Šiljo: Hrvatsko političko i mentalno starenje!
Vrijeme:3 min, 32 sec
Prije dvije godine, 18. svibnja 2020., pojavila se na Hrvatskom nebu prva kolumna koja je na naslovnoj slici pokazivala lik Šilje kao mladolika i nadobudna tipa s durbinom u ruci. Prve kolumne bile su dosta kratke, iskričave, no ozbiljnost je počela sve više istiskivati mladački smisao za humor. Kolumne su postajale sve duže i teže te su se standardizirale na dužini ostalih kolumni kakve čitamo po našim portalima. Ne i na njihovoj valnoj dužini. Dapače, bivale su i duže i dubinski neugodnije, i mnogi su se pitali i potajno raspitivali „Tko je Šiljo!“. Neke nisu mogle „stati“ ni u duži okvir, pa su dobivale i po jedan ili dva nastavka. Da bi se utakmice s (ne)vidljivim protivnicima dobilo u produžetcima.
Šiljo se – sa širenjem korona-panike i s neokomunističkim korona-kampanjama – mjesecima pojavljivao na slici s prigušnicom (maskom) na licu. A s 31. svibnja 2021. naposljetku je zamuknuo. Posljednja dotad njegova kolumna nosila je naslov: „Duopol opstao, triopol nastao, Škoro asistirao, birači sve to omogućili“. Bio je to 177. „Šiljo“.
Bio je to rezignirani rezime višegodišnjih nastojanja mnogih u desno-nacionalnom i demokršćanskom ataru, pa tako i PHB-a (inicijativne skupine Pokret za hrvatsku budućnost) – kojemu Šiljo pripada od početka, od proljeća 2018. – da se stvori neka nova i čvrsta politička opcija koja ne bi bila ni HDZ ni SDP ni satelit jedne ili druge. Nego nešto bitno drugo i bitno bolje od onoga što smo imali od 2000. naovamo. Druga Republika.
No široka socijalistička, liberalna, lukrativna i potajno umrežena fronta koja je u službi Partije i ostalih „zdravih snaga“ bivšega i budućega totalitarnog svijeta onemogućila je preokret nabolje. Očuvala je dotadašnji iscrpljeni model upravljanja Hrvatskom (kako je on označen u Proglasu hrvatskom narodu PHB-a od 18. srpnja 2018.), dapače, još ga je više „unaprijedila“. Tako da groteskne prizore iz političkog života možemo po medijima (nemoćno) pratiti praktički iz dana u dan.
Šiljo se u javnost opet vratio 24. studenoga prošle godine, kolumnom pod naslovom „Tko je najkrivlji za žrtve ovog vala koronavirusa?“ Još uvijek s prigušnicom na licu, koju će nakon nekog vremena odbaciti. Ionako je ona bila ironiziranje, ne samo nedokazane koristi od njezina nošenja, nego i ironiziranje političke i medijske prigušenosti koja je hrvatskom narodu nametnuta. Nova hrvatska prigušenost, pa i nova hrvatska šutnja.
I tako, otad je Šiljo strpljivo i iscrpljujući se dogurao do ove, 208. kolumne. Prethodna je nosila naslov „Tko je komu mačka, tko miš, tko vuk, tko lisica?“ Ukratko, svjestan da je ovaj tobože uljuđeni, humanizirani svijet ispod kože obični zvjerinjak. U kojemu ima i podosta ljudi i naroda izloženih ’zvijerima’. Onima iz basne.
U protekle dvije godine Šiljo je ostario najmanje 20 godina. Onako ujevićevski: „…već star, a tako mlad…“. I njegov se izgled promijenio. I okolni hrvatski, i ne samo hrvatski, izgled promijenio se. Svijet je uvelike ostario, omlitavio, otupio, onemoćao. Iznutra. U sebi.
Mnogi traže na obzoru nadu, ali i čine sve da ona nipošto ne postane realnom. Mazohistički. Uživamo u mučenju samih sebe – radi nekih ’sitnosopstveničkih’ probitaka. Šiljo takvima ide najviše na jetra. Jer im kazuje i dosta toga što oni i sami znaju, ali što skrivaju i od samih sebe, pa to ne vole ni čuti ni vidjeti ni pročitati. Ni da drugi takvo štivo štiju.
Tu smo gdje jesmo. „Idemo dalje!“ (Dr…ivo Sanader – HDZ, slogan pred izbore 2007.) Stariji za jednu generaciju. S izgledima da za dvije godine postanemo stariji za još jednu generaciju. Ogreznuli u Hrvatskoj kao staračkom domu. U tijeku je nedvojbeno, ako išta drugo, hrvatsko političko i mentalno starenje! O demografskomu, pobačajnomu i protuobiteljskomu da i ne govorimo. U tijeku je takvo starenje – ne ono vedro i smireno ulaženje u „mirnu zlatnu starost“, u pomirenosti sa sobom i onim što ostaje ili dolazi za nama.
P. S. Još ovaj put Šiljo se fura pod starom, to jest pod mladolikom slikom. Sljedeći put oni koji su ovaj „dugi“ tekst (dug za korisnike mobitela i svijet žurne površnosti i preskakanja s jednog naslova na drugo) pročitali do kraja vidjet će kako Šiljo danas izgleda. Nema smisla i dalje se „skrivati“ iza prijašnjega lika Cervantesova „bistrog viteza od Manche“ u njegovim mladim danima – kada su takvi dani, godine i desetljeća u dvogodišnjem hipu nepovratno minuli. “Zaslugom” mnogih.
Šiljo/Hrvatsko nebo
