Anto Periša: Kako se tko odnosio prema baštini Franje Tuđmana o stotoj obljetnici

Sredina svibnja 2022. bila je u znaku 100. obljetnice rođenja dr. Franje Tuđmana. Donosimo kritički osvrt Ante Periše, suradnika portala Hrvatsko nebo.

Tim povodom održana su dva znanstvena skupa, jedan u Matici hrvatskoj, naslovljen ‘Dr. Franjo Tuđman – život i naslijeđe’ i drugi u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, nazvan ‘Uvijek i sve za Hrvatsku’. Uslijedilo je polaganje vijenaca od državnih vlasti na Tuđmanov grob na Mirogoju, posjet njegovoj rodnoj kući u Velikom Trgovišču uz paljenje svijeća te svečani skup u Koncertnoj dvorani ‘Vatroslav Lisinski’ kao podsjetnik na prvi opći sabor Hrvatske demokratske zajednice. Obljetnicu je upotpunio redatelj Jakov Sedlar dokumentarno-igranim filmom ‘Bilo jednom u Hrvatskoj’, a Hrvatska pošta izdavanjem marke s likom predsjednika Tuđmana. K tome je Hrvatski državni arhiv priredio izložbu o djelu i ostavštini Franje Tuđmana u ‘Galeriji Klovićevi dvori’, u trajanju od 6. do 22. svibnja.

Neovisno o službenome obilježavanju, skupina akademika, književnika i generala pokrenula je inicijativu za proglašenje dr. Franje Tuđmana utemeljiteljem Republike Hrvatske s obzirom na zasluge koje je imao u stvaranju neovisne Hrvatske. Domovinski pokret tražio je da se održi veliki skup sa svečanim koncertom na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, htijući time predsjedniku Tuđmanu odati svehrvatsko priznanje bez obzira na stranačku pripadnost ili usmjerenost. Ni državne ni gradske vlasti nisu udovoljile zahtjevu Domovinskoga pokreta pa su skupom u Vukovaru obilježili veliku obljetnicu Tuđmanova rođenja. Obljetnica je također bila popraćena sjećanjima bliskih suradnika te kolumnista koji su iznosili, uz ostalo, i svoja kritička mišljenja ne osporavajući Tuđmanove zasluge u stvaranju neovisne Hrvatske.

Aktualni predsjednik Republike Hrvatske ignorirao je 100. obljetnicu Tuđmanova rođenja

Moglo bi se reći da je na taj način dostojno obilježena 100. obljetnica rođenja dr. Franje Tuđmana i da nije ništa izostalo. Ima, međutim, nešto što je, čini se, ipak izostalo. Naime, za ovako važnu obljetnicu očekivali smo da aktualni predsjednik Republike Hrvatske i njegovi prethodnici sudjeluju u obilježavanju ili, barem, da dadu svoja mišljenja o predsjedniku Tuđmanu. Na žalost, nismo ih imali prigode čuti. Moguće je da nisu pozvani zbog neprihvatljive i već zamorne svađe između Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića, ili da se nisu odazvali na poziv, a mediji to nisu popratili, ili pak jesu, ali nam je to promaknulo.

Nesudjelovanje aktualnog predsjednika i njegovih prethodnika u obilježavanju obljetnice od nacionalnog značaja – neprihvatljivo je. Naime, u zemljama s duljom tradicijom demokracije, koje su nam često uzor, aktualni predsjednik obvezno poziva svoje prethodnike na događaje koji imaju nacionalni značaj. U tome pogledu dovoljno je spomenuti Francusku, pri čemu aktualni predsjednik svoje izlaganje završava onim neizostavnim Vive la République! Vive la France!

Ali su zato predsjednik Milanović i troje bivših predsjednika bili na otkrivanju spomenika Holokaustu (27. travnja 2022.) na Glavnom kolodvoru u Zagrebu, a Stipe Mesić i na obilježavanju 130. godišnjice (21. svibnja 2022.) rođenja ratnog zločinca Tita u Kumrovcu, iskoristivši priliku da ga nazove i ’genijem’. Uzgredice rečeno, nije tako mislio o njemu 90-ih kad je izjavio: ’Ako nas Tito sada gleda iz pakla, mi sad imamo svoju državu i vojsku.’

Pupovčeve Novosti: „Tuđman je odabrao opciju ratne skandinavizacije i upropastio Hrvatsku“

Kao što se i očekivalo za 100. obljetnicu, nisu izostali napadi na dr. Tuđmana, a zapravo nisu ni prestajali od trenutka kada je izabran za predsjednika HDZ-a, a potom za predsjednika države. Napadi su to onih 20 posto, prikladnije rečeno pete kolone odnosno jugoida, koji su protiv neovisne Hrvatske i na koje je Tuđman upozorio još 90-ih. I da je netko drugi bio na Tuđmanovu mjestu, jednako bi tako bio napadan.

