Šiljo: Deset činjenica o Ini – inkluzivno za tvrdokuhane hadezeovce
Vrijeme:10 min, 11 sec
A mnogi će, u to ne treba sumnjati, poraditi da se sva ta neočekivano nastala šteta, nastala diletantizmom Škugora, koji se očito osjećao sigurnim i zaštićenim, nekako minimizira. I da se dalje po Ini, prirodnom plinu, energentima i kadru HDZ-a, HNS-a, SDP-a, SDSS-a i drugih stranaka ne čeprka ni predugo ni preduboko. Stvarno stanje Hrvatske za njih je idealno kada je posve stabilno. Ne bibaj! Ne ometaj! Čuvaj kontinuitet! Pusti „naše“ veslače da veslaju dalje! Da nas sve „preveslaju“.
Kada se klaun useli u palaču, on ne postaje kralj. Palača postaje cirkus.
(Turska poslovica)
1) Četvrtinu vlasništva Ine prodala je tada vladajućim Mađarima pod vlašću tamošnjih komunista SDP-ova, Račan-Linić-Jurčićeva vlada. Ostalo koliko im je trebalo da preuzmu faktičnu upravu nad Inom namaknula im je uskoro Sanaderova vlada, čuvarica (neo)komunističkog kontinuiteta. U cijelom „projektu“ važne su karike bili i predsjednik države Stipe Mesić (izabran za predsjednika države kao čovjek HNS-a) i njegov povjerenik za Inu Tomislav Dragičević, kadar bivšeg režima, inače zet HNS-ove čelnice Savke Dabčević Kučar. Da bi branitelji iz svog portfelja prodali dio svoga domoljubnog vlasništva Ine Mađarima, na tomu su koliko je trebalo poradili potpredsjednica HDZ-ove Vlade Jadranka Kosor i braniteljski povjerenici HDZ-a.
2) Ugovorom Sanaderove vlade s MOL-om mađarskoj tvrtki dane su posebne upravljačke ovlasti, sadržane u tajnim aneksima. Iako mađarski MOL nikada nije postao natpolovični vlasnik hrvatske INA-e, on je po ugovornim odredbama preuzeo upravljanje najvažnijom energetskom tvrtkom u Hrvatskoj kao da ima natpolovično, većinsko vlasništvo. Tu neovlašteno povlaštenu poziciju gazda iz Budimpešte nije nitko ozbiljno osporio sve do danas: ni takozvane nacionalne ni takozvane anacionalne vlade ni druga tijela i institucije za zaštitu trgovačkog prava i zakonitosti.
3) Za katastrofalnu prodaju Ininih naftno-plinskih „Bijelih noći“ u Rusiji pod Račanovom vladom, kojom je nanesena šteta Ini u iznosima na desetke milijarda kuna nitko do danas nije snosio nikakvu odgovornost. Isto tako ni za povlačenje iz Sirije pod Milanović-Linić-Pusićkonom vladom, gdje je Ina, isto tako prije prelaska u ruke Ugara, imala svoja vrlo unosna naftna polja. Bez kojih je svojevoljno ostala – političkom odlukom tadašnje vlade. Štetu se poslije nije ni pokušao sanirati.
