Je li kanadska retorika krivnje nametnuta?

Povodom takozvanog pokorničkoga hodočašća u Kanadu, papa Franjo susreo se s autohtonim narodima u rezervatu Maskwacis, i zamolio oproštenje zbog uloge Katoličke Crkve za sva zla koja su tom narodu učinjena.

Vrijedi dakle posjetiti na događaje od prije točno godina dana, kada je započeo veliki napad na Katolički Crkvu zbog otkrića neobilježenih grobova, smještenih pored državnih rezidencijalnih škola za autohtonu djecu, koja su nekoć djelovala u Kanadi. Tada je izbio međunarodni skandal, nepravedno usredotočen na povezanost Katoličke Crkve s tim školama.

Kanadski premijer Justin Trudeau brzo se pridružio čelnicima autohtonih zajednica koji su tražili da se papa Franjo ispriča zbog uloge Crkve u upravljanju većine ovih rezidencijalnih škola tijekom 19. i 20. stoljeća.

Ova pogrešna retorika krivnje eskalirala je u spaljivanjem i vandalizacijom niza katoličkih crkava širom Kanade.

Suočeni s tim žalosnim napadima na katoličke crkve (i, u manjoj mjeri, na crkve koje pripadaju drugim kršćanskim denominacijama), važno je priopćiti neke važne istine.

Prvo, stvaranje kanadskog sustava rezidencijalnih škola bila je povijesna nepravda, utemeljena na nekoć prevladavajućem mišljenju o urođeničkim narodima koje nije znalo prepoznati njihovo pojedinačno i kolektivno dostojanstvo i poštovati njihovu kulturu.

I drugo, primarna odgovornost za ovaj asimilacijski sustav školovanja u velikoj je mjeri na kanadskoj vladi, a ne na Katoličkoj Crkvi ili drugim kršćanskim denominacijama kojima je vlada naložila rad pojedinih škola.

Vlada je uspostavila sustav, financirala škole (ili, točnije, nedovoljno ih financirala) i odredila da ih pohađaju domorodački učenici. Kao rezultat ove političke inicijative, autohtonu su djecu iskorijenili iz obitelji i zajednice kako bi ih školovala dominantna eurocentrična kultura. Bili su smješteni u nekvalitetnim objektima koji su bili leglo zaraznih bolesti koje su uzrokovale smrt velike većine učenika čija tijela danas leže zakopana u obližnjim grobnicama.

Crkva nikada nije držala stav da asimilacijsku politiku treba nametati. Vlada je regrutirala kanadske vjerske denominacije za upravljanje rezidencijalnim školama često jer su one više brinule za dobrobiti starosjedilačkih zajednica nego što je bilo slučaj među općom populacijom. Upravo ih je ova kršćanska ljubav prema bližnjemu natjerala da upravljaju školama unatoč neadekvatnom financiranju, lošim objektima i poteškoćama s kojima se školsko osoblje često suočavalo, uključujući prijetnje bolesti i smrti kao posljedice prevladavajućih nezdravih uvjeta.

Štoviše, trenutna kanadska vlada snosi posebnu odgovornost za raspirivanje plamena kontroverze u ovom trenutku, lažno implicirajući da su crkveni službenici odgovorni za pokop u školama, iako su te prakse uglavnom bile diktirane vladinom politikom.

Zapravo, postojanje grobnih mjesta nije ni bila neka tajna, iako nije bilo široko poznato. Prema istraživanju koje je prije nekoliko godina proveo antropolog zadužen za istraživanje problema pokopa, od 150 000 učenika koji su pohađali škole tijekom 140-godišnjeg razdoblja u kojem su radili, približno 4000 je umrlo, prvenstveno zbog zaraznih bolesti poput tuberkuloze često raširene u tim školama.

No, kanadski premijer Justin Trudeau spreman je svaliti svu krivnju na Katoličku Crkvu i ne želi zaustaviti terorizam protiv katolika dok crkve u cijeloj zemlji gore do temelja.

Kontroverzni premijer više je puta odbio pozvati teroriste da prestanu s napadima na katolike. Čak je i njegov bivši savjetnik i blizak prijatelj Gerald Butts u više je navrata objavio na Twitteru da su takvi napadi na katolike ‘razumljivi’.