Vladimir Trkmić: Sveta Ruža Limska – zaštitnica iscrpljenih i umornih majki

Životopis

Rođena je u obitelji španjolskog porijekla  (20. travnja 1568. Lima) . Krstio ju je limski biskup sveti Turibije, a s dvadeset godina pristupila je časnim sestrama sv. Dominika . Cijeli svoj život posvetila je pokori i askezi, premda su roditelji htjeli da se uda za jednog mladića iz bogate obitelji. Posvetila se Isusu, i čitav svoj život je posvetila vrlo strogom pokorničkom životu. Slijedila je primjer Svete Katarine Sijenske, te čitala spise Ivana od Križa, čija je bila duhovna učenica. Osnovala je prvi kontemplativni samostan u Južnoj Americi, brinula za siromašne te je diljem kontinenta osnivala dominikanske misije. Umrla je  u Limi 24. kolovoza 1617. Papa Klement IX. proglasio ju je blaženom 1668., a papa Klement X.  proglasio ju je prvom sveticom Južne Amerike 1672.Pokopana je u samostanu u Limi, koji je ujedno i najveći samostan u Južnoj Americi.

Pripadnica dominikanske obitelji i zaštitnica Latinske Amerike.

Izabela Flores, zbog ljepote pučki nazvana “Ruža”, je prva svetica Novoga svijeta. Kao svetica odlikovala se kontemplacijom i molitvom. Obdarena mnogim prirodnim darovima htjela je potpunije prionuti uz evanđeosko savršenstvo. Ustrajna u božanskoj kontemplaciji, željela je i druge uvesti u tajne duboko duhovne “nutarnje molitve”. U tu je svrhu širila knjige duhovnog sadržaja, potičući čak i same svećenike da sve ljude približe ljubavi za molitvu. Premda se je gotovo zatvorila u roditeljsku kuću, ipak je svesrdno otvarala dušu misionarskoj zadaći Katoličke crkve. Goreći od revnosti za spas svih grešnika i Indijanaca – za koje je željela prinijeti Bogu svoj život, podlagala se dobrovoljnoj strogoj askezi da bi ih pridobila za Krista, “žaleći što se kao žena ne može predati snažnijoj apostolskoj zadaći”. Goreći ljubavlju prema Isusu u sakramentu Euharistije i pobožnošću prema Gospi, s neizrecivom se revnošću trudila oko širenja molitve krunice.

Dominikanci – Red Propovjednika

Sveti Dominik je s velikom žalošću i pastoralnom brigom uočavao teške posljedice katarske hereze proširene u južnoj Francuskoj. Za iskorjenjivanje spomenute raširene hereze bilo je potrebno čvrsto propovijedanje intelektualno i duhovno jakih propovjednika, naslonjeno na katoličke istine, neprekidno propovijedane, a potvrđeno svetim životom. Sveti Dominik je zbog toga odlučio utemeljiti jedan red redovnika koji bi prihvatio takvo propovijedano svjedočanstvo, i koji bi po svojoj karizmi zalutale heretike vraćao na katoličku vjeru. Smatrao je da služba propovijedanja redovnika treba cvjetati na solidnim temeljima kontemplacije i ustrajne molitve. Dominik okuplja također malu grupu žena (većinom) obraćenu s katarskog krivovjerja i osniva s njima 1206. na 1207. godinu samostan redovnica santa Maria di Prouille u blizini Fanjeaux. Tim činom sv. Dominik osniva žensku granu budućeg Reda sestara dominikanki. Taj prvi samostan služio je kao svojevrsni apostolski centar, gdje su ljudi sasvim slobodno mogli doći na duhovnu i vjeronaučnu poduku, duhovni savjet i pomoć, a ujedno je služio kao stanica za odmor sv. Dominika i njegovih gorljivih propovjednika. Vrlo brzo oko sv. Dominika okupljaju se mladi suradnici odlučnog srca, gorljivih u molitvi, propovjednici riječju, ali i primjerom svetog života. Sveti Dominik s vremenom poduzima i neke konkretne korake oko službenog osnivanja novog prosjačkog reda čija bi prvotna briga trebala biti naviještanje ”Radosne vijesti” .21. prosinca 1216. godine papa Honorije III. izdaje bulu kojom odobrava Red. 26. siječnja 1217. godine. Redovnici sv. Dominika dobivaju službeni naziv („Ordo praedicatorum – OP)  –  Red propovjednika“). Taj naslov dobiven od Svete Stolice bio je u ono vrijeme radikalan zaokret i  svojevrsna novost. A značio je da od tada osim biskupa i svećenici, redovnici sv. Dominika imaju dozvolu propovijedanja Božje Riječi protiv krivovjerja. Ovo je bila tada potpuna novost u Katoličkoj crkvi. Na Veliku Gospu 1217. sv. Dominik šalje svoju subraću dvojicu po dvojicu u velike sveučilišne gradove (Bologna, Pariz…) uz obrazloženje: „Sjeme ne smije ostati na stogu jer će se pokvariti. Moramo ga baciti u vjetar i tada donosi ploda!“ Pokazale su se to uistinu proročke riječi jer se od te godine Red propovjednika naglo počeo širiti diljem  Europe. Prvi samostan na području današnje Hrvatske osnovan je 1225. godine u Dubrovniku, a nakon toga osnivaju se samostani duž naše obale (Rab, Nin, Split, Zadar, Pag…).U pet kratkih godina, od 1216. do 1221., sveti Dominik je postigao gotovo nemoguće. Osnovao je „Ordo praedicatorum – OP)  –  Red propovjednika“ sa samo šest sljedbenika na početku. A kad je umro bilo je u svijetu na tisuće dominikanaca. To je tada bio potpuno novi oblik vjersko duhovnog i redovničkog života koji se sastojao od visoko teološki obrazovanih propovjednika, čija je prvotna zadaća i glavna misija bila propovijedati Radosnu vijest spasenja.

