Vladimir Trkmić: Sve o molitvi krunice i pobožnostima Majci Božjoj

Svibanjske pobožnost

Najljepši mjesec u godini u Katoličkoj crkvi je posvećen Blaženoj Djevici Mariji i svibanjskim pobožnostima. Gotovo u svim vitalnim župama diljem Hrvatske u večernjim satima, pred večernju svetu misu vjernici mole krunicu i litanije Majke Božje. Ta praksa je već godinama po svim našim biskupijama. Hrvati katolici vjeruju u moć molitve i snažni zagovor Blažene Djevice Marije. Zato su tijekom svoje povijesti izgradili mnoštvo crkava, katedrala i kapela posvećenih Majci Božjoj. Sjetimo se Domovinskog rata i žarke molitve krunice i litanija po našim crkvama diljem naše domovine. Na tim pobožnostima katolički puk odano moli krunicu i pjeva lijepe hrvatske marijanske pjesme. Jedna od vrlo lijepih pjesama koja se često pjeva je „ Marijo svibnja kraljice“. Pobožni narod uvijek pronađe molitvene nakane na koje će moliti. Tako u tim molitvama ima osobnih nakana, i nakana vezanih uz univerzalnu Crkvu. Tijekom ovog mjeseca vjernici ustrajno mole za prestanak rata u Ukrajini, i da nas Bog i Marija sačuvaju nuklearnog rata. Dakako da se često moli i za duhovna zvanja u hrvatskom narodu. Razmatranjem radosnih, slavnih i žalosnih otajstava krunice, vjernici sebi predočuju za razmatranje  krunicu kao „ malo evanđelje“.

Pobožnost

Pobožnost je način života, kojeg odlikuju duhovnost i vjerske vrline kao što su poniznost i mir,i duboko osoban molitveni odnos s Bogom i iskustvo Boga. Pobožnost je jedan od sedam darova Duha Svetoga. Pobožnost odlikuje život po biblijskim idealima i otklon je od svega što je loše poput štetnih i mogućih ovisnosti. Neki pobožni ljudi, sveci, ostavili su stari grešni način života sa porocima i obratili se počevši živjeti po kršćanskim idealima. Među njima ima onih koji su dio svog života čak progonili vjernike (sv. Pavao) ili bili daleko od Boga (sv. Augustin).Ali su kasnije napravili veliki duhovni obrat i počeli živjeti pobožnim životom. U pobožan život ubrajaju se: čestitost, dobra djela iz ljubavi prema Bogu i ljudima, milosrđe, pokornički život, molitva, post, hodočašća, svete misije, sudjelovanje u sakramentalnom životu Crkve, misijski rad.

Krunica

Krunica ili ružarij (lat. Rosarium) je katolička molitva. Naziva se još i Gospina krunica kako bi je se razlikovalo od drugih oblika  pobožnosti. Krunica je jedna od najpoznatijih i najraširenijih katoličkih pučkih pobožnosti. Ujedno je i najcjelovitija katolička pobožnost, jer u sebi sažimlje sve kristološke, mariološke i teološke istine katoličanstva, objedinjujući ih u temeljnim kršćanskim molitvama (Vjerovanje, Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu i Zdravo Kraljice). U Crkvenoj predaji, tradiciji i bogoslužju posebno su krunici posvećeni mjeseci svibanj i listopad.

Porijeklo imena

Riječ »krunica« umanjenica je riječi »kruna«, a uveo ju je mistik dominikanac Heinrich Seuse iz Konstanze. U njegovo vrijeme bio je običaj među zaljubljenima da se međusobno darivaju krunama – vijencima ruža. To ga je navelo na ideju da Blaženoj Djevici Mariji isplete vijenac od 150 ruža i tako je nastao dvostruki naziv krunica i ružarij. Krunica je i naziv za »brojanicu«, kojom se mole zdravomarije, a koje se u nekim hrvatskim predjelima nazivaju »očenaši«.