O jednom od tih napada mogli smo pročitati u jugočetničkim, huškačkim, Pupovčevim Novostima, u članku pod naslovom ’Ratna skandinavizacija’, 12. svibnja 2022., bivšeg feralovca, a sada uhljeba: https://www.portalnovosti.com/ratna-skandinavizacija

Uz ostalo, on izmišlja tvrdeći: ’Za razliku od Švedske i Norveške, koje su se mirno razdružile, Tuđman je odabrao opciju ratne skandinavizacije i upropastio Hrvatsku. Zato obilježavanje godišnjice njegovog rođenja sliči na parodiju i grotesku. Sve u svemu, Tuđmanov koncept ratne skandinavizacije nema nikakve veze s nordijskim originalom i zapravo je bio konceptualno usmjeren na upropaštavanje jedne relativno uspješne države i promoviranje jedne apsolutno neuspješne i promašene.’

Nismo dakle znali, kako nam ex-feralovac podmeće, da je Tuđman bio toliko vojno spreman i umjesto mirnog razlaza odlučio se baš za ratnu opciju. Zanimljivo da ne spominje ili možda ne zna ništa o Račanovoj predaji oružja Teritorijalne obrane i embargu Hrvatskoj na uvoz oružja.

Drugo, ako je Jugoslavija bila relativno uspješna (relativno!?), kako nas novinar Novosti uvjerava – zašto je propala? Čini se da on ne zna kako se ta ’uspješnost’ održavala zahvaljujući stranim kreditima i, od 1960-ih, na žalost, deviznim doznakama građana potjeranih na ‘privremeni rad u inozemstvo’, i za kojima su pošli i Udbini agenti s doušnicima. U svakom slučaju bila je to ’uspješna’ tvorevina za vrhušku i gojence-uhljebe, nesposobne i neodgovorne, ali zato moralnopolitički podobne. Nije čudo da je feralovac-uhljeb dobitnik nagrade koju su mu dodijelili istomišljenici iz novinarskog jugolegla u Perkovčevoj 2.

Očito je da ex-feralovac i svi oni iz antihrvatske kvote od 20 posto, to jest jugoidi, ne mogu prežaliti nestanak voljene im Juge, a još više postojanje neovisne Hrvatske. Zato njihovim mukama usprkos, treba reći: I najneuspješnija Hrvatska bolja je od najuspješnije Jugoslavije!

Za što protivnici i neprijatelji najviše okrivljuju Franju Tuđmana

U napadima na predsjednika Tuđmana i pokušajima njegova ocrnjivanja najčešće ga se okrivljuje za navodnu pljačku u pretvorbi i privatizaciji, za navodnih 200 bogatih obitelji i tobožnju podjelu Bosne.

Kad je riječ o pretvorbi i privatizaciji, onda jugoidi, odgojeni i formirani u socijalizmu, nisu u stanju ili ne žele znati neke činjenice. Poznato nam je kako je pretvorba izvedena po modelu 1945., tj. po prijelazu iz kapitalizma u socijalizam, promjeni koja je bila brza i učinkovita: oduzimanjem i pljačkom privatnog vlasništva u skladu s praksom šumskih razbojnika. Oduzete privatne kompanije i poduzeća vlastodršci su samo preimenovali, pri čemu su rabili boljševičku terminologiju i poslije si pripisivali zasluge za eventualne poslovne uspjehe. Prelazak, međutim, iz socijalizma u kapitalizam nešto je duži i mukotrpniji. Na žalost, zbog srpske agresije, Hrvatska nije imala tu sreću da provede privatizaciju kao druge zemlje istočne Europe, primjerice Mađarska, Čehoslovačka, Istočna Njemačka… Izgleda da je Tuđmanovim kritičarima to nepoznato, isto kao i podatak da se većim dijelom pretvorba i privatizacija izvela dolaskom na vlast Račanove koalicije, od 2000. godine nadalje. Za saniranje i prodaju banaka strancima, prodaju Plive, Ine itd., također je njima ’kriv’ Tuđman.

Na sve to neizostavno se nadovezuje i Tuđmanova izjava, 90-ih, o gospodarskoj budućnosti Hrvatske koja bi se temeljila na 200 bogatih obitelji. Jugoidi to iz neznanja, a često tendenciozno i zlonamjerno tumače da je Tuđman htio pretvorbom i privatizacijom omogućiti bogaćenje onima koje bi on odabrao. Prije svega, koji bi razborit političar, a kamoli državnik, izdvajanjem 200 bogatih obitelji eliminirao sve ostale, kojih je neusporedivo više – a to je biračko tijelo od kojega očekuje glasove na izborima i ponovni izbor na mjesto predsjednika države? K tome jugoidi nisu shvatili, a ne shvaćaju ni sada, što je Tuđman imao na umu kad je to izjavio.

