Alijini mudžahedini bili su udarna pesnica velikomuslimanske i velikobošnjačke protuhrvatske strategije

“Muslimanska braćo, došlo je vrijeme konačnog oslobođenja naše domovine. Muslimanski korpus će, kao što je to bilo prije 500 godina, ovladati svojim istorijskim prostorima. (…) Svi muslimani svijeta su uz nas. Uzećemo naš dio Jadranskog mora. Ploče će biti prva bosanska luka, a Neum novi Carigrad. Ovo će biti naša Bosna  i Hercegovina.” To je pisalo u jednom od mudžahedinskih letaka raspačavanih, pod okriljem Armije BiH i političkog vrha SDA-e u Sarajevu i Alije Izetbegovića osobno, u proljeće 1993.  Donosimo dokumente o ulozi stranih i domaćih mudžahedina u ratu i zločinima u BiH u svjetlu velikomuslimanske i velikobošnjačke političke i ratne strategije. 

Nakon što je nizom pogrješnih političkih procjena i odluka doveo svoj narod u bezizlaznu situaciju, Alija Izetbegović pozvao je u pomoć borce iz islamskih zemalja. Oni su se došli boriti za islam, a ne za BiH, bila ona građanska ili kako drukčije uređena zemlja. Dolazili su s ispravama humanitarnih organizacija. Kada bi se njihov konvoj pokušalo zaustaviti, digla bi se velika protuhrvatska graja iz redova zapadnih organizacija za ljudska prava i međunarodnih institucija.

***

MUDZAHEDINI SA BIH DRZAVLJANSTVOM-PORIJEKLO

DOKUMENTI: D-33a i D-33b

Knjige o mudžahedinima u BiH otkrile su mnoge biografske i druge važne podatke o njima

Prva se pojavila knjiga Esada Hećimovića: Garibi – Mudžahedini u BiH 1992.-1999., koju je godine 2006. objavila Fondacija Sina iz Zenice. Iz nje  prenosimo samo dva kratka isječka.

Šejh Abdel Aziz «Riđobradi» bio je drugi učesnik zagrebačkog sastanka humanitaraca iz BIF-a i TWRA, mudžahedina iz Bosne i bin Ladenovog izaslanika iz Sudana. Ostao je u Bosni najmanje do kraja juna 1993. godine. U Travniku je 21. augusta 1992. godine predvodio postrojavanje jedinice «Muslimanskih snaga» ispred zgrade Medrese u Travniku. Video-snimak ove ceremonije pokazuje da su postrojavanju prisustvovali ključni politički i religijski lideri bosanskih muslimana u području Travnika. U tom trenutku, nije još bilo okončano unutrašnje organizovanje Armije BiH. «Muslimanske snage», koje je šejh Abdel Aziz postrojio u Travniku, bile su prethodnica formiranju Sedme muslimanske brigade. Tek kasnije su ove jedinice Armije BiH razdvojene na Sedmu muslimansku brigadu, koja je okupljala isključivo lokalne islamske dobrovoljce i «El Mudžahedin», kao jedinicu koja je okupljala i strane i lokalne islamske dobrovoljce. Sedma muslimanska brigada je formirana u jesen 1992. godine, a «El Mudžahedin» 13. augusta 1993. godine. Šejh Abdel Aziz Barbaros je napustio Bosnu, prema svjedočenjima, kao lažni ranjenik u ambulantnim kolima jedne humanitarne organizacije.

***

Video-snimak ceremonije je Državno tužilaštvo BiH koristilo kao dokaz optužbe u slučaju protiv Abduladhima Maktoufa, bh državljanina iračkog porijekla koji je 10. septembra 2004. godine optužen za ratni zločin protiv civilnog stanovništva – otmicu petorice civila u Travniku 18. oktobra 1993. godine.

Druga je knjiga “U mreži zla. Međunarodni terorizam i ‘Al-Kaida'”. Kao njezin autor naveden je Ali Hamad. Objavio je ju je Glas Srpske g. 2007. Iz nje smo izdvojili samo ovaj fragment kao svjedočenje o činjenju ubojstava:

… On je uvijek ponavljao sljedeće riječi, pokazujući svoje zadovoljstvo zbog učešća u pomenutom napadu:

«Hvala Allahu dž.š. što mi je omogućio ubijati svojom rukom njegove neprijatelje. Meni je čast i zadovoljstvo!»

***

DOKUMENTI: D-33c

Letci, zastrašujuće poruke, zapovijedi i namjere Armije BiH

Ovdje donosimo faksimile već spomenutog letka te jedne poruke i nekih zapovijedi Armije BiH iz kojih se vidi što je u ratu muslimanska strana željela postići i na koje  načine. To dokumenti otkrivaju prave namjere. One su, uz ostalo, trebale biti ostvarene napadnom operacijom A BiH “NERETVA 93”.

