Šiljo: Tko je komu mačka, tko miš, tko vuk, tko lisica?

Igra mačke i miša između Mađarske i ostalih 26 država članica i institucija EU-a nastavlja se, smatra mađarski opozicijski ljevičarski dnevnik Népszava. Taj list izdanak je mađarskog komunizma, zagovornik socijalističke stranke, svrstan uz europski liberalni mainstream. Razumljivo je dakle da taj dnevni list ima neprijateljski odnos prema Orbánu i njegovoj vladavini – neovisno o tomu što on činio i što se stvarno događalo. A osobito ako se događa i nešto zbog čega se po Orbanu može jako raspaliti.

Kako se ovih dana opet „svašta-nešto“ događa, i budući da su urednici dobro upućeni, Orbánove politike prema Rusiji, EU-u i susjedima problematizirane su u tri članka u broju od petka, 13. svibnja. Učinjeno je to u tekstovima  pod ovim naslovima:

Orbánova vlada nameće sve nemogućije uvjete za oslobođenje od ruske nafte, iako sve više ljudi govori da je to moguće (István Marnitz);

Borba mačke i miša (Tamás Rónay);

Naša môra (Mária Gál).

Slabljenje izgleda za jače srednjoeuropsko povezivanje

U člancima se pokazuje kako Orbán ne nailazi na razumijevanju ni kod  nekih susjednih zemalja ni kod kolega iz država EU-a, pa tako ni onih iz Višegradske skupine (V4). A ne trebamo ni biti krojeni po mjeri socijalističko-liberalne Népszave da bismo i sami mogli zaključiti kako Orban niže problematične poteze i izjave jednu za drugom. I kako ideja srednjoeuropske suradnje i općenito jačeg profiliranja Srednje Europe kao zemljopisno-kulturno-ekonomske posebnosti i identiteta doživljava trenutno najjače udarce upravo iz Budimpešte.

Time se samo potvrđuje kako su neke desničarke i „suverenističke“ političke opcije u Hrvatskoj –  kojima ne samo Putin, nego i Orbán (nekima i ekstremni Jobbik) bijahu godinama gotovo politički idoli – bile kratkovidne. Kao što se uvijek pokaže kratkovidnim nekritičko prihvaćanje stranih političkih obrazaca ili poistovjećivanje s onima koji vode tamo neke svoje bitke i imaju svoje interese, a što u pravilu nisu naše bitke niti su u njima na najbolji način zastupljeni naši interesi.

Ukratko, Orbánov ideološko-politički rat protiv liberalne demokracije i globalističke supremacije može se nama Hrvatima umjereno desnog smjera i nacionalne samosvijesti u nekim dijelovima sviđati, no to nije dovoljan razlog da se s njime poistovjetimo. Da idemo ’grlom u jagode’. Povijesna iskustava s Budimpeštom, ali i s nizom drugih bivših nam ’glavnih gradova’, moraju nam stajati pred očima kao opomena. Ne radi odbacivanja svih tih metropola, prekida komunikacije s njima i zavlačenja u ’svoju ljusku’! Nego radi toga da budemo oprezni i razboriti u svojim procjenama i postavljanjima, a oni koji se bave politikom ili su na vlasti – u njihovim politikama i strategijama (ako ih uopće imaju).

Ruska nafta, Mađarska i EU

Najkrupniji je trenutno problem protivljenje Mađarske zaustavljanju narudžbi ruske nafte; tamošnji stručnjaci procjenjuju da bi to bilo izvedivo do kraja 2023.-2024., ali ne do kraja ove godine, što je inače predložila Europska komisija, a Orban odbio, tražeći (ne jedini) razumijevanje odnosno produženje prijelaznih rokova.

Dobava nafte mogla bi se, po procjeni Györgyja Andrása Deáka, u cijelosti nadomjestiti nabavom ne-ruske sirove nafte za tamošnje rafinerije putem Jadranskog naftovoda, u čiji se sustav ukrcava nafta u hrvatskoj luci Omišalj. Preko Hrvatske kao dobavnog pravca mogla bi se, kaže on, u Mađarskoj posve zadovoljiti potreba za ne-ruskom sirovom naftom, pa ne bi trebalo graditi skupe dodatne naftovode.

Osim toga, Mol  je ionako posljednjih godina potrošio 170 milijuna dolara za obnovu Jadranskog naftovoda. Doznajemo i to da je Mol samo u prvom tromjesečju ove godine ostvario veću dobit prije oporezivanja od 833 milijuna američkih dolara (neto dobit iznosila je 139 milijuna dolara)! A samo jedna kvartalna dobit pokrila bi sve dodatne izdatke za prelazak na nerusku naftu. Osim toga, cijena je nafte sve veća, pa se i dobit povećava.

