Trebamo novo oslobođenje!

O čemu ovisi hoće li Hrvatska postati kao samostalna i suverena doista zdrava, ili će ostati bljutavom i smrdljivom mješavinom neprevladanog socijalizma, partitokratskog kapitalizma i sve otrovnijega globalizma?

Okupirani smo. Dakle, trebamo novo oslobođenje.

Za razliku od onoga iz 90-ih, u ovome ne će biti ordena ni odličja, nagrada ni priznanja, pohvala, činova, spomenica i položaja. Ni svega onoga što sunarodnjaci većinske vole ili očekuju ili misle da zaslužuju kad naprave nešto za svoj narod, za svoju državu i za svoju domovinu.

Naprotiv! Ovdje može biti samo požrtvovan, mukotrpan i samozatajan rad. Nastojanje koje će nailaziti na poteškoće, progone, represije, cenzure, etiketiranja, kažnjavanja, ignoriranja, omalovažavanja, preziranja, ogovaranja, klevetanja, itd. Koje će nailaziti na sve ono na što nailaze već sada oni rijetki koji se razumno, konkretno, dostojno, nepotkupljivo i ne sklapajući ni s kim trule kompromise zauzimaju. Koji ne dižu prašinu niti stvaraju halabuku, nego gledaju kako bi se dogodile one dublje i istinske unutarnje promjene koje su uvelike izostale u razdoblju političkog i vojnog oslobođenja 1990-ih.

Nema na vidiku političke opcije koja koristi hrvatskom narodu; koja nosi u narodu duh pune narodne i ljudske slobode; koja pruža idejnu sigurnost; koja ne izdaje ideje pod pritiskom vlasti, stranih sila, novca, laskanja, ponuda i položaja; koja se nije kompromitirala s bezkarakternosti, oportunizma, lijenosti i neznanja; koja ima svoja načela unutar kojih djeluje, izgrađuje, razvija se i stvara; koja radi i bori se u službi ideje, a ne zlorabi ideju za svoju korist; koja živi za politiku, za narod, a ne od politike i na grbači naroda; koja je spremna služiti jednoj ideji i nositi teret razočaranja, poniženja i požrtvovnosti; koja je skupina programa, stajališta, znanja, odlučnosti, vjere i moralne sigurnosti.

Dakle, tu bi političku opciju trebalo stvoriti. To pak da se u dovoljnu broju okupe u istom krugu oni koji su svjesni da je potrebno novo oslobođenje za sada nije realno. Realnije je raditi na zbližavanju različitih, raspršenih, po raznim strankama i skupinama pogubljenih. Kako bi se u dogledno vrijeme počelo ozbiljnije razmišljati o stvaranju snažne, požrtvovne i politički izgrađene jezgre.

Ta neka nova odnosno proširena PHB-jezgra mogla bi iskoristiti povoljan trenutak za širenje, koji će doći ako zdrava i produktivna jezgra bude postojala kao snaga i vrijednost i ako bude nudila realne odgovore na realne izazove. U njoj bi trebali biti ljudi čvrsta karaktera (koji hoće svoju opciju, koji hoće odgovornost i koji hoće požrtvovan rad), ljudi s revolucionarnom žicom i tradicijom (borbeni, ustrajni, nepokolebljivi), ljudi koji su otvoreni (sposobni pitati, govoriti, misliti, kritizirati), ljudi koji u novi oblik javnog i političkog ustrojavanja ulaze zbog vrijednosti sadržaja, programa i ljudi koje tu susreću, a ne radi osobnog uspjeha i koristi.

O tomu ovisi hoće li Hrvatska postati kao samostalna i suverena doista zdrava, ili će ostati bljutavom i smrdljivom mješavinom neprevladanog socijalizma, partitokratskog kapitalizma i sve otrovnijega globalizma.

M. O. / Hrvatsko nebo