4) Sustav korporativnog upravljanja kakav je MOL uspostavio u Ini suprotan je hrvatskom Zakonu o trgovačkim društvima i poslovnoj praksi na Zapadu općenito. U toj otuđenoj tvrtki mađarski je suvlasnik nametnuo još prije 10-15 godina interni dokument nazvan „Lista ovlaštenja za donošenja odluka (LODO)“. Tim dokumentom ustrojena je paralelna, protuzakonita linija upravljanja unutar same Ine. To je već dugo „javna tajna“. Inom uopće ne upravlja njezina formalna uprava, već „odbor operativnih direktora“ pod šapom glavnom direktora – šefa Upravnog odbora. Operativni direktori ne odgovaraju upravi, sastavljenoj od većinske mađarske i manjinske hrvatske kvote, nego izravno i isključivo predsjedniku uprave, a kojeg po spomenutom ugovoru o vlasničkim i ostalim pravima postavlja MOL. Iako je takav način upravljanja bilo kojom kompanijom u Hrvatskoj protuzakonit, MOL-u su sva tijela za nadzor zakonitosti svih dosadašnjih vlada i njihovih pravosuđa i „nezavisnih“ nadzornih tijela dopuštala neometano ga prakticirati. Istina, dogodila se je iznimka: HANFA je ustanovila još g. 2011., dok joj je na čelu, po volji HDZ-ove većine, bio Ante Samodol, da MOL zahvaljujući odredbama dokumenta LODO protuzakonito dobiva povlaštene informacije. No iako se već duže od desetljeća zna da je MOL u Ini uspostavio protuzakonit sustav upravljanja, nijedna vlada (Kosoričina, Milanovićeva, Oreškovićeva, dvije Plenkovićeve) nije poduzela pravne ni druge radnje da to izmijeni. Mađarska strana ignorira hrvatske zakone i hrvatsku državu koja posjeduje gotovo pa istu količinu Ininih dionica kao i MOL – i istodobno zaslugom „mudrih“ politika hrvatskih vlada dobiva međunarodne arbitražne sporove i financijsku odštetu u vrijednosti koja se mjeri milijardama kuna. Na štetu hrvatske države i nacije. A Samodola je HDZ otad (ne samo zbog toga) politički „škartirao“: takve principijelne osobe ne trebaju mu za visoke dužnosnike, to jest ne trebaju mu uopće.
5) Andreju Plenkoviću nije bilo stalo da se pravni nered s Inom razriješi. Naprotiv, on je nastavio politiku prijašnjih HDZ-ovih vodećih ekipa, a to je politika paktiranja s (plaćeničkim) mađaronima, kakav je bio Josip Petrović, politika dogovora ispod stola pomoću raznih ministara, među kojima je poslije Horvata Ćorić možda posljednji u nizu, ali zasigurno ne i zadnji. Još prošle godine Nacional je objavio video u kojem Gabriel Szabó, član Nadzornog odbora Ine i potpredsjednik Upravnog odbora MOL-ove Grupe za rafinerijsku preradu, na Zoom konferenciji navodi da su smjene direktora sektora u Ini dogovorene između vrha MOL-a i Plenkovića. Tada je na srednjim visokim, operativnim razinama smijenjeno osam direktora i drugih dužnosnika. O tomu je govorio i Damir Vanđelić, bivši predsjednik Nadzornog odbora Ine. Kada je zatražio objašnjenja zašto se provode te kadrovske smjene, rečeno mu je da se na taj način “organizacija unaprjeđuje”. Nama je danas najzanimljivije (a sigurno u stvarnosti nije jedino „zanimljivo“, samo što se mnogo toga još nije razotkrilo, niti će se razotkriti) da je tada na mjesto smijenjene direktorice Sektora za trgovinu prirodnim plinom Davorke Tancer postavljen Damir Škugor! Njegovo imenovanje za direktora imalo je političko zaleđe i vjerojatno je (nije „znanstveno dokazano“) dogovoreno između MOL – i Plenkovićeve Vlade. Neki vrlo dobro informirani izvori, kao što je Sandor Fasimon, predsjednik Uprave Ine, kažu da je u tome tajnom kadrovskom dealu sudjelovao bivši ministar Ćorić – naravno, pokriven autoritetom samog premijera odnosno kao njegova produžena ruka. Koji je zasigurno znao zašto na tom mjestu želi vidjeti upravo Damira Škugora, a na brojnim drugim takvim mjestima neke druge „škugore“. No Plenković se pravi „nevješt“, govori kako Škugora ne poznaje i takve besmislice u koje mogu povjerovati samo zatucani vjernici HDZ-a fundamentalističkog tipa.