Na svjetskom tržištu ima dovoljno nafte, koja se u ovom dijelu svijeta može nabavljati s Bliskog istoka, iz Libije, iz kaspijske regije ili iz SAD-a. Istina, rafinerije srednje i istočne Europe, koje su se dosad uglavnom specijalizirale za preradu ruske nafte, ne će moći posve napustiti istočne sirovine do kraja ove godine. Iako je iz takvih ili drugih razloga još nekoliko država, uključujući Slovačku, Češku, Bugarsku i Hrvatsku, zatražilo moratorij na naftni embargo prema Rusiji, najtvrdokorniji otpor pruža Orbánova vlada.

S druge strane, Europska komisija ne uspije odvratiti mađarsku vladu od veta na zajedničku odluku (tako određuju ugovori o EU-u) o punom prekidu uvoza ruske nafte. Europska komisija moći će stoga samo apelirati na države članice da dragovoljno odustanu od narudžbi ruske nafte, a može nametnuti i veliku carinu na rusku naftu, ali i odlučiti o izuzećima od tih carina.

U igri mačke (EU) i miša (Mađarska)… mačka ipak „nije Bruxelles“ (?)

Népszava u svom komentaru ocjenjuje kako se potezi mađarske vlade približavaju katastrofalnima, pa ubacuje u igru i nesporazume s nekim susjednim zemljama. U prvom redu s Hrvatskom. Kaže kako „hrvatski tisak još uvijek nije prožvakao ’morske’ opaske mađarskog premijera“, zatim citira neimenovanog „potpredsjednika vladajuće stranke desnog centra Hrvatske demokratske zajednice (HDZ)“, koji je na nekoj televiziji rekao: „Otvoreno sam pitao Mađare zašto to čine?“

Komentator Tamás Rónay spominje zatim kako je ugledni poljski dnevnik Gazeta Wyborcza nazvao u svom uvodniku od četvrtka mađarskog premijera „trojanskim konjem Putina“, te kako je slovačka predsjednica Zuzana Caputová izjavila u srijedu, nakon razgovora s predsjednikom Poljske Andrzejem Dudom, da je „razočarana time što Mađarska nije spremna prihvatiti naftni embargo EU-a protiv Rusije“. Ocijenila je da „takav pristup krši načelo suradnje Višegradske četvorke“.

„Ako se ponašamo kao pokrovitelji ruskih interesa u zajednici koja je ujedinjena u suprotstavljanju agresoru, ne možemo očekivati ništa drugo. No, jasno je da mađarskoj vladi više nije bitno održavati bar privid dobrih odnosa s Poljskom i drugim srednjoeuropskim državama“, ocjenjuje dosegnutu točku (srednjo)europske suradnje sada najednom na srednju Europu jako zainteresirani komentator. No odmah zatim priznaje kako Orbanova pozicija i nije toliko slaba. Naime, Europska unija, „iako je doista poduzela mjere bez presedana protiv Rusije, nije u stanju djelotvorno funkcionirati“, zbog unutarnjih otpora nekih država članica. Zato se događa „posebna grimasa sudbine“, otkriva nam ljevičarski komentator, koji inače ne  vjeruje ni u kakvu „sudbinu“. Što se to događa, kakva „grimasa sudbine“? Događa se, piša Rónay, ovo:

„Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije, otputovala je u ponedjeljak navečer u Budimpeštu nakon što je sudjelovala na konferenciji o budućnosti Unije, čiji je glavni zahtjev ukidanje pravila da jedna članica EU može staviti veto na odluke EU-a… Mađarska vlada ogorčena je zbog postupka u okviru novog mehanizma prema kojem se korištenje sredstvima iz europskih fondova uvjetuje poštivanjem vladavine prava: novac iz Fonda za oporavak i dalje ne pritječe, jer Orbanovi moraju dokazati da se novac EU-a ne koristi za korumpirane poslove – naravno da to nisu u mogućnosti. Sada se, pak, otvorila prigoda za ucjenu EU-a da osigura novac koji je hitno potreban zbog vrtoglavog javnog duga. I EU će platiti. Po prijedlogu EU-a koji je procurio, Europska komisija izradila je planove za veliki paket za jačanje energetske učinkovitosti i napora za zaštitu klime, od kojeg i Mađarska može dobiti znatne iznose.“

Drugim riječima, Europska komisija popušta Orbánu, pa komentator gorkasto i sarkastično zaključuje: „Čini se da borba mačke i miša između Bruxellesa i mađarske vlade nije završila pokretanjem mehanizma vladavine prava. Ali sve više imamo dojam da u ovoj igri mačka nije Bruxelles.“

„Oduzeta mora“, nezaboravljena ozemlja i Ukrajina

Mária Gál u komentaru Naša mora okomljuje se na Orbánovu teritorijalnu nostalgiju. Prvo citira hrvatskog predsjednika Z. Milanovića: „Uzeto je more i Austriji, ta je zemlja posjedovala Bokokotorski zaljev. Je li tko čuo žalopojke Austrijanaca što su ostali bez mora? Ja nisam, a čini se da Orbán ima svoje komplekse spram tomu.“

