ZORICA VUKOVIĆ: ZRNO GORUŠIČINO

„Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što,“ riječi su kojima je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman često završavao svoje govore.

Ove godine obilježava se 100 godina od njegova rođenja u Velikom Trgovišću kada je Franjo 14. svibnja 1922. izgovorio svoj prvi govor novorođenačkim plačem. Sin mu je Stjepan htio da taj dan proslavi hrvatski narod zajedničkim slavljem, pod nazivom Tuđman 100. Ideju je objasnio: „Ivo Sanader je, zajedno sa Stjepanom Mesićem i Ivicom Račanom, proveo detuđmanizaciju na državnoj razini, a Plenković je taj proces završio u HDZ-u. Čim je došao na čelo stranke, Plenković je rekao da će eliminirati iz nje sve desne i nacionaliste, i bio je iskren, u tome je uspio. Danas je HDZ pozicioniran na lijevom centru. Franjo Tuđman je vodio HDZ koji je imao i desno krilo, koje je odigralo važnu ulogu u stvaranju i obrani Hrvatske, ali Plenković je to krilo eutanazirao.“

U veljači o. g. oformljen je inicijalni krug za to obilježavanje kojeg su činili Ivan Penava (1974.), gradonačelnik Vukovara i šef Domovinskog pokreta, Antun Mateš (1945.) slikar, grafičar, putopisac, hrvač i Bosiljko Mišetić (1945.) bivši ministar pravosuđa. Na FB Penava poziva ‘sve građane, umjetnike, političare, istomišljenike, simpatizere i poštovatelje tuđmanizma kao vrijednosnog sustava’ na ‘središnje obilježavanje ove velike obljetnice u Zagrebu 14. svibnja, uz veliku svečanu akademiju, prateće izložbe, koncerte i svetu misu’.

Ali ‘detuđmanizacija’ i ‘dekroatizacija’ uvukla se u pore vlasti, pa je čak i Kaptol odbio služiti svetu misu na tu nakanu.

Nakon što je HDZ je obznanio svoju ‘proslavu’, za Novi list, 14. veljače 2022. godine Stjepan Tuđman je rekao da Plenković nije nikakav autentični tumač i nastavljač djela Franje Tuđmana. „Nema on veze s mojim ocem. Neka svatko obilježi 100-tu godišnjicu njegovog rođenja, nikome se to, naravno, ne može zabraniti. Međutim, licemjerno je da HDZ uopće to organizira. Čine to vjerojatno iz političko-taktičkih razloga. Upitno je koliko su oni zaista ponosni na Franju Tuđmana.“

Među prvima ovu su obljetnicu obilježili na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (HKS) 3. svibnja. Kao domaćin, rektor prof. dr. sc. Željko Tanjić, svećenik, je predvodio molitvu. Karlo Kučan, student, predsjednik Hrvatske akademske zajednice Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i moderator skupa, je na početku citirao Franju Tuđmana: „Možete mi evo, uzeti i slobodu, pa i život, ali ne i misao, ne i istinu, ne i moj prilog povijesti naroda kojemu pripadam.“

Uvodno izlaganje održao je dr. sc. Jakov Žižić (HKS) koji se osvrnuo se na Tuđmanove dnevničke zapise kao najzahvalniji i najkorisniji izvor razumijevanja Tuđmanovih ambicija, ciljeva, dilema, strahova jer je on svoj 50-ti i 60-ti rođendan proveo u zatvoru.

