Prof. dr. sc. Kristijan Krkač: NITKO NE ČITA FILOZOFIJU, A JOŠ MANJE HRVATSKU FILOZOFIJU

Da moram skratiti hipotezu, rekao bih: ukratko, nitko ne čita filozofiju, a još manje hrvatsku filozofiju hrvatskih filozofa na hrvatskom jeziku.

Neki dan sam čekao satima kako bih podigao novu putovnicu u Zagrebu. Kako je knjižara Matice hrvatske blizu dok sam čekao vrludao sam po njoj. Za razliku od policije u Petrinjskoj koja je bila prepuna ljudi, u knjižari MH sam bio jedini gost, a i klimatizacija je bila puno bolja. Da o nekoj vrsti svečane tišine i ne govorim. I tako sam doznao kako su hrvatski filozofi objavili hrpu knjiga u nakladi MH. Samo neke poznajem osobno, većinu po imenu i prezimenu, a radove im nikad nisam čitao. Pitam prodavača kako ide prodaja filozofije? Čak je i pogledao za neke knjige poznatijih imena i ukratko ide nikako. Teško da će knjiga biti pročitana ako ju nitko ne kupi. Moguće je da horde čitatelja tih knjiga čekaju u knjižnicama kako bi ih posudili i pročitali, ali vjerojatno niti to nije slučaj. I tako sam tijekom tog vrludanja i prelistavanja zapisao u svoju crnu knjižici – Tko čita hrvatsku filozofiji napisanu na hrvatskom jeziku?

Za početak recimo kako na vrlo malen globalan broj filozofa ide vrlo velik broj časopisa i nakladnika koji objavljuju filozofiju. Čak i ako uzmemo prvih 150 najboljih svjetskih časopisa i nakladnika pri čemu dominiraju oni na engleskom jeziku radi se o stotinama knjiga i tisućama članaka godišnje. A uopće nismo uključili ne-engleske. Filozofiju čitaju uglavnom oni koji moraju, a to su prije svih studenti jer ako ne čitaju, neće položiti ispite i završiti studij, a ipak završavaju, dakle, čitaju. No koji su to studenti. U prvih 150 studija filozofije na svijetu (QS World University Ranking za 2021) 79 najboljih sveučilišta su u engleskom govornom području (VB, SAD, Australija, NZ), a 71 sveučilište su u ne-engleskim govornim područjima, tj. cijela Azija od Izraela i Rusije do Australije i NZ = 25, njemačko govorno područje (Njemačka, Austrija, Švicarska) = 17, a ne-njemačko (ostatak Europe + 1 u Meksiku) = 31. Čak u većini Azije, a svakako u većini Južne Amerike i Afrike uopće ne znamo tko studira filozofiju, tko objavljuje i tko čita. Globalno govoreći, vjerojatno velika većina studenta studira filozofiju na engleskom jeziku pa vjerojatno i čita na engleskom jeziku i vjerojatno najviše autore kojima je engleski materinski jezik. Daleko iza engleskog je njemački (na razini prvih 150 sveučilišta na kojima je dobra filozofija omjer je 79/17). Igrom slučaja znam da se u Aziji, Južnoj Americi i Africi objavljuju članci i knjige iz filozofije na dosta različitih jezika (ne-engleskim i ne-njemačkom) i to u velikom broju (to znam jer zaključujem iz činjenice kako se objavljuju o Wittgensteinu). Njih vjerojatno čitaju studenti filozofije na tim kontinentima, ali ostali ne jer uglavnom ne znaju jezike na kojima su radovi napisani.

Sljedeća skupina koja čita filozofiju su sami filozofi koji čitaju jedni druge. To se može zaključiti iz citiranosti. No i ovdje je slučaj da je velika većina citiranih filozofskih radova ona napisana na engleskom jeziku, a pretpostavimo da su autori pročitali ono što su citirali. Prema broju citata filozofiju na engleskom ne čitaju samo dominantno filozofi engleskog nego i ne-engleskog govornog područja (čak i oni njemačkog, francuskog itd.). No, ovdje je čitanost vrlo specificirana jer se filozofi bave vrlo uskim specijalizacijama (npr. problemima, pojmovima ili disciplinama). Kako odabiru što će čitati. Uglavnom (ovo je rezultat niza razgovora sa svjetskim stručnjacima za Wittgensteina pa pretpostavljam kako je ceteris paribus slično i za ostale) otkriju autore koji se bave onime čime se i oni bave, zatim otkriju analizu pojma, argument, prigovor, odgovor i sl. s čim se slažu ili ne. Zatim to spare s kvalitetom časopisa ili nakladnika kod kojeg su članci ili knjige objavljeni i s citiranošću. Zatim čitaju i na koncu citiraju i raspravljaju u vlastitim radovima. Tako nastaju rečenice poput. „Filozof X bavi se filozofom Y.“. No i ovdje, a s obzirom na broj radova ispada da ne prevelik broj filozofa čita druge filozofe.