Vazda budna (woke) komentatorica zaključuje iz tih riječi ovo: „Hrvatski predsjednik izrekao je sukus: postoje oni koji grade prošlost, a i oni koji grade sadašnjost i budućnost. No hrvatska diplomacija odmah je skočila na premijerovu opasku da je i Mađarska imala mora, samo su nam oduzeta. Zagreb spominje revizionizam, rumunjski tisak piše o još jednoj manifestaciji mađarskog revizionizma u regiji, dok je u Rumunjskoj opet strka zbog himne Sekelja. Bilo bi to gotovo smiješno da nije toliko bolno da će se, zbog manjkavosti u poznavanju povijesti i frustracija premijera, danas-sutra u Europi doista povjerovati svakoj apsurdnoj gluposti o Mađarskoj.“

Komentatorica mađarski teritorijalni revizionizam dovodi zatim u svezu s ratom u Ukrajini: „…šokirani smo otkrivši da prijetnja mađarskog revizionizma izgleda realna ne samo u očima ekstremnih krugova susjednih zemalja. Mnoštvo svjetskih novina i međunarodnih stručnjaka ozbiljno je shvatilo Putinove navodne planove o podjeli Zakarpatja, u čemu bi, naravno, Viktor Orbán i Mađarska bili jedan od ’korisnika’. Kako to? Naime, ’ako nešto hoda kao patka, glasa se i izgleda kao patka, to je sigurno patka’.“

Htjela je reći: Ako Budimpešta to i ne kaže, nedvojbeno postoji pripravnost njezine vlade na komadanje Ukrajine, kako bi ako dođe do raspada te zemlje ugrabila njezin zapadni dio, onaj koji je do 1918. bio u sastavu Ugarske. Odmah nato dodaje: „Iza leđa mađarske patke na zidovima ureda vlade, državnih tajnika, u sjedištu vladajuće stranke vise karte Velike Mađarske, a premijer ih ponosno objavljuje jer ’mi ne poričemo povijest’.“

Komentatorica na to uzvraća kako bi se prema povijesti trebalo odnositi: „I ne treba ju poricati, samo naučiti. I, nimalo sporedno, učiti iz nje kako se ne bismo uvijek iznova našli na krivoj strani. Ali Orbánova vlada zaglavila je u mitovima i povijesnoj gospodskoj oholosti, osiguravajući da čak i naši unuci oplakuju Trianon i ’oduzeta’ tri mađarska mora. U međuvremenu, mladi u Austriji, koji isto tako nemaju more [a imali su ga dok je postojala Austro-Ugarska], mogu uživati u jednom od društava u Europi najpogodnijih za život.“

Što reći na sve to?

Sve u svemu, teško je procijeniti što Orban i drugi zapravo hoće. I što sve hoće, ne će ili ne mogu, za sada.

Velikomađarski i slični nacionalizmi jesu neugodni, možda i znače stanovitu ugrozu, no oni će ostajati bez zuba osim u jednom slučaju: ako opet dođe da krupnih nasilnih mijenjanja granica među državama u Europi. To pak ne će biti moguće bez agresija i velikih vojnih okupacija i bez stvaranja takvih političkih blokova ili ’carstava’ kakvih je bilo u prošlom i nekim prijašnjim stoljećima.

S druge strane, mora se primijetiti da nije velikomađarski ili velikoruski nacionalizam jedina opasnost koja može opet ugroziti (neke) narode – od Ukrajinaca do Hrvata. Postoje teritorijalne ugroze, one su najvidljivije i najdrastičnije. Simbol takvih ugroza jest vuk (ako ne i Medvjed, lav, tigar, zmaj ili koje drugo zbiljsko ili mitsko biće). No postoje i ugroze koje dolaze od manje vidljivih okupacija i gotovo nevidljivih rastakanja, od vanjsko-unutarnje dubljenja i pražnjenja narodnih i vjerskih supstrata, od religijskih i tradicijskih identiteta.

Postoje i ugroze koje dolaze od velikih „mačaka“, bolje reći od velikih grabežljivaca koji posredstvom jakih multinacionalnih kompanija, lanaca, mreža i globalnih monopola isisavaju iz država i naroda njihova bogatstva, ekonomsko-politički i na druge načine tjeraju ljude iz jednih zemalja u druge. Sve u svemu, kombinacijom tih i drugih metoda grabeža, manje moćne zemlje demografski se „ubija“. A „ubija“ ih se i duhovno.

Što god se događalo, ne smije se smetnuti s uma ona narodna izreka po kojoj lisica viče: „Drž’te vuka!“ da bi ona zatim, čim seljaci u potjeri za vukom ostave bez čuvara svoja imanja. čerupala domaće kokoši i piliće, ovce i janjce.

Izvor naslovnice:

Autor Österreich-Ungarns_Ende.png: AlphaCentauri / derivative work: P. S. Burton (talk) – Österreich-Ungarns_Ende.png, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=12131401

Šiljo/Hrvatsko nebo