Odakle potječe i što je značila ideja o 200 bogatih obitelji

Naime, ideja o 200 bogatih obitelji pripada utemeljitelju francuskog ratnog zrakoplovstva, Marcelu Dassaultu (1892.-1986.). S obzirom na značaj i razumijevanje ideje o 200 bogatih obitelji, bit će uputno predočiti njegovu kratku biografiju. Rodio se u Parizu, s pravim imenom Marcel Ferdinand Bloch, čiji su roditelji Židovi, podrijetlom iz Njemačke. Još kao dječak bio je nadahnut braćom Wright, koji su izveli prvi let malim zrakoplovom, što je početak razvoja zrakoplovstva, kako vojnog, tako i civilnog. Nakon srednje škole završava Marcel Bloch studij aeronautike i elektroinženjerstva (1913.) i već 1915., sa suradnikom, projektira i proizvodi zrakoplov kojim se francusko ratno zrakoplovstvo koristi u Prvom svjetskom ratu. Po završetku rata prestaje se baviti zrakoplovstvom te se upušta u drugi biznis. Ali interes za zrakoplovstvo nije mogao zatomiti pa krajem 1920-ih osniva kompaniju Société des Avions Marcel Bloch, koja postaje vrlo uspješna.

Uoči Drugog svjetskog rata povukao se u Cannes, gdje je pod kontrolom Vichyjeva režima te biva uhićen zbog odbijanja suradnje s pronacističkim vlastima, ali intervencijom viših dužnosnika pušten je na slobodu. U isto vrijeme njegov stariji brat, Darius Paul Bloch, sudjeluje u Francuskom pokretu otpora pod vodstvom Charlesa de Gaullea, uz konspirativno ime Dassault, izvedeno od char d’assaut (borna kola). Marcel Bloch biva uhićen 1944. i deportiran u Buchenwald, odakle se uspio spasiti. Poslije rata mijenja ime u Marcel Dassault, uzimajući za prezime konspirativno ime svog brata, tj. Dassault, a 1950. prelazi na katoličku vjeru. Kao utemeljitelj i vlasnik mijenja i ime svoje kompanije u DASSAULT, koja postaje uspješna po proizvodnji poznate serije aviona Mystère i Mirage, a sada je to Rafale, koji je Hrvatska nedavno kupila. Kao inovator i poslovni čovjek uspio je razviti kompaniju s 50.000 zaposlenih i tada izjavljuje da kad bi bilo 200 bogatih obitelji (kao njegova – i svaka zapošljavala toliko), u Francuskoj ne bi bilo nezaposlenih.

Uhljebi srpskih Novosti ne mare za tržišnu utakmicu – zajamčena im je plaća iz proračuna

Francuska, naravno, nije imala toliki broj bogatih obitelji kako je zamišljao Dassault, ali je zato imala mnoge obitelji koje su zapošljavale manje od 50 tisuća, održavajući nisku nezaposlenost. Bit te izjave nije toliko u broju bogatih obitelji koliko u tome da na njima počiva tržišna ekonomija iliti kapitalizam. To su zapravo oni pojedinci spremni na rizik (risk-taking) da svoje ideje pretoče u proizvodnju dobara i usluga, osnivanjem kompanija, čime otvaraju brojna radna mjesta. Mnogi su, u tom smislu, kao Marcel Dassault, svojim idejama i poslovnim duhom postali globalno prepoznati, kao što su Bill Gates, Jeff  Bezos, Elon Musk, Steve Jobs… Sve je to, naravno, u skladu s demokratskim društvenim uređenjem, koje počiva na privatnom vlasništvu, idejama, sposobnostima, odgovornosti, zakonima i, posebno treba istaknuti, na konkurenciji. Uloga države je da osigura sve uvjete povoljne za poduzetništvo: političku stabilnost, infrastrukturu, pravosuđe, poreznu politiku, radnu snagu. Stjecanjem neovisnosti i demokratskim ustrojem stekli su se uvjeti za poduzetništvo u Republici Hrvatskoj, što se vidi po broju uspješnih poduzetnika, a jedan od tih je i Mate Rimac. Ništa manje ne zaostaju oni iz digitalnog sektora, uzgajivači vinā, OPG-ovi i drugi. Ne preostaje drugo nego da im zaželimo uspjeh.