Način na koji se moli krunica

Sastoji se od niza molitvi pod nazivom Zdravo Marija. Na početku svakih deset Zdravo Marija umetnut je Oče naš, koji molitvu dijeli na desetice, nakon kojih se izgovara Slava Ocu. Krunica ima pet desetica. Sastoji se od 15 otajstava koja su podijeljena na tri jednaka dijela, to jest tri tematska kruga koji obuhvaćaju Isusov život i tako se na temelju biblijskih tekstova razmišlja o radosnim, žalosnim i slavnim otajstvima. Prigodom dvadeset i pete obljetnice svojeg pontifikata 2002. godine papa Ivan Pavao II. uveo je četvrto otajstvo pod nazivom otajstvo svjetla. Krunica se može moliti i kao zagovorna molitva, na određenu nakanu ili za određenu osobu.

Povijest molitve krunice

Početkom 12. stoljeća na Zapadu se širila praksa recitiranja molitve “Zdravo Marijo”. Od te molitve bio je poznat i recitiran samo njezin prvi dio, anđeoski pozdrav (Angelus) i Elizabetin blagoslov. Tek pred kraj 15. stoljeća, kad se raširio običaj moljenja “Sveta Marijo”, bilo je pridodano izgovaranje imena Isus i završni Amen. Njemački kartuzijanac Henrik Kalkar (1328. – 1408.) podijelio je 150 Zdravo Marija na 15 desetki između kojih je umetnuo molitvu Oče naš. Otprilike u isto vrijeme nastaje predaja o nastanku krunice svetog Dominika, utemeljitelja Reda dominikanaca, koju je osobito širio njegov subrat Alan de la Roche. Prvi dokument koji potvrđuje postojanje ili pokušaj ujedinjenja molitava ponavljanja Zdravo Marija s meditacijama otajstava preuzetih iz Biblije dolazi iz 15. stoljeća. Između godine 1410. i 1439. Dominik Pruski, kartuzijanac iz Kölna, predlaže novi oblik molitve prema kojoj je moljenje Zdravo Marija svedeno na 50 puta, ali je svakoj molitvi Zdravo Marijo pridodan je određeni odlomak Evanđelja. Ti odlomci su bili raspodijeljeni tako da ih je 14 razmatralo Isusov život prije početka javnog djelovanja, šest njegovo javno djelovanje; 24 njegovu muku i smrt, te ostalih šest Isusovo uskrsnuće, slavu i krunjenje Marijino. Takav način razmatranja otajstava spasenja dovest će i do podjele na tri velika otajstva: radosno, žalosno i slavno. Osobito u 15. stoljeću ta će vrsta molitve doživjeti svoj veliki procvat. Nakon što se pobožnost jako raširila među vjernicima, osjetila se potreba daljnjeg pojednostavljivanja pobožnosti. Godine 1521. dominikanac Alberto da Castello sveo je pedeset otajstava krunice na svega petnaest preoblikovanjem u razmatranje u obliku kraćeg teksta ili ponavljanja kratkih zaziva iza svakog moljenja prvog dijela “Zdravo Marijo”. Mnoga marijanska bratstva širom tadašnje Europe prihvatila su tu inačicu pobožnosti krunice.

Listopadska pobožnost

Listopadska pobožnost nastala je kao znak zahvalnosti Majci Božjoj koja je pomogla katoličkoj mornarici u bitci kod Lepanta u Korintskom zaljevu 1571. godine. Papa Pio V. uputio je, naime, poziv svim vjernicima na molitvu Gospine krunice za pobjedu kršćana protiv osmanlijske vojske.