Dominikanke u hrvatskim krajevima – geslo „Bogu, Redu i Narodu“

Na temelju povijesnih činjenica utvrđeno je da se sestre dominikanke u našim krajevima prvi put spominju 1241. u Zadru i Ninu, gdje poučavaju žensku mladež. Iz 1345. godine sačuvan je tekst „ Red i zakon od primlenja na dil dobroga čińenja sestar naših reda svetoga oca našega Dominika“, do sada je to najstariji tekst s hrvatskog govornog područja pisan latinicom. Tekst je ujedno obrazac koji su zadarske dominikanke koristile prilikom polaganja redovničkih zavjeta. Većina sestrinskih zajednica sv. Dominika uzduž Jadrana (Kotor, Dubrovnik, Ston, Stari Grad na Hvaru, Nin, Zadar… polako je tijekom vremena nestajalo s pozornice crkvenog života.A Napoleonov zakonik („Code Napoleon“) iz 1812. dodatno je to negativno pospješio zabranjivanjem primanja novih redovničkih kandidatica. Početkom 20. stoljeća dominikanke obitavaju i djeluju još samo u Splitu i Šibeniku. Žive jednostavnim, siromašnim životom, kod kuće se bave tkanjem sukna, poučavanjem u molitvi sitne pučke dječice. Poznati hrvatski dominikanac, veliki propovjednik, misionar, rodoljub i vizionar o. Anđeo Marija Miškov O.P., dirnut stanjem u kojem se nalaze sestre, pokreće ostvarivanje ideje o ujedinjenju i reformi preživjelih samostana. 1905. godine samostane iz Splita i Šibenika ujedinjuje u „Kongregaciju sv. Anđela Čuvara“ sa sjedištem u Korčuli, čija je glavna zadaća odgoj ženske mladeži u hrvatskom duhu i karitativna djelatnost. U Korčuli gradi samostan i internat za žensku mladež uz veliku podršku biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Uloga nove Kongregacije najbolje je izražena u geslu: „Bogu, Redu i Narodu“. Novi izdanak dominikanskog reda razvija se, raste i širi, hranjen molitvom, žrtvom, ljubavlju i zanosom svojih članova. Osnivaju se nove zajednice u Dubrovniku, Veloj Luci, Virju, Zagrebu, ide se dalje sve do Subotice, Hamburga, Kanade. Duhovnost ove Kongregacije kao i cijelog dominikanskog reda najbolje je izrazio sv. Toma Akvinski: „ Contemplari et contemplata aliis tradere“ – razmatrati i drugima davati plodove svog razmatranja. Sestre dominikanke puno vremena posvećuju molitvi i razmatranju, a krunica je oduvijek imala značajnu ulogu u životu svake pojedine sestre.