Za uhljebe u Novostima navedeni zahtjevi u tržišnoj utakmici su nepoznati, a osobito konkurencija. Ne usude se iskazati na tržišnom polju, jer što god napišu, plaća iz hrvatskog proračuna zajamčena im je. Na slobodnom tržištu, kada bi se financirali od prodaje svoje tiskovine, ne bi opstali ni jedan tjedan.

Opet raspredaju o Tuđmanovoj ’krivnji’ za ’podjelu Bosne’, a šute o velikosrpskim planovima i Alijinu komadanju Bosne

Raspreda tako rečeni ex-feralovac, i ne samo on, o Tuđmanovoj ’krivnji’ u pogledu podjele Bosne. Po njihovim tvrdnjama Tuđman je htio cijelu BiH pripojiti Hrvatskoj, što bi bilo svojevrsno obnavljanje NDH. Svjestan da to ne će proći, okreće se, eto, Slobodanu Miloševiću za dogovor o podjeli. Feralovac-uhljeb opet ništa ne zna o liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag i ostalim velikosrpskim planovima. Ovaj podatak, kako se čini, ne zna većina Bošnjaka, ali znaju da je Tuđman najveći ’krivac’ za podjelu Bosne, a Miloševića gotovo da se i ne spominje.

Međutim, ima jedna podjela o kojoj se nije ni govorilo ni pisalo. Naime, 16 mjeseci poslije Daytonskog sporazuma tadašnje sarajevske novine Dani objavile su kartu o budućoj podjeli BiH. Na inicijativu Alije Izetbegovića osnovano je vijeće od osam članova koje je predložilo novu podjelu. Po tom prijedlogu, kako prenosi engleski The Economist, 19. travnja 1997., Bošnjaci bi dobili veći dio, dok bi se jedan dio pripojio Srbiji, a drugi Hrvatskoj, ne spominjući postotke dodijeljene u Daytonskom sporazumu: Srbi 51, Bošnjaci 27, Hrvati 22. Ne zna se je li i za ovu podjelu, do koje nije došlo, također kriv Tuđman, ali se zna da je podjela po Daytonskom sporazumu bila najviše na štetu Hrvata, o čemu svjedočimo i dan-danas kada Hrvati ne mogu ostvariti svoje demokratsko pravo da biraju vlastitog predstavnika u predsjedništvo Federacije BiH.

Njihovo pozivanje na Tuđmana zvuči isprazno: HDZ je postao SKH, Plenković generalni sekretar, a članstvo ga slijepo slijedi

I dok Novosti pišu huškački protiv Tuđmana, HDZ obilježava obljetnicu njegova rođenja kojom se prigodom, i ne samo tom, Plenković poziva na njegove zasluge. Postavlja se pitanje zna li Plenković što glasilo koalicijskog mu partnera Pupovca piše o Tuđmanu i protiv Hrvatske. Ne samo Plenković, nego i njegovi savjetnici i sve članstvo. U prvim reakcijama uzeli su s ozbiljnošću nedavnu optužnicu iz Srbije protiv naša četiri pilota za navodne zločine u Oluji, spremni valjda pomiriti se s presudom unaprijed. A u isto vrijeme nastoje obraniti četnika Vojislava Medića, uhićenoga nedavno pri ulasku u Hrvatsku, koji je fizički zlostavljao naše branitelje u srbijanskim koncentracijskim logorima. Pozivanje na Tuđmana zvuči isprazno, deklarativno, i služi isključivo za dobivanje političkih poena, a time i izbora. Nije to više onaj HDZ s kojim je Tuđman uspio izboriti neovisnost, nego je to više eutanazirani HDZ koji je postao SKH, a Plenković generalni sekretar. Članstvo slijepo slijedi odluke sekretara, nema ’skretanja s linije’, nitko ne postavlja pitanja o pisanju i financiranju huškačkih i protuhrvatskih Novosti.

U Engleskoj, nedavno, 41 posto stranačkih zastupnika iskazalo je nepovjerenje Borisu Johnsonu, predsjedniku Vlade, zbog kršenja mjera za vrijeme Covid-19 pandemije, stavljajući mu do znanja da ne toleriraju neodgovorno upravljanje državom, makar se radilo i o najmanjem propustu. Kako stvari stoje, teško je zamisliti da se takvo što, kao nedavno u stranci toryjevaca Borisa Johnsona, dogodi unutar HDZ-a ili neke druge hrvatske stranke.

Naslovna slika prikazuje prigodnu marku koju je izdala Hrvaska pošta te službenu zastavu Republike Hrvatske.

Anto Periša/Hrvatsko nebo