6) Svi govore o tomu da je inkriminiranom trgovinom plina nanesena šteta Ini – a nitko da se zapita čiji je to plin Ina prodavala. Plin je naime hrvatski državni plin, crpljen iz hrvatskog podzemlja. Država je Ini dala koncesiju odnosno pravo da crpi i prodaje taj njezin plin. O tom je odlučila neka od dosadašnjih vlada ili više njih. Šuti se o aktima kojima je ta povlastica dana Ini, a pogotovu u odredbama kojima bi država kao vlasnik prirodnog plina (ne) štitila u svemu skupa svoj interes. Zašto bi vlasnik plina dao Ini pravo da ga prodaje ili preprodaje kako joj puhne, za bagatelu? Tako ne postupa nijedna vlada u čijoj državi postoje prirodni izvori, osim korumpiranih banana-vlada u banana-državama. Nijedan medij nije se dosad potrudio rasvijetli pravne okolnosti pod kojima je Ini dano pravo da prodaje hrvatski nacionalni plin, a zatim da ga za potrebe hrvatske nacije uvozi i plaća po desetak puta višoj cijeni.
7) Sveg tog posla s preprodajom plina u kojem su se stotine milijuna kuna slile na privatne račune ne bi bilo da nije registrirana posebna tvrtkica za za trgovanje plinom, pod nazivom „OMS – Upravljanje“. Vlasnici su joj bili Goran Husić, uhićenik, i Josip Šurjak, isto tako osumnjičenik za kriminalno poslovanje s plinom. Odluku da se toj tvrtkici odobri poslovanje energentima potpisao je Tomislav Jureković, bivši predsjednik Upravnog vijeća HERA-e, i to deset dana nakon što je pušten iz istražnog zatvora. A zašto je prethodno dospio u zatvor? Pa zato što je bio jedan od osumnjičenika u aferi “Vjetroelektrane”! Dogodilo se to nakon što je krajem svibnja 2020. Uskok uhitio Josipu Rimac (na koju su trenutno svi „zaboravili“, a znaju dobro i zašto su „zaboravili“)) i još 12 osoba zbog sumnje na više kaznenih djela zloporaba službenog položaja, zloporaba u gospodarskom poslovanju te trgovanja utjecajem i primanja i davanja mita. Iako se, dakle, taj Jureković našao pod sumnjom da je ozbiljno zlorabio svoju funkciju, on je nakon što je pušten da se u postupku brani sa slobode nastavio i dalje raditi u HERA-i na istom mjestu kao i dotad, sve dok mu mandat nije istekao, do listopada 2021. Tada je na njegovo mjesto izabran Danijel Žamboki. Mora da je to bio čestitiji odabir? Naravno da je bio „čestitiji“: taj Žamboki bio je u Nadzornom odboru Karlovačke banke od 2005. do 2013., u vrijeme malverzacija u iznosu većem od 170 milijuna kuna, za koje se poslije teretilo Mariju Šolu, sinove joj suvlasnike i druge ortake. Tada je dvadeset milijuna kuna držala na toj banci i Crkva zagrebačka (čitaj: po odluci kard. Bozanića), kako su izvijestili neslužbeno mediji; zagrebačka nadbiskupija uspjela je nekako doći do svog depozita nakon što je došlo do krize i blokada isplata u toj banci.
8) Spomenuta tvrtka „OMS – Upravljanje“ nije u trenutku podnošenja i ishođenja dozvole za trgovanje plinom (2020.) imala ni kune. Dapače, bila je u minusu 60.592 kune, što znači da nije raspolagala financijskim sredstvima potrebnim za obavljanje energetske djelatnosti, a što je jedan od preduvjeta za dobivanje dozvole HERA-e. Osim toga, vlasnici, Husić i Šurjak, nisu imali, naravno, nikakvo prethodno iskustvo u poslovanju s plinom ili u bilo kakvoj drugoj energetskoj djelatnosti – a što je još jedan od preduvjeta da se tvrtki odobri plinski biznis. Samo tadašnji šef HERA-e, HDZ-ov odabranik Jureković zna kako su jedan profesionalni vozač i jedan odvjetnik mogli zadovoljiti uvjet po kojem je za dobivanje dozvole potrebno da tvrtka ima „dovoljan broj stručno osposobljenih radnika“, kako stoji u propozicijama. No kada odluke donose ’ljudi od povjerenja’, tada se sve može ostvariti. Sve ide kao podmazano. Tvrtka dobiva dozvolu. I, zanimljivo, već prvu godinu završava s dobiti od 117 milijuna kuna! S minus šezdeset tisuća na stotinu sedamnaest milijuna kuna plusa. S toliko dobiti!