Okrugli stol pod nazivom Percepcija Franje Tuđmana vodio je izv. prof. dr. sc. Vladimir Lončarević (HKS). On se prisjetio vlastitog iskustva i početka rada u Uredu predsjednika 1999. godine i prvog susreta s dr. Franjom Tuđmanom 1998. prilikom intervjua za list MI uoči dolaska pape Ivana Pavla II. Drugi voditelj dr. sc. Stipe Kljaić (HKS) je ukazivao na Tuđmanovu ulogu u stvaranju hrvatske države, o autoritarnosti, o uklapanju političko-osobnog profila u vođe istočno-europskih postkomunističkih zemalja. Govorilo se i o procesu detuđmanizacije i o tome što ona predstavlja kao pojam i koncept. Kljaić je istaknuo kako je dr. sc. Franjo Tuđman želio realnu, a ne idealiziranu Hrvatsku jer su se baš te idealizirane koncepcije pokazale lošom posljedicom za hrvatski narod.

Na kraju se predsjednica Kluba studenata povijesti Homo volans, Marija Stanešić zahvalila predavačima i sudionicima, a skup je završio Karlo Kučan riječima prvog hrvatskog predsjednika izgovorenih 3. svibnja 1995. u jeku Vojno redarstvene operacije Bljesak: „Ovo što se sada suprotstavlja hrvatskoj slobodi neznatno je i neusporedivo, s teškoćama i zaprekama što smo ih morali prebroditi na putu ostvarenja svoje državne nezavisnosti.“
HAZU je godišnjicu svog akademika obilježio znanstveno-stručnim skupom pod nazivom ‘Uvijek i sve za Hrvatsku’ u Preporodnoj dvorani na Opatovini gdje je glavna zvijezda bio Briselac, koji je s HDZ-om 14. svibnja imao veeeliki skup u Dvorani Vatroslav Lisinski kada se najviše pljeskalo baš njemu, a kao predstavnica obitelji Tuđman, bila je prisutna Nevenka, Franjina kćer. Plenković je među ostalim rekao: „Tuđman se nije bojao biti proganjan zbog svojih hrvatskih ideja,“ a spomenuo je da je on najveći hrvatski državnik u povijesti.

U Vukovaru je ova obljetnica održana u organizaciji Inicijalnog kruga Tuđman 100, isto, 14. svibnja. Stjepan Tuđman na tom skupu nije bio, ali je bila njegova kćerka Nera.

„Da se pitalo Inicijalni krug i Domovinski pokret kako bi trebala izgledati proslava Tuđmanovog stotog rođendana, to bilo organizirano tako da se danas u svakom selu i gradu održavaju proslave. Cijeli tjedan koji je prethodio ovoj suboti bi ustanove, vrtići, škole, znanstvene i druge ustanove imali temu 100-tog rođendana Franje Tuđmana. Danas bi nad Zagrebom letjeli vojni avioni u čast Franje Tuđmana, a ne Macrona, kako smo gledali prije nekoliko tjedana,“ kazao je Ivan Penava.

„Vukovarska bitka kao fenomen, a isto tako i Franjo Tuđman, usprkos svim pokušajima detuđmanizacije ostaju simboli. Što ga više detuđmaniziraju, on zadobiva sve veće simboličko značenje,“ poručio je prof. dr. sc. Josip Jurčević.

Akademik Josip Pečarić smatra da se HAZU prema Tuđmanu odnosi na isti način kao što se odnosi i država: „U Hrvatskoj vole Tuđmana uvijek titulirati kao doktora, a oni koji imalo znaju o znanosti znaju da je doktor najmanja, a akademik najviša znanstvena titula. To što je Tuđman akademik se u pravilu prešućuje,“ napomenuo je.

Sudionici obilježavanja u Vukovaru, položili su vijence na Memorijalnom groblju. Molitvu je predvodio fra Ivica Jagodić, a završetak je obilježen sv. misom u Crkvi sv. Filipa i Jakova.

I u Ujedinjenom Kraljevstvu slavio se. Platinski jubilej. Tamo nije bilo podjela. Svi podanici razdragano su izašli na ulice i slavili 70 godina kraljevanja svoje kraljice i poglavarice crkve, Elizabete II. (1926.), koncertima ‘zvijezda’ i drugim ‘poslasticama’.

