnjoj Bosni i Hercegovini, sve do akcija koje su donijele mir BiH, uključujući i “Maestral”, je i Berislav Vujeva, dragovoljac Domovinskog rata i pripadnik Interventnog voda jajačke Brigade HVO-a.

Vujeva je ujedno i prognanik s najkraćim stažom, iz Jajca je izašao među zadnjim, a u oslobođeno Jajce ušao prvi. Vujeva je s nama podijelio dojmove i jednog i drugog događaja, jer oba su mu se duboko urezala u sjećanje. Nakon što je postalo jasno da se Jajce ne može obraniti, jedino o čemu razmišljaju hrvatski branitelji u jesen 1992. je kako spasiti ljudske živote oko 30.000 stanovnika te kreću u najtužniju misiju, izvlačenja civila nakon koje i sami teška srca ali s olakšanjem napuštaju Jajce da bi u Grad na Plivi Vojska RS-a ušla 29. i 30. listopada 1992. Vujeva je bio jedan od tri hrvatska branitelja koji među posljednjim napuštaju okupiran grad.

“Sjedili smo na stepenicama vojarne u selu Divičani nas trojica, Juro i Ivan Crnoja i ja tog dana kada je palo Jajce, 30. 10. Dobili smo zadaću dignuti u zrak skladišta streljiva i eksploziva koje nismo mogli ponijet sa sobom. Srbi su već ušli u grad i naša vojska se povlačila zajedno s rijekom civila. Nas trojica smo sjedili tako i promatrali u daljini grad. Srpski vojnici palili su sve redom. Odjednom je zavladala potpuna tišina, nisu padale granate niti se čula pucnjava. Odvezana stoka uokolo je hodala slobodno i pasla na nepokošenim livadama. Sve je podsjećalo na prelijepi jesenji dan i rat taj jedan trenutak kao da nije postojao. Čekali smo da svi odu, aktivirali eksploziv i otišli. Zatresla se zemlja, a eksplozija je nakratko narušila okolnu idilu. Sve je ubrzo ponovo utonulo u mir i tišinu. Bili smo tako među posljednjim vojnicima koji su napustili Jajce. Nismo se osvrtali. Učinili smo sve što smo mogli”, opisao je trenutak povlačenja iz Jajca Berislav Vujeva.

Jajce je od kraja listopada ’92. pa sve do zajedničke Vojno- redarstvene operacije “Maestral” do 13. rujna 1995. okupiran grad kojeg su kontrolirali Srbi. Tri godine nakon pada Jajčani se vraćaju zajedno s drugim pripadnicima postrojbi HVO i HV-a koji 13. rujna 1995. oslobađaju Jajce u akciji “Maestral”. Oslobođenje Jajca bio je posebno emotivan trenutak za Jajčane, branitelje koji su čekali povratak u svoj grad.

“Srca su kucala kao luda. Ispred nas, na ulazu u selo Bravnice je noć provela Specijalna Policija HR HB. Mi smo čekali 81. Gardijsku bojnu HV i 2. Gardijsku brigadu HVO. Bili smo tako blizu, a tako daleko. Počelo se govoriti i o primirju. Svi su imali neke svoje priče, a Virovitičani nikako da dođu. Čim su stigli, krenula je akcija. Skakali su s kamiona, uzimali opremu i krenuli. Nikada ranije, a ni kasnije nisam vidio tako spremnu vojsku”, prijeća se Vujeva kojemu je i danas teško opisati trenutak povratka u rodni grad nakon trogodišnje okupacije.

“Ulazak u Jajce bio je moguć samo kroz uske kanjone, bez obzira s koje strane ulazite. Poveo sam zapovjednika 2. GBR HVO Stanka Soptu kroz krug tvornice “Elektrobosna” da mu pokažem alternativni ulaz u grad kojim bismo zaobišli opasni kanjon. Bilo nas je 4-5 u grupi.

195 poginulih

Na autobusnom kolodvoru Sopta i vojnici su se vratili, a ja sam ostao sam. Okrenuo sam se i otišao u grad. Sam samcat. Grad je bio prazan. Ni mačke ni psa. Čak ni pucnjave. Ništa. Onda sam se sjetio da naša vojska upravo ulazi pa sam požurio natrag da ih dočekam. Susret sa našom izvidnicom umalo da završi kobno. Ipak, živi i zdravi uputili smo se u grad, kroz drevne utvrde bosanskih kraljeva ušli smo polako. Vratili smo se u Jajce i ono nas je dočekalo suncem. Bio je 13. rujan 1995., a ja sam postao jajački izbjeglica s najkraćim izbjegličkim stažem jer sam 1992. među posljednjima izašao, a prvi se vratio”, opisao je Vujeva trenutak svog povratka u Jajce.

U obrani Jajca od srpskog agresora crtu obrane dugu 130 km branilo je devet bojni jajačke Brigade HVO-a “Hrvoje Vukčić Hrvatinić”. U borbi je poginulo 108 hrvatskih branitelja Jajca, a više od 500 ranjeno. Nakon što Jajce doživljava sudbinu Vukovara, Brigada pod zapovjedništvom pukovnika Ive Šimunovića nastavlja ratni put. Ukupno 195 Jajčana je poginulo u Domovinskom ratu, a 696 je ranjeno, od čega neki i više puta.

Ana Popović/VL/https://www.vecernji.ba/Hrvatsko nebo