9) Plenković je, uhvaćen i zatečen skupa s čitavim ansamblom HDZ-a i pola ansambla duboke države s državnim prstima u kriminalnom pekmezu, odmah pokušao i za mnoge „uspio“ veliku kriminalnu manu pretvoriti u vrlinu. Rođeni „alkemičar“: on svaki dan uspijeva ljude uvjeriti da blato nije blato, nego da je blato zlato. Njegova osoban zasluga i vrlina njegove vlade. Tako je uhićenje osumnjičenih prikazao kao dokaz da sustav pravde funkcionira, da je zapravo njegova državna uprava zaslužna za otkriće kriminalne ’rabote’. No stvari stoje zapravo ovako: Postupak je pokrenuo Ured za sprječavanje pranja novca na dojavu iz banke. Banke su naime dužne prijaviti kao sumnjivu svaku pojedinačnu financijsku transakciju veću od 104 tisuće kuna. Tako je neka banka i učinila nakon što su njezini niži službenici otkrili doznaku od stotina milijuna kuna na privatni bankovni račun Škugorova oca, po zanimanju umirovljenika. A Plenković? On je na početku mandata ministra financija Zdravka Marića htio ukinuti taj sada proslavljeni Ured za sprječavanje pranja novca, ali je od toga pod pritiskom javnosti odustao. I ne samo pod pritiskom javnosti. Riječ je o obvezi država da sprječavaju pranje novca, koja je propisane direktivom Europske komisije. Zanimljivo, nedugo prije izbijanja afere s plinskim novcem, ministar Marić dao je ostavku, odmaknuo se od svega. Čovjek je očito doznao za istragu – a on osobno nije nigdje ’ni luk jeo ni luk mirisao’. Bježi! Osim toga, nije ni član HDZ-a. Zašto bi ostajao na braniku nebranjivoga?
10) Nikakva druga nadzorna tijela, ni policija, javna ni tajna, ni porezna uprava, ni interne inspekcije i kontrole, ni upravni i nadzorni odbor Ine, ni Ministarstvo financija, ni MUP, ni HNB, ni ministar gospodarstva i energetike, ni nadležna tijela vladajuće stranke… nitko, ali zaista nitko, nije primijetio da se s Ininim plinom dvije i pol godine događalo išta sumnjivo. Da nije banka dojavila enormne iznose novca na računu privatne osobe, nitko ništa ne bi ni primijetio! A kada je banka to dojavila, svi su najednom shvatili da će biti otkriveni kao ortaci u kriminalu ako ništa ne učine. I tako, krenulo je od Porezne uprave Ministarstva financija prema drugim institucijama. Ni Uskok odnosno Dorh nisu više imali pravog izbora: morali su djelovati. A mnogi će, u to ne treba sumnjati, poraditi da se sva ta neočekivano nastala šteta, nastala diletantizmom Škugora, koji se očito osjećao sigurnim i zaštićenim, nekako minimizira. I da se dalje po Ini, prirodnom plinu, energentima i kadru HDZ-a, HNS-a, SDP-a, SDSS-a i drugih stranaka ne čeprka ni predugo ni preduboko. Stvarno stanje Hrvatske za njih je idealno kada je posve stabilno. Ne bibaj! Ne ometaj! Čuvaj kontinuitet! Pusti „naše“ veslače da veslaju dalje! Da nas sve „preveslaju“.
Povezani sadržaj:
Šiljo/Hrvatsko nebo
