D. Pejčinović: Ako išta želi riješiti u BiH, Hrvatska mora pronaći saveznike

Godina raspleta (3. dio)

Kao što se i očekivalo, propao je i posljednji hrvatski pokušaj da se, putem „institucija sustava“, promijeni izborni zakon u Bosni i Hercegovini. U Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH muslimansko-bošnjački predstavnici iskoristili su institut vitalnog nacionalnog interesa i tako spriječili Hrvate da na dnevni red stave prijedlog izmjene izbornog zakona. Što sada? – pitaju se mnogi. Vrijeme za dogovor ističe, kompromis s Muslimanima nije postignut, a naši zapadni „partneri“ ponovno su se pokazali nepouzdanima.

Predsjednik Milanović već je reagirao na sebi svojstven način, prijedlogom da Hrvatska blokira pristup Finske i Švedske NATO-savezu, dok se u Sarajevu ne dozovu pameti.

Prijedlog je uistinu originalan, i, kad bi ga vladajuća većina prihvatila, ozbiljno bi uzdrmao europsku žabokrečinu. No, očekivati da će današnja Hrvatska baciti rukavicu u lice svojim zapadnim „saveznicima“ potpuno je nerealno.

Plenković je sav svoj trud i autoritet uložio u diplomatsko rješenje problema u susjedstvu, i sigurno neće ulaziti u sukob koji bi narušio njegov ugled u Bruxellesu, tim prije što je nedavno ostvario povijesni uspjeh! Zar smo već zaboravili da je Europska Unija prihvatila „strateški kompas“ u kojem se, na hrvatski zahtjev, spominju i tri konstitutivna naroda u BiH? Neke članice oduprle su se čak i tako smiješnom ustupku! Spomenimo u tom kontekstu samo dvije države, ljigavu Njemačku, koja bi preko hrvatskih leđa gradila odnose s islamskim zemljama, i nevažnu Nizozemsku, koja nakon srebreničke sramote gleda kako bi udovoljila Muslimanima također na račun Hrvata. Nisu oni jedini! Pred nekoliko dana švedska ministrica vanjskih poslova posjetila je Sarajevo i izjavila da se izbori moraju održati prema postojećem, za Hrvate nepovoljnom, izbornom zakonu. Kako to da snažna hrvatska diplomacija nije imala nikakvih primjedbi na tu drskost, a već danas se „crveni“ zbog Milanovićevog prijedloga? Zašto svi šute na žestoku kritiku koju je američko veleposlanstvo u Sarajevu uputilo „neprihvatljivom“ prijedlogu HDZ-a BiH, spomenutog na početku? Takav divljački nastup protiv legalne inicijative u najvišoj instituciji BiH već dugo nismo vidjeli! I onda se Ameri čude što ih nitko ne voli?

„Krim je Ukrajina!“

Predsjednik hrvatske vlade Andrej Plenković posljednjih je godina više puta podržao Ukrajinu u sukobu s Rusijom.

Već tamo 2014.-2015. godine Plenković je, na čuđenje mnogih, tražio povratak Krima pod ukrajinski suverenitet, te nudio posredovanje Hrvatske u mirnoj reintegraciji okupiranih područja. Istu stvar ponovio je mjesec-dva uoči rata, u posjetu Kijevu, kada je svoj govor završio riječima „Krim je Ukrajina!“ Nakon novog ruskog napada na Ukrajinu ministar vanjskih poslova Goran Grlić Radman požurio je nazvati ruskog predsjednika Putina ratnim zločincem, što također nije ostalo neprimijećeno. Za nagradu, a vjerojatno i kao svojevrsno upozorenje, dobili smo dron koji je doletio tko zna otkuda i pao usred Zagreba! Ukratko, Hrvatska se jako izložila u podršci Ukrajincima i stala u prvi red boraca protiv ruske agresije. Za svu tu svoju vjernost i poslušnost zapadnim „partnerima“ Plenković je tražio samo jednu stvar, izmjenu izbornog zakona u Bosni i Hercegovini, kako bi se i tamošnjim Hrvatima omogućilo da slobodno biraju svoje predstavnike, što je potpuno u skladu s duhom i slovom dejtonskog mirovnog sporazuma (a valjda i europskim vrijednostima?!) Iako se Plenković voli hvaliti svojim diplomatskim umijećem čak ni taj umjereni hrvatski zahtjev nije prošao. Nevjerojatno je da Hrvatska, kao članica Unije i NATO-a, nije u stanju pomaknuti stvari s mrtve točke u susjednoj državi, gdje joj se suprotstavlja samo šačica sarajevskih ekstremista?! Dok Rusija uništava Ukrajinu i prijeti trećim svjetskim ratom naši dragi saveznici nemaju pametnijeg posla nego udovoljavati hirovima sarajevske čaršije?!

Dokle tako?

Strateška partnerstva

Ako išta želi riješiti u Bosni i Hercegovini, Hrvatska mora pronaći saveznike, ne samo u Europskoj Uniji, nego i na širem području. Od zemalja koje podržavaju sarajevske ekstremiste, a neke su već spomenute, ne možemo očekivati svrstavanje na hrvatsku stranu; u najboljem slučaju, te bi države mogle zauzeti neutralan stav. Ali, što je s ostalima?

Pođimo od Višegradske skupine!

Poljska, Češka, Mađarska i Slovačka prirodni su saveznici Hrvatske, ne samo zbog kompatibilnosti, zajedničke povijesti, sličnosti jezika i ljetovanja na Jadranu, nego i zbog konzervativne, demokršćanske politike i vrijednosti koje zastupaju, a koje bi većina Hrvata podržala. Plenković, a bogme i Čović, morali bi se puno više posvetiti traženju podrške na toj strani, pa ni uspjeh ne bi izostao. Istodobno, bila bi to snažna poruka briselskim, njemačkim, švedskim i nizozemskim političarima da ubuduće moraju uvažavati i hrvatske interese. Krug saveznika mogao bi se proširiti i jasnim svrstavanjem u problemima koji se Hrvatske uopće ne tiču! Primjerice, tko nam brani da podržimo Bugarsku u njenim zahtjevima prema Makedoniji i tako osiguramo bugarsku podršku za Hrvate u BiH? Zašto se ne dogovori suradnja s Grčkom i Ciprom, a agresivnu Tursku pošalje tamo gdje joj je mjesto? Što je nama Erdogan i zbog čega bismo uvažavali njegovu protuhrvatsku politiku u BiH?

Najveću stratešku vrijednost imalo bi privlačenje Francuske na stranu Hrvata. Francuska je trenutno najmoćnija članica EU, nuklearna velesila, stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a, i o njoj ovisi sudbina i smjer europskog projekta (puno više nego od umišljene Njemačke!) Hrvatska je odlukom o nabavi francuskih borbenih zrakoplova pokazala da ne želi potpuno zavisiti o dobroj volji američkih prijatelja, ali, što je sa strateškim partnerstvom Zagreba i Pariza, koje Plenković stalno spominje? Francuzi sjede u moćnom Vijeću za provedbu mira u BiH (tzv. PIC), no, nikada do sada nisu se svrstali na stranu Hrvata. Kako je to moguće ako smo „strateški partneri“? Zašto Plenković ne nazove Macrona, čestita mu na izbornoj pobjedi i zatraži