Čak je Elizabeta snimila skeč u kojem pije čaj s medvjedićem Paddingtonom, likom iz engleske dječje književnosti, koji voli pekmez. Paddington, kraljici nudi tost s pekmezom, na što ona odgovara da i ona uvijek ima spreman baš taj zalogaj, koji potom izvlači iz torbe.

Medvjedića Paddingtona napisao je 1958. Thomas Michael Bond (1926. – 2017.). On uvijek nosi prepoznatljivi stari šešir i kaput, vrlo je pristojan, svima se obraća s ‘gospodine’ ili ‘gospođo’, a u nevolje upada zato što je jako dobar i zato što sve uvijek želi učiniti na pravi način. Puk je komentirao kako je kraljica jako dobro odglumila i kako je uživala, ali je pohvale dobio i medvjedić koji smatra: „Paddington je najbolji medvjedić na svijetu i zaslužio je upoznati kraljicu.“

Tako se to radi… Voli se svoje, pa makar kako bilo… Nije se kraljica slikala s gologuzima sa šarenim zastavicama. Znaju Englezi kako održati vlast i ‘jedinstvo’ naroda bez obzira na ruke koje su u ‘pekmez’, po cijelom svijetu, gurali stoljećima.

No, vratimo se u zemlje Hrvata. Predizborno je vrijeme u BiH u kojoj su starosjedioci Hrvati ucijenjeni i marginalizirani. Ravnatelj HMDCDR-a Ante Nazor (1968.) smatra da se odnos Tuđmana prema BiH najbolje očituje kroz njegove govore. To pokazuje i njegovo mišljenje izrečeno na 9. sjednici VONS-a 11. svibnja 1993.: „Jesmo za održavanje BiH, ali na temelju sveukupnog iskustva BiH se ne može drugačije održati, ne može se održati kao unitarna država, može se održati kao zajednica tri konstitutivna naroda na konfederacijskim osnovama. To je svjetsko iskustvo, to je iskustvo i bivše Jugoslavije.“
Naglašava da je Tuđman htio zaštititi Hrvate izvan Hrvatske, ali je svoju politiku oblikovao u skladu sa zahtjevima međunarodne zajednice, prihvaćajući međurepubličke granice kao državne.  „Opstojnost Hrvata na području povijesne ‘Turske Hrvatske’, odnosno Banovine Hrvatske, smatrao je vitalnim hrvatskim interesom.“

U Plenkovićevoj šestogodišnjoj vladavini, nisam primijetila da se zalaže za poboljšanje odnosa spram Hrvata u BiH. Njemu su Hrvati važni kad treba dati glas za HDZ na izborima za Hrvatski sabor. Zbog ručica. A i pitanje je kako ti izbori protiču i kako brojači broje.

Milanović je svojevremeno ‘skočio’ u Mostar kad je ‘raja’ imala neke primjedbe, pa mu je neka režiserka zaurlala: „Milanoviću, marš kući!“ Ovih dana, šećući po Hrvatskoj, Milanović zbori u Nedelišću 8.6.: „Kad bismo nas dvojica imali isti stav, da nećemo dopustiti zulum nad Hrvatima, to bi istog trenutka došlo do ušiju, ne nekog pomoćnikovog pomoćnika, nego do najviših dužnosnika tih država koji bi odmah shvatili da im se gužva s Hrvatskom ne isplati. …Sve bi bilo drugačije da smo Plenković i ja jedinstveni, da isto govorimo, pišemo i radimo, ali on to neće.“ Dodao je i o slučaju Čavara: „Čovjek se ponaša kao predstavnik onih koji su ga izabrali,“ rekao je i prozvao hrvatsku vladu da ‘o tome šuti’.
U Đakovu je Milanović 11.6. izrazio najdublje poštovanje hrvatskim braniteljima, naglašavajući kako se „danas, nakon trideset godina, bolje vidi istina o Domovinskom ratu i svemu onome što je Hrvatska vojska i hrvatska država napravila sama za sebe“.
„Postane li Ukrajina kandidat za EU, hrvatska vlada mora kategorički uvjetovati da istoga dana to postane i BiH,“ rekao je 17.6.2022. Milanović u Ohridu.

