Čas za pribiranje snaga za neku novu, druge vrste, „Oluju“?!
Nakon svih kritika i analitika, nakon nebrojenih reagiranja na negativce i negativnosti, od globalističkih i novojugoslavenskih, preko velesrpsko-osvajačkih i bošnjačko-arogantnih do malohrvatskih, kvarno-hrvatskih i protuhrvatskih, možda je sada čas i razdoblje za novo pribiranje snaga i novo pročišćavanje.
Razdoblje 1990. – 1995. bilo je, osim ratom, okupacijom, žrtvama i razaranjima, prožeto u hrvatskom narodu, osim borbenošću, i snažnim osjećajima depresije i tjeskobe. Na drugi način nego što je osjećajem depresije i tjeskobe bilo u narodu prožeto razdoblje prethodnih desetljeća i stoljeća. Ali na istoj crti ne samo vanjske, nego i unutarnje hrvatske nemoći.
Unatoč tomu, demokratski preobrat, politička mudrost, vojna snaga i opća odlučnost koja je g. 1995. dosegnula vrhunac u „Oluji“ pokazali su da je hrvatski narod sposoban učiniti i „nemoguće“. I u „nemogućim“ okolnostima. I na to zatim biti ponosan.
Ni danas, u svim aktualnim depresijama, nemoćima i odustajanjima zbog stvarnog stanja države, politike, društva, naroda, ljudi, morala i duha, ne bismo smjeli podleći osjećaju da su nam „sve lađe potonule“. Niti lišiti sebe i druge nade. Niti „dići ruke od svega“ i tražiti spas u… bijegu i odustajanju.
Nakon svih kritika i analitika, nakon nebrojenih reagiranja na negativce i negativnosti, od globalističkih i novojugoslavenskih, preko velesrpsko-osvajačkih i bošnjačko-arogantnih do malohrvatskih, kvarno-hrvatskih i protuhrvatskih, možda je sada čas i razdoblje za novo pribiranje snaga i novo pročišćavanje.
Za neku novu, druge vrste, „Oluju“.
Povezani sadržaj:
Hrvatsko nebo