DOKUMENTI: D-34

LETAK 

BISMILLA-HIRAH-MA-NIRRAHIM

Muslimanska braćo, došlo je vrijeme konačnog oslobođenja naše domovine. Muslimanski korpus će, kao što je to bilo prije 500 godina, ovladati svojim istorijskim prostorima.

Dosta je bilo zuluma i od Krsta i od križa. Naša je sveta zadaća osloboditi Mostar i Stolac Sarajevo, Zvornik, Goražde, Banja Luka, Doboj, Foča, Nevesinje, Trebinje i drugi gradovi diljem Bosne ponosne, ponovo će izići na put Islama.

Neka bude jasno svima da Musliman gine sa imenom Allaha na usnama i u slavu svoje vjere.

NIKAD NISMO BILI JAČI. SVI MUSLIMANI SVIJETA SU UZ NAS.

Uzećemo naš dio Jadranskog mora. Ploče će biti prva bosanska luka, a Neum novi Carigrad.

OVO ĆE BITI NAŠA BOSNA I HERCEGOVINA.

***

DOKUMENTI: D-35 i D-36

***

Dodatne  napomene Hrvatskog neba

Armija BiH glumila je multietničku vojsku. Poradi toga imala je u svom vrhu, u “Glavnom Štabu”, dvojicu generala, oficira JNA koji nisu bili muslimana: Hrvata Stjepana Šibera i Srbina Jovana Divjaka. Njihovim imenima Alija i njegovi kompanjoni mahali su pred nosom međunarodnoj zajednici njihovim imenima kako bi “dokazivali” multinacionalni sastav Armije BiH. U osnovi je već tada bila ideja unitarne BiH u kojoj bi se Srbe i Hrvate podčinilo muslimanskom vrhu i muslimanskoj politici.

Sefer Halilović govorio je  da je general Petković ustaša, i da svi “oni dolje” u HVO-u ustaše, a da samo on, Šiber, nije ustaša. Šiber je na to šutio, nije odgovarao ni reagirao, prilagođavao se. Nije mala stvar kad te Sefer Halilović amnestira od “ustaštva”. A sada pogledajmo što je Šiber 25. lipnja 1993. napisao u osobnom pismu (“na ličnost”) Aliji Izetbegoviću i Seferu Haliloviću.

Sastanak je u Zenici, govori predsjednik općinske vlade Ramiz Đaferović (ako sam pogriješio prezime – isprika):

– kao građanin razočaran sam u 3. K., a vrh korpusa umiješan je u pljačke i kriminal;

– ima starješina koji vrše likvidaciju ljudi poslije pljačke.

Tko to govori i o komu to govori? – moramo se zapitati. I dati ova objašnjenja: Sastanak je održan u Zenici, a predsjednik okruga Hodžić i predsjednik općinske vlade Haračić (?) kažu:

– Merdan je glavni organizator vjerskih jedinica;

– Zenicom i vojskom 3. K. A-BiH vladaju komandanti koji su teški kriminalci koji imaju svoje interese, ne odgovara im pobjeda nad četnicima, a istodobno im odgovaraju sukobi s HVO-om.

A u kojem je selu i kada strijeljano 35 Hrvata, a kada je i u kojem selu strijeljano 30 Hrvata i od koga? Treba  pročitati Šiberov izvještaj do kraja kako bi se i to doznalo.

A što je 28. 8. 1993. mučilo gospodina Divjaka, Delićeva zamjenika. Sada je Delić komandant A-BiH. Muči Divjaka to što je u svemu samo ukrasna figura, bez ikakvih ovlasti. No on će ipak nastaviti igrati i dalje dodijeljenu mu ulogu. Malo će se prosvjedoavti, ali uljudno, da se ublaže sitne moralne dvojbe, ali ni Šiber ni Divjak ne će snažno reagirati.

DOKUMENTI: D-37*

***

Stjepan Šiber bio je zamjenik zapovjednika A BiH– muslimanske vojske. On se obratio citiranim pismom Aliji Izetbegoviću i zapovjedniku A BiH. Vrh 3. Korpusa A BiH umiješan je u pljačke i kriminal.  Merdan je glavni organizator vjerskih jedinica (Šuvalićeve, Purićeve, 7. muslimanske brdske brigade i dr.). Oni su upravo pripravlajaju formirati 8. muslimansku brigadu.

Muslimani jesu bili žrtve u Sarajevu, Bihaću i drugdje, od Srba, no to što su trpjeli od Srba naplaćivali su Hrvatima – napadajući, ubijajući, paleći… No njima za to nikada nije naplaćen račun. Za razliku od njih, Hrvate je veliki svijet proglasio sudionicima “udruženoga zločinačkog pothvata” “UZP-a”. Oni time mađu do dana današnjega, prikrivajući time svoje brojne zločine i nasilja, svoju krivnju i svoju zluradost.

*izvadak iz dokumenta D-37

Izvor:

Povezani sadržaji:

Za portal Hrvatsko nebo priredio Daran Bašić