Dominikanci i dominikanke

Dominikanci su kao red propovjednika bili propovjednici protiv krivovjerja. Svi su bili intelektualci koji su završili visoke škole kako bi mogli mnoge zalutale vjernike iz hereze ( krivovjerja ) ponovno vratiti u Katoličku crkvu. Stoljećima su sve do danas bili pučki propovjednici spremni održati misije u nekoj župi, ili su propovijedali u velikim marijanskim i drugim svetištima. A dominikanke su u samostanima molile, bavile se kontemplativnom molitvom i pastoralno djelovale u samostanima i župama. Dandanas one rade, ili imaju svoje vrtiće, katehiziraju i po uzoru na sv. Ružu Limsku posebnu brigu vode o obiteljima i umornim  od života iscrpljenim majkama i starim i nemoćnim ljudima. Kroz čitav osobni i duhovni život dominikanka nastoji biti što više prikladna za realizaciju misije; pokazat svakom čovjeku Očevu ljubav rukama i srcem majke. Sestre dominikanke su organizirale konstantno duhovne vježbe za djevojke, prema zamisli o. Miškova koji je bio uvjeren da preporod i napredak vjerskog i društvenog života počiva na moralnim kvalitetama majke. Kao što se sv. Ruža Limska brinula za svoje bolesne roditelje, tako i u naše vrijeme neke redovnice rade u bolnicama i domovima za starije i nemoćne. Dominikanci su tijekom povijesti Katoličke crkve bili znameniti teolozi, a dominikanke karitativne djelatnice, vjeroučiteljice, orguljašice, ili su skromno služile Bogu i hrvatskom narodu po raznim župama naše domovine.

Sveta Ruža Limska – Pomaganje roditeljima

Sv. Ruža Limska je pomagala roditeljima kada su je najviše trebali, a danas se smatra snažnom zagovornicom svih majki kojima je potrebna dodatna milost od Boga. Molila je neprekidno za roditelje, nadajući se da će jednom razumjeti njezin poziv da bude Kristova zaručnica. Kasnije su se njezini roditelji suočili s velikim financijskim problemima, pa je Ruža, da bi im pomogla, šivala cijeli dan i cijelu noć. Premda se oni nisu dobro ophodili prema njoj, sv. Ruža ih je poštivala i zdušno im pomagala kada su bili u velikoj novčanoj oskudici i drugim životnim nevoljama. Njoj u čast nastala je vrlo lijepa molitva.

Molitva sv. Ruži Limskoj

Sveta Ružo, pobožna Djevice, mirisna ružo u Božjem vrtu, slatko cvjetajući usred trnja muke i nevolje, bijela poput snijega u besprijekornoj nevinosti svoga srca, blistava u ljubavi Božjoj koja te je prožimala. Tvoja predanost roditeljima bila je toliko velika da si se trudila noću i danju kako bi ublažila njihovo siromaštvo, a za njih si se i nježno brinula u njihovoj bolesti. Najzahvalnija, najponiznija kćeri, sažali se nada mnom i nad mojom djecom. Nauči me vladati se kršćanski, kako bih zaslužila srdačnu zahvalnost svoje djece. Pouči moju djecu da cijene moju ljubav i brojne žrtve koje radosno činim za njih; nauči ih da mi uzvrate sinovskom ljubavlju i poslušnošću, i najviše žarkim molitvama za mene. Blagoslovi mene i cijelu moju obitelj. Daj da se naša srca intimno sjedine čak i u nevolji; pomozi da ne polažemo svoju sreću u ovaj svijet, već da gajimo nadu u budući vječni blagoslov. Molim te posebno za sve kršćanske majke, da se među njima probudi kršćanski život i osjećajnost. Neka se ti osjećaji što više prošire, ujedinjujući sve obitelji u jednu veliku Božju obitelj, u kojoj Isus Krist može živjeti i vladati s Bogom Ocem i Duhom Svetim. Amen. 

Hrvatsko nebo