Nažalost, toliko toga se krivo dogodilo nakon ‘državnog udara’ 2000-te. Pa i sam Milanović i njegova svita su se trudila uništiti kulturu i obrazovanje, ugrabiti medijski prostor, zamagliti povijest i satrti branitelje. (Sjetimo se samo pokušaj upada u Crkvu sv. Marka…) Možda se opametio, možda je neke stvari shvatio, ali to treba jasno svojim riječima i djelima kontinuirano potvrđivati kako ove riječi ne bi bile samo prolazna epizoda.

Dok oni tako mudruju, jadničak sa zagrebačkih pločnika, rastura i provodi nasilje nad djecom uz pomoć tzv. ‘nevladinih’ udruga o kojima je portal hrvatskonebo.org napisao desetke članaka, na kojima se zahvalio i akademik Paar dok ga nisu ‘eliminirali’ iz javnosti. Sad opet dolazi do izražaja NGO CESI koja se probila i do Filozofskog fakulteta u Zagrebu, indoktrinirajući studente pedagogije LGB…ideologijom koji osnovaše udrugu Status M i pokrenuše Program kinder kojim napadaju vrtićku djecu, učeći ih rodnoj ideologiji. Prvi udar bio je u vrtiću Prečko, ravnateljice Kosjenke Lovrec-Martinović, pedagoginje. Što kažu roditelji? CESI ima anketu, pa kaže da je njih 78 % za seksualno obrazovanje. Čista laž!

No cilj ove sotonističke skupine, uvezene iz kinder-zemlje, je proširiti svoje djelovanje na osnovne škole ‘za promicanje rodne pravde i borbu protiv rodnih stereotipa u predškolskom i osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju’. Radovan Fuchs, ministar obrazovanja, šuti ‘jer već imamo predmet Biologiju…’

Konačno se iz dubokog sna probudila HAZU i uputila ‘Memorandum’ datiranog u veljači ove godine, a objavljeno u svibnju: PRILOZI ZA ZAŠTITU HRVATSKIH NACIONALNIH INTERESA PRILIKOM PREGOVORA REPUBLIKE HRVATSKE S BOSNOM I HERCEGOVINOM, CRNOM GOROM I SRBIJOM U POGLEDU NJIHOVA ULASKA U EUROPSKU UNIJU BOSNA I HERCEGOVINA…

Posebnu poruku su uputili Srbiji, gdje se ističe: „Prestati s poticanjem neprijateljstva prema Hrvatskoj i progonom hrvatskih državljana uz odricanje od velikosrpske propagande (pitanje Bunjevaca, jezika, jasenovački mit, odnos prema bl. Alojziju Stepincu i dr.)…
Potreba definiranja položaja Srpske pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj: pravoslavne su crkve državne crkve, pa položaj Srpske pravoslavne crkve ne može biti jednak u Srbiji i Hrvatskoj, u kojoj ta crkva treba imati punu slobodu u javnom vjerskom djelovanju brinući se za vjerski život manjine, ali recipročno na razini koliko je to omogućeno hrvatskoj manjini na području Srbije. U Hrvatskoj se mora izbjegavati djelovanje Srpske pravoslavne crkve koje se može okarakterizirati političkim djelovanjem.
Inzistirati na dostavi podataka iz odnesenih arhiva nakon Drugoga svjetskog rata (vratiti arhiv Nezavisne Države Hrvatske, arhiv JNA o križnim putovima i logorima, o hrvatskom proljeću itd.) i sve što je relevantno za povijest Hrvata na hrvatskom etničkom prostoru i šire.
Vratiti dokumentaciju odnesenu iz Vukovarske bolnice.
Otkriti sva mjesta pogubljenja Hrvata za vrijeme agresije na Hrvatsku te imena ubijenih, uz omogućavanje njihova dostojnog ukopa.
Inzistirati na dostavi podataka o svim zatočenim i nestalim hrvatskim vojnicima i civilima, zatočenicima srpskih logora, uz odgovarajuće dozvole simboličnog obilježavanja mjesta takvih stradanja diljem Srbije…“