Blažena Djevica Marija i Hrvati

Hrvati su uvijek bili veliki štovatelji Blažene Djevice Marije i njoj su se uvijek u teškim vremenima i trenutcima molili za pomoć. Zvali su je tijekom povijesti “Fidelissima advocata Croatiae” (najvjernija odvjetnica Hrvatske) i “kraljica Hrvata”. Spjevali su joj brojne pjesme koje se i danas rado pjevaju. Već kod prvih hrvatskih knezova i kraljeva isticalo se izvanredno poštovanje prema Presvetoj Bogorodici. U selu Biskupija, kod Knina, pronađen je Pralik Gospe Velikoga Zavjeta iz oko 1050. godine. Kasnije su štovanje Majke Božje podržavali i širili osobitom revnošću pavlini, franjevci, dominikanci, isusovci. S pavlinima je vezan razvoj Marijinih svetišta u Remetama i Mariji Bistrici. Franjevci su podigli svetišta na Trsatu, u Sinju i Iloku. Dominikanci su posredno ili neposredno uveli u hrvatske obitelji moljenje svete krunice. Isusovci su odgojili mnoge mladiće i djevojke pomoću Marijinih kongregacija. Godine 1935., zagrebački je nadbiskup Antun Bauer okrunio u Mariji Bistrici, čudotvorni kip Marijin i Malog Isusa zlatnim krunama i proglasio Majku Božju kraljicom Hrvata.U Hrvatskoj su čak 1162 vjerskih objekata i 8 katedrala posvećeno Djevici Mariji. Uznesenju Blažene Djevice Marije (Velika Gospa) posvećene su katedrale u Zagrebu, Splitu, Puli, Dubrovniku, Varaždinu, Poreču i Krku, a Navještenju Blažene Djevice Marije posvećena je katedrala u Gospiću. Uz to, Uznesenju Djevice Marije posvećena je i konkatedrala u Senju i bivša katedrala na Rabu. Naviještenju Djevice Marije posvećena je bivša katedrala u Pićanu, te Svetoj Mariji posvećena je bivša katedrala na Osoru.

Marijanske pobožnosti, molitve i pjesme poznate i prihvaćene u Hrvatskoj

Postoji veći broj molitvi vezanih uz Djevicu Mariju. Najpoznatija je “Zdravo Marijo” (lat. “Ave Maria”. Postepeno je nastajala kroz stoljeća. Početak molitve je iz Evanđelja po Luki, a ostalo je dodano u srednjem vijeku. “Anđeo Gospodnji” (lat. “Angelus”) je molitva koja se moli svaki dan u 7h, 12h i 19h u spomen na događaj kada je anđeo Gabrijel navijestio Mariji, da će začeti Isusa po Duhu Svetomu. Molitva je stara oko 700 godina, počeci su vezani uz franjevce. U uskrsno vrijeme od Velike subote do blagdana Presvetog Trojstva umjesto molitve “Anđeo Gospodnji” moli se molitva “Kraljice neba” (lat. “Regina Coeli”), koja potječe iz 12. stoljeća. Molitva “Zdravo Kraljice” (lat. “Salve Regina”) je antifon, koji se moli i pjeva u različitim prilikama, nastala je u srednjem vijeku. “Veliča” (lat. “Magnificat”) je molitva nastala od Marijinih riječi, koje je izrekla za vrijeme posjete svojoj rođakinji Elizabeti (Lk 1,46-55). U njoj se Marija veseli što će postati majkom Isusovom i tumači njegovo začeće kao primjer kako Bog uzdiže ponizne i ponižava ohole, moćne i bogate.I o tome kako Bog postupa prema Izraelu. “Stala plačuć’ tužna mati” (lat. “Stabat Mater”) je pjesma, koja se pjeva za vrijeme pobožnosti Križnog puta tijekom korizme. U njoj se ističe Marijina tuga za vrijeme Isusove muke. Nastala je u 13. stoljeću i doživjela je velik broj obrada mnogih uglednih skladatelja. “Zdravo Djevo” je najpopularnija marijanska pjesma u Hrvatskoj. Napisao ju je franjevac Petar Perica 1904. godine. Ostale poznatije marijanske pjesme su: “Djevice nevina, majčice blaga”, “Kao Marija”, “Kraljice svete Krunice”, “Ljiljane bijeli nebeskog kraja”, “Sred lurdske pećine Gospa se javi”, “Majko Božja Bistrička”.

