Država nije inkluzivni most

U politici pokoravanja države i nacije Hrvati su dopustili u svom dvorištu izgradnju građevinskoj struci dosad nepoznatog, a Hrvatskoj nepotrebnog – inkluzivnog mosta. To je most jugoslavenskih i idiotističkih arhitekata, koji služi za prelaženje agresora preko političkog mosta u državnu vlast. No država nije most, ponajmanje inkluzivni! Ona je mnogo više od Titova brvna preko Neretve. Toga bismo trebali, koliko su god hrvatske žabe skuhane, biti svjesni najmanje jedan dan u godini. Petoga kolovoza!

Što je most? Po definiciji riječ je o građevini koja služi za prelazak „preko prirodnih (rijeka, morski tjesnac, dolina) ili umjetnih zaprjeka (cesta, željeznička pruga)“. Preko mosta, međutim, silazi se i s broda na kopno i s kopna se ulazi na brod. Most je i izbočeno mjesto za neku određenu radnju – u tom smislu postoji most skakaonice, zapovjedni most ili zračni most. U prenesenom značenju most je prijelaz, veza ili spona (ili famozni junction iz arbitraže o granici sa Slovenijom). Stariji naraštaji znaju i da je most „fiksni zubni nadomjestak“.

Hrvatska još nije porušila sve trule mostove. Naprotiv, njezina europolitička elita gradi nove mostove povratka. Staro i u sebi gnjilo jugoslavenstvo hrvatsku državu tretira kao fiksni plastični ili keramički nadomjestak za karijesom i paradentozom uništene jugoslavenske očnjake. Zbog toga hrvatskoj državi i „mladoj demokraciji“ vadi zdrave zube. Politički pak idiotizam hrvatsku državu tretira kao sponu (u javnosti poznatiju kao „lokomotivu“) nepostojećega Zapadnog Balkana. Jugoslavenstvo i politidiotizam u sinergiji zaboravljaju da im se antifašistički uzor, neumrli štafetom ovjenčani totem – generalni sekretar KPJ, proslavio upravo nepotrebnim rušenjem mostova.

U politici pokoravanja države i nacije Hrvati su dopustili u svom dvorištu izgradnju građevinskoj struci dosad nepoznatog, a Hrvatskoj nepotrebnog – inkluzivnog mosta. To je most jugoslavenskih i idiotističkih arhitekata, koji služi za prelaženje agresora preko političkog mosta u državnu vlast. No država nije most, ponajmanje inkluzivni! Ona je mnogo više od Titova brvna preko Neretve. Toga bismo trebali, koliko su god hrvatske žabe skuhane, biti svjesni najmanje jedan dan u godini. Petoga kolovoza!

Prethodno:

Čas za pribiranje snaga za neku novu, druge vrste, „Oluju“?!

Povezani sadržaj:

Nenad Piskač: Simbol avnojevske razgradnje Hrvatske žigosan u simbol europske Hrvatske!

Hrvatsko nebo