PRILOZI ZA ZAŠTITU HRVATSKIH NACIONALNIH INTERESA PRILIKOM PREGOVORA REPUBLIKE HRVATSKE S BOSNOM I HERCEGOVINOM, CRNOM GOROM I SRBIJOM U POGLEDU NJIHOVA ULASKA U EUROPSKU UNIJU

Da, u progonu širenju laži pomažu i Plenkovićevi koalicijski partneri i neuništiva Teršelićka i njena Documenta financirana sa svih strana: izvana i iznutra. Oni se pridružuju srpskoj optužnici za naše pilote, navodeći kako su oni još 2012. godine upozoravali da je zločin počinjen i nije istražen kao ‘nevoljkost hrvatskih vlasti i pravosuđa da se temeljito istraže sve okolnosti ovih događaja i da se eventualna kaznena odgovornost za njih nedvojbeno utvrdi’.

Nepunih mjesec dana iza obilježavanja Tuđmanova jubileja, HDZ 10. lipnja ’22. obznanjuje kako ‘poštuju sve zajednice obiteljskog života koje se temelje na međusobnoj ljubavi i brizi, te načelima solidarnosti i društvene odgovornosti’. Plenković je novinarima objasnio: „HDZ obitelj drži temeljnom vrijednosti društva, a poštujemo i druge oblike obiteljskog života, a to znači da je HDZ stranka desnog centra, uključiva, moderna i da ima poruku i za one koji su u drukčijim situacijama.“ To bi kao bila njegova ‘interpretativna izjava’.

Zaboravljamo da su u rujnu 2017. godine nacrt Obiteljskog zakona HDZ-ovci povukli za manje od 24 sata nakon što je pušten u javnu raspravu u kojem je bilo navedeno: „U smislu ovog Zakona obitelj čine: majka, otac i njihova djeca, majka s djetetom odnosno otac s djetetom iako ne žive zajedno, te ostali srodnici koji s njima žive.“

Na 19. stranačkom sabora HDZ-a, 11.6. nezaobilazan je bio govor glavnog šefa: „Znate li s kim nismo išli u koaliciju? S onima koji su pokušali ucjenjivati HDZ. HDZ se ne da ucjenjivati.“ Pupovac ne ucjenjuje. On dobije što želi. Tako iz Zadra javlja urednik Hrvatskog tjednika, Ivica Marijačić da je manje od 100 gledatelja došlo na koncert Rade Šerbedžije za koji je Grad Zadar iskeširao 32 100 kn. Gradonačelnik Zadra je HaDeZeovac Branko Dukić, a pročelnica za kulturu, koja je sve organizirala, je muzikologinja Dina Bušić-Pupovac. „Bilo bi, zapravo, najbolje da gradonačelnik Zadra Branko Dukić, ako ima časti, zbog ove skandalozne uvrede Domovinnskoga rata i hrvatskih žrtava podnese neopozivu ostavku,“ kaže Marijačić. Ali to se neće dogoditi, jer je Rade nastupao i u Vinkovcima, Osijeku, Slavonskom Brodu.
Kako ono kaže Plenković, oni su uključivi…

Pokazalo se to i u izboru bliskih suradnika na njihovu stranačkom saboru. „Svi mi koji smo u stranci, smo ljudi Andreja Plenkovića, a da su novi ljudi ušli u Predsjedništvo, jesu. To je ekipa koja se dokazala u svom radu, to su ljudi koji su bili izborni pobjednici na lokalnim izborima, nisu bez pokrića i oni će aktivno sudjelovati u radu Predsjedništva i to je prilika da svi mi aktivno sudjelujemo svojim idejama i politikama u vrhu stranke, što dosad nismo mogli, ali smo mogli kao župani,“ rekao je novi član Predsjedništva Igor Andrović (1980.), virovitičko-podravski župan.