Prikaz načina na koji se moli krunica

Krunicujeosmislio njemački dominikanac Heinrich Seuse. Sastoji se od niza molitvi pod nazivom Zdravo Marijo. Na početku svakih deset Zdravo Marija umetnut je Oče naš, koji molitvu dijeli na desetice, nakon kojih se izgovara Slava Ocu. Krunica ima pet desetica. Sastoji se od 15 otajstava, koja su podijeljena na tri jednaka dijela, to jest na tri tematska kruga, koji obuhvaćaju Isusov život i tako se na temelju biblijskih tekstova razmišlja o radosnim, svjetlosnim, žalosnim i slavnim otajstvima. U povodu Velikoga jubileja, 2000. g. papa Ivan Pavao II. uveo je četvrto otajstvo pod nazivom otajstvo svjetla.

Pet prvih subota – Pobožnost je nastala nakon ukazanja Djevice Marije Lúciji dos Santos u Pontevedri u Španjolskoj 1925. godine, kada je Marija tražila ustanovljenje te pobožnosti. U prvih pet subota u mjesecu (prva subota u siječnju, prva subota u veljači itd.), vjernici se: 1. ispovjede i pričeste; 2. izmole jedno otajstvo svete Krunice; 3. razmatraju četvrt sata o otajstvima svete Krunice; 4. imaju nakanu dati zadovoljštinu Bezgrješnom Srcu Marijinu.

Marijanski mjeseci–Katolici od davnina pojedinim mjesecima u godini pridodaju posebne oblike marijanske pobožnosti, kada se još više mole Mariji te razmatraju njen život i značenje. Za katolike to su svibanj i listopad, a u nekim krajevima južne zemaljske polutke studeni umjesto listopada. Istočni kršćani bizantskog obreda Mariju posebno slave kroz kolovoz, a egipatski Kopti u prosincu i siječnju.

Litanije lauretanske – Nastale su u talijanskom marijanskom svetištu u Loretu. Sastoje se od zaziva Mariji, nakon kojih slijedi molba “moli za nas”. Zazivi potječu iz pojedinih svečanih pjesmi ili propovijedi o Mariji gdje su pokušali Mariju opisati pojedinim biblijskim ili životnim slikama.

Čudotvorna medaljica – Nastala je nakon što se Marija ukazala redovnici Catherine Labouré u Parizu 1830. godine i poručila joj da napravi medaljicu s prizorom koji je vidjela tijekom ukazanja. Prva medaljica iskovana je uz dopuštenje pariškoga nadbiskupa 1832. U sljedeće četiri godine, izrađeno je 8 milijuna medaljica. Dogodile su se brojne milosti, onima koji su nosili medaljicu pa je prozvana čudotvornom. Među najpoznatijim čudesima je obraćenje Židova Alonsa Ratibonnea 20. siječnja 1842. u rimskoj crkvi sv. Andrije dellla Fratte. Poljski franjevac sv. Maksimilijan Kolbe je u velikoj mjeri širio čudotvorne medaljice.

Marijo, svibnja kraljice

Marijo, svibnja kraljice,

ti Majko rajskog slavlja;

pred sliku tvoju ružice

na pozdrav svibanj stavlja.

O daj ga, daj blagoslovi

i sve nas, Majko, s njime;

te srca naša prizovi,

da tvoje slave ime.

Zdravo djevo

Zdravo, Djevo, svih milosti puna,

vječnog sunca ogrnu te sjaj.

Oko čela zvjezdana ti kruna,

ispod nogu stenje pakla zmaj.

Rajska Djevo, kraljice Hrvata,

naša Majko, naša zoro zlata,

odanih ti srca primi dar,

primi čiste ljubavi nam žar.

Blažena si, jerbo sva si čista,

zmijin dah ne okuži ti grud!

Zvijezda sreće i nama da blista,

noći grijeha mrak rasprši hud!

Rajska Djevo, kraljice Hrvata,

naša Majko, naša zoro zlata,

odanih ti srca primi dar,

primi čiste ljubavi nam žar.

Hrvatsko nebo