Naposljetku tu je skupina ne-studenata filozofije i ne-filozofa koji čitaju filozofiju. To je najmanja skupina. Ona prije svega uključuje one koji se bave nekim drugim područjem znanosti, umjetnosti itd., ali ih zanima neki filozof pod njihovim vidom. Takvih je vrlo malo. Još je manja skupina onih koji se bave nečim što nikako nije povezano s filozofijom, ali ju čitaju. Kako bi takva skupina bila veća potrebno je zadovoljiti neke uvjete. Vjerojatni su sljedeći (nisam mjerio pa je ovo samo hipoteza): (1) neko filozofsko djelo mora biti toliko popularno izvan granica filozofije kako bi ga čitali i ljudi koji su s filozofijom nikako povezani, (2) neko filozofsko djelo mora se baviti filozofijom neke popularne moderne pojave i tad će vjerojatno biti čitano izvan granica čitatelja filozofije i (3) postoje relativno male kulture u kojima ne-filozofi i ne-studenti filozofije i nezainteresirani profesionalno za filozofiju iz drugih područja čitaju filozofiju (prema nekim iskustvima to bi mogle biti francuska i dijelom njemačka kultura).

Ukratko, iako se filozofija dosta objavljuje, ipak vrlo mali broj ljudi čita filozofiju ne samo laika i stručnjaka u drugim područjima nego čak i filozofa i studenata filozofije. Primjer: ako izostavim svoje udžbenike i uvode (na hrvatskom) koje po definiciji čitaju studenti i čak kolege na drugim čak i ne-filozofskim fakultetima i njihovi studenti pa čak i ako izostavim radove na engleskom kojima sam urednik pa me po definiciji moraju citirati ako čitaju članak ili poglavlje iz rada kojem sam urednik ili suurednik preostaju mi radovi na engleskom objavljeni u međunarodnim časopisima (koji su na engleskom ili engleskom i nekom drugom jeziku, najčešće njemačkom) koje citiraju uglavnom ljudi s engleskog govornog područja, ali i drugih, ali vrlo rijetko iz hrvatskog govornog područja (vjerojatno jer se tim stvarima ne bave; u mom slučaju to su Wittgenstein i poslovna etika). Zbog toga na hrvatskom objavljujem ili kad se radi o udžbeniku za hrvatske studente (iako postoji potreba pisanja udžbenika i na engleskom jer radim na fakultetu koji za hrvatske prilike ima abnormalan broj međunarodnih studenata) ili kad moram (jer moram imati barem 1 rad na hrvatskom iz meni nepoznatog razloga). Sve ostalo objavljujem dominantno na engleskom, a najviše kad se radi o nekoj specifično hrvatskoj temi jer će tad biti puno veća vjerojatnost kako će biti prepoznata u engleskom govornom području (npr. rad o Wittgensteinu u Hrvatskoj ili radovi o poslovnoj etici, CSR i održivosti u Hrvatskoj). Da sam ih napisao na hrvatskom sudba kleta bi im bila zapečaćena. Ne znamo kako ostali filozofi, ali 1 dan godišnje provedem tako da pregledam najboljih 5-10 hrvatskih filozofskih časopisa, tj. što su objavili u godinu dana. Najčešće izdvojim 5-10 radova (ponekad i koju recenziju neke knjige, iako knjige rijetko pročitam, barem u cijelosti rijetko), daunloudam ih, ali pročitam u cijelosti najčešće 1 i to najčešće na engleskom jeziku jer mi je tema bliska, jer me zanima pristup, analiza, argument i sl. I to bi bilo to.

Dakle, da zaključim, moja hipoteza je da hrvatsku filozofiju, ako ju uopće itko čita, čitaju vjerojatno sami autori jer ju moraju pročitati prije nego što ju objave (a i to je upitno s obzirom što sam sve vidio u knjigama na policama MH), zatim recenzenti (to je dijelom upitno iz više razloga), možda urednici časopisa i biblioteka pri nakladnicima (također dvojbeno), zatim studenti ako im je to obvezna literatura (vjerojatno samo nužne dijelove). Moja hipoteza je da su najvjerniji čitatelji hrvatske filozofije od strane hrvatskih filozofa napisane na hrvatskom jeziku prijatelji tih filozofa i kolege koji npr. na poklon dobe knjigu, a možda i članovi familije koji na poklon dobe knjigu. Ako mi je neki filozof blizak, poznanik ili prijatelj, a i ako mi je neki prijatelj filozof ili ga filozofija zanima pročitat ću njegovu knjigu od korica do korica kud puklo da puklo, čak i ako ništa ne razumijem niti se bavim područjem. Ako nije, ne dolazi u obzir bez daljnje informacije kako se radi o velebnom djelu što najčešće nije slučaj. Da moram skratiti hipotezu, rekao bih: ukratko, nitko ne čita filozofiju, a još manje hrvatsku filozofiju hrvatskih filozofa na hrvatskom jeziku.

Prof. dr. sc. Kristijan Krkač, Hrvatsko nebo