Ukrajina: “Pokušaj preživjeti!”
Trening-kampovi u Ukrajini su često cilj protivničkih napada. Zato u Engleskoj, daleko od bojišnice, tisuće Ukrajinaca prolazi obuku za odlazak u rat. Obuka je kratka, a rizik koji preuzimaju – velik.
Miris spaljene gume u zraku. Vojnici pod punom vojnom opremom šuljaju se uza zid, vatreno oružje je spremno za akciju u svakom trenutku, stalno se čuje pucnjava. Iza ugla je odjeknula detonacija, širi se oblak dima. Tu i tamo se čuju kratke naredbe, i odjednom svi polažu oružje. Vrijeme je za kratki dogovor.
Ono što dr dimi ovdje na vojnom trening-kampu na jugoistoku Engleske su granate, a ono što polaznici ispaljuju nije pravo streljivo. Između kuća leže zgnječeni, uništeni automobili, barikade od autoguma, drvene palete. Jedan zapovjednik britanske vojske pogledao je aktualne video-snimke s ukrajinskih ulica i pokušava prilagoditi uvjete u trening-kampu stvarnoj situaciji na ratištu.
Obuka u grofoviji Kent
U grofoviji Kent trenutno oko 600 dragovoljaca, uglavnom muškaraca, ali i nekoliko žena, uči baratati automatskom puškom AK M47 – oružjem koje se često koristi u Ukrajini – uče pucati iz kalašnjikova, uče pogađati cilj. Uče kako osloboditi zgrade od neprijateljskih napadača, uče kako u najgorem slučaju spasiti ljudski život. Težište obuke je na borbama u gradovima, odnosno rovovskoj borbi.
Mnogi od ovih regruta donedavno nikada u rukama nisu držali neko oružje. Britanci koji ih obučavaju, ljudi koji su već služili u Afganistanu i Iraku, impresionirani su motivacijom polaznika. „Stvarno je zadovoljstvo naučiti ih nečemu“, kaže časnik Craig Hutton. „Naravno uz opasku da je sve ovo jako ozbiljna stvar.”
I kod drugih vojnih časnika uočava se strahopoštovanje kad je riječ o obuci mladih Ukrajinki i Ukrajinaca koji se žele boriti za opstanak svoje zemlje, zemlje u kojoj su rođeni. Za obuku u ovom sigurnom kampu imaju samo nekoliko tjedana. Koliko točno? O tome vojnici ne žele pričati. Nakon toga polaznici odlaze u Ukrajinu, možda na bojište. Često ni sami ne znaju kakvu će ulogu dobiti u ratu u kojem se već skoro pola godine uništava njihove gradove i sela. „Sve se to mijenja iz dana u dan”, kaže 34-godišnja Ukrajinka Snejana. Ona je ranije u svom životu radila kao profesorica književnosti.
Dramatičan obrat
I Serhiijev život je proteklih tjedana doživio dramatičan obrat. On potječe iz ukrajinskog grada Čerkasija. Prije nešto manje od mjesec dana se odlučio uzeti oružje u ruke i braniti svoju zemlju. „Moja obitelj je bila jako tužna“, kaže ovaj 25-godišnjak, koji je donedavno radio kao analitičar u jednoj IT-kompaniji. „Ali shvatili su me. I rekli su: pokušaj preživjeti!”
Ni Serhii nije prije pola godine mogao zamisliti da će Rusija marširati u Ukrajini. Nitko u to nije vjerovao, kaže on. Boji li se povratka u domovinu? U njegovi očima se vide tuga i neodlučnost. “Osjećam se spremnim. Kao i svi drugi, i ja ću pokušati da ne poginem.”
Britanska vojska na nekoliko poligona želi obučiti i do 10.000 novaka s malim ili nikakvim vojnim iskustvom. U programu žele sudjelovati i međunarodni partneri, među njima su Kanada i Norveška. Njemačka za sada nije uključena u taj program, ali Nijemci imaju i vlastite programe obuke, na primjer rukovanje oružjem. Savezna vlada šalje instruktore u Kijev.
„To je dobro pitanje”
Snejana kaže kako je „jako zahvalna Velikoj Britaniji za podršku“. Ona je već 2015. bila aktivna u ukrajinskoj vojsci, pomaže u izobrazbi vojnog podmlatka. Snejanu zanimaju i tehnika i taktika, o tome želi učiti od britanskih kolega. Bi li i druge europske zemlje trebale više učiniti za Ukrajinu, pitamo Snejanu? „To je dobro pitanje“, odgovara ona uz osmijeh. Na pitanje ipak ne želi odgovoriti.
DW/Hrvatsko nebo