Pored hrpe ‘mladaca’, glavna perjanica je ‘kulturna’, medijska i ‘crkvena’ ministrica Nina Koržinek Obuljen. Kaže Ninočka: „Mi nismo oni koji dijelimo, nego smo oni koji okupljamo. Ima malo desnijih, malo ljevijih, malo liberalnijih… Ono što sada radimo je čvrsto ukorijenjeno u onim vrijednostima pučkih, demokršćanskih stranaka. To je otvorenost. Mi smo dio najveće europske obitelji. Za razliku od onih populista, kako ih u ovom našem programu nazivamo, jednoproblemskih populističkih platformi, koji kulturu shvaćaju kao prostor sukoba, zloupotrebljavajući je za ideološke sukobe i podjele za svoje aksiome ‘mi’ ili ‘oni’, mi se zalažemo za kulturu koja je uključiva i otvorena, koja je područje u kojem se susreću različitosti.“

Koga to Nina uključuje, a koga isključuje vidi se iz njenog djelovanja. O tome govori činjenica da je na sjednici Vijeća za elektroničke medije, 26. svibnja o. g., jednoglasno odlučeno, da se srpskom Privredniku dodijeli koncesija za istoimenu radijsku postaju! Riječ je o istom onom Privredniku koji je organizirao skandaloznu tribinu na kojoj su Nobilo, Kosanović i pupava ekipa iz SNV-a, opravdavali srbijansku optužnicu protiv četvorice hrvatskih pilota. Isti taj Privrednik bio je spreman platiti putne troškove od Banja Luke do Zagreba bivšem ‘milicajcu’ Janku Velimiroviću koji je odustao od dolaska u hrvatski glavni grad.

Kako to da se opstruira obnova zagrebačkih crkava oštećenih u potresu s obrazloženjem navodnih arheoloških istraživanja kulturnoga dobra? Koliko dugo treba istraživati? Dok zdanja dalje propadaju?

Ninočkina financiranja ne sežu do Igora Vukića, Jakova i Dominika Sedlara, Stjepana Loze, Pere Šola, Tomislava Jonjića, Vlatke Vukelić, Blanke Matković, Romana Leljka, Josipa Jurčevića, Josipa Pečarića, Zlatka Pintera, Damira Borovčaka, Tomislava Vukovića, Marka Juriča, Slobodana Prosperova Novaka i mnogih drugih… Oni ne spadaju u kategoriju ‘uključivih’. Nisu ni dokazi generala Praljka bili uključivi… Ali zato je uključiv trećerazredni holivudski ‘ruski mafijaš’ Šerbedžija i sin mu Danilo.

E, moj Franjo! „Mi ne ćemo dopustiti ostacima jugokomunističkog sustava, niti jugosrpskog stanja, kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije, ne ćemo dopustiti da nam sve to skupa dovedu u pitanje. Ne ćemo dopustiti tim jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas, u Hrvatskoj, i u svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima… Ne ćemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim, žutim vragovima… Ne ćemo dopustiti onima koji se povezuju sa svima protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju, nego im se nude, ne samo da im se nude nego im se prodaju za Judine škude.“

Sve od čega se Franjo ograđuje, što je navedeno u citatu, krasi Plenkovića i njegovu politiku, ali raskrinkava i stožernu hrvatsku stranku koja je iznevjerila Tuđmanove ideale i njegovu nacionalnu politiku. Plenković je ostvario ono što je prije šest godina najavio: „Moja je misija promijeniti HDZ, a nakon toga Hrvatsku.“ Ruši doslovce sve ono što je Hrvatska: kunu, Domovinski rat i branitelje, obrazovanje, kulturu, medije, poljoprivredu… Konačno napada i obitelj. I zato nije čudno što T.T. radi u Zagrebu. Dio je to uključivosti Andrejeve svite koja je pripomogla financiranju tih globalističkih NGO iz kojih je izmilio Tomašević i drugovi.

No, tko stoji iza svega, tko mrzi čovjeka, govori don Damir Stojić: „U filmu Pasija, Mel Gibson je izvrsno prikazao lik Sotone koji napada Isusa. Sotonu je teško prikazati, jer nema tijelo.
Mi zamišljamo Sotonu s repom, s rogovima, ali ne znamo kako izgleda, jer Sotona nema tijelo. Sotona je duhovno biće. Mel Gibson ga je prikazao teološki vrlo ispravno – kao muškarca sa ženskim glasom, odnosno žensko s muškim glasom. U jednom trenutku čovjek pomisli da je muško sa ženskim glasom, odnosno žensko s muškim glasom. (Glumi ga lezbijka.) Ako išta Sotona mrzi, to je ljudsko tijelo. Zašto? Jer ga nema.
Također, muškost i ženskost, odnos između muškarca i žene. Sotona zna da u tom odnosu dolazi novi život, to je ikona Presvetog Trojstva. Sotona mrzi Presveto Trojstvo. Budući da Presvetom Trojstvu ne može ništa, Bog je Bog, onda udara na znak Presvetog Trojstva, a to je brak. Zato ovo nije ništa drugo nego đavolski plan da se uništi brak, da se uništi muška i ženska različitost, zapravo, da se uništi život. Jer Sotona mrzi život. Ovo je tako važno. Nije marginalna tema. Ako uništiš brak i obitelj, sve pada. Ovo je pitanje biti naše ljudske egzistencije.“

Baš to čine sadašnji hrvatski vlastodršci, a velika im je opasnost ona Hrvatska koja zastupa svoje obiteljske vrijednosti, svoju kulturu i katoličku vjeru. Josip Pečarić u Potcastu Velebit 7. lipnja ’22. kaže kako je hrvatski književnik, akademik Petar Šegedin (1909. – 1998.) ostao šokiran kad je vidio da ima toliko Hrvata koji mrze svoj narod.

O tome je govorio i fra Mario Knezović 10. lipnja ’22. Nažalost, ovim mrziteljima se pridružuje ekipa koja Hrvatskoj ne želi dobro, a to su sve prokomunističko-globalističke opcije, ali i pripadnici vjerskih zajednica: SPC, islamske zajednice, židovi i protestanti – koji o ovim nasrtajima šute ili su otvoreno na strani globalista. Zašto?

Zato se prešućuje spektakularni koncert koje je tv Laudato (kojoj Ninočka ne daje nacionalnu koncesiju) organizirala na Dinamovom stadionu 4. lipnja, kao uvod u blagdan Duhova. Nikada Hrvatska nije imala takav koncert na kojem se skupilo više od 50 000 ljudi koji su slavili Boga molitvom, pjesmom, klanjanjem pred Presvetim, sakramentom pomirenja, duhovnim nagovorom. To je bilo zanemareno. Tako je tzv. nacionalna HRT u Dnevniku oko 22 sata tek spomenula, dok je koncert bio u tijeku. I više o tome nije bilo riječi. O onom blasfemičnom okupljanju trubili su u više navrata.

O koncertu je 16. lipnja ’22. pisala Alteia, internetska katolička web-stranica: „Presveti Sakrament bio je izložen za euharistijsko klanjanje, a tijekom bdijenja nizali su se redovi ljudi koji su tražili ispovijed, s desecima svećenika dostupnih u ispovjedaonicama.’ Napisali su da su ‘slike bdijenja uoči Duhova u glavnom gradu Hrvatske, nadahnule milijune kršćana diljem svijeta’.

Još je jedan lijep događaj pokazao srce moje Hrvatske. Već četvrtu godinu za redom održao se Antunovski hod mladih 11. lip 2022. u Zagrebu pod izrekom sv. Antuna ‘Ljubav je duša vjere’. Hod je okupio oko 4 000 mladih ljudi pristiglih iz Hrvatske, Europe, BiH, a organiziraju ga franjevci sa Svetog Duha. Začetnik hoda je fra Stjepan Brčina (1981.). Hod je povezao dva zagrebačka svetišta posvećena sv. Antunu Padovanskom, udaljenih 16 km. Sve je počelo svetom misom u Sesvetskim Selima, koju je predslavio fra Miljenko Hontić. Mladima je poručio da kao i sv. Antun nose Boga u svom srcu, jer se samo tako Gospodin može očitovati u našem razmišljanju, govoru i ponašanju.

Na Trgu bana J. J. mladi su molili, svjedočeći svoju vjeru, a na Svetom Duhu ih je blagoslovom dočekao župnik fra Roko Bedalov.

Sva ova svibanjska i lipanjska događanja završit će u Rijeci 25. lipnja ’22., Hodom za život koji se ove godine odvijao u 11 hrvatskih gradova. Geslo ovogodišnjeg hoda je Život je zakon, a njime se želi potaknuti donošenje zakona protiv ubijanja nerođenih.

To je ‘gorušičino’ zrno vjere spašavalo hrvatski narod kroz stoljeća. Sjetimo se samo velike obljetnice Trinaest stoljeća kršćanstva, koje su naši biskupi započeli devetnicom 1975. godine, koračajući kroz povijest od Zvonimirove godine 1975. godine (vladao od 1075. – 1089.), preko Jelenine-Marijanske godine u Solinu 1976., Biskupije kod Knina 1978., Branimirove godine 1979. u Ninu, a završili u Mariji Bistrici 1984. godine Nacionalnim euharistijskim kongresom. Svaki slijedeći, od ovih skupova, imao je sve veći broj vjernika, od 250 000 u Solinu do preko 400 000 u Mariji Bistrici pod vodstvom kardinala Franje Kuharića (1919. – 2002.). Komunističke vlasti nisu mogli sakriti događaj u Mariji Bistrici, ali su zato prepolovili broj sudionika na 200 000. Praksa se nastavila…

Tako je rasla moja Hrvatska, naša Hrvatska… Nije li i u ovom lipnju posijano to ‘gorušičino’ sjeme koje će se razviti u prekrasno stablo na kojem će se ‘gnijezditi’ naša mladost koja korača stopama svetaca, sjećajući se žrtava koje su prinesene na Oltar domovine. Iz Osijeka je krenulo 11.6. osmo hodočašće Marijanski zavjet za Domovinu, kao zahvala za dar Domovine. Hodočasnici će obići mnoga svetišta u Hrvatskoj, posebno Marijanska, a završit će u Dubrovniku 24.8., uz nezaobilazno Međugorje gdje će se početkom kolovoza održati 33. Mladifest.

Tu je i karizmatska zajednica Zagovorna mreža Hrvatske i njen voditelj Niko Rončević. Oni promiču geslo: Krunicom do pobjede, baš kao u Domovinskom ratu, i Krunicom spasimo Hrvatsku. Na sreću, to nije sve…

To je naša snaga, to je naša nada. „Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.“ Ef 6, 12-13  Poruka sv. Pavla nije samo za njegovo vrijeme. Ona je važeća kroz cijelu povijest. I sv. Ivan Zlatousti (oko 349. – 407.) je u jednoj svoj propovijedi zaključio: „To što svijet postoji, možemo zahvaliti molitvama kršćana.“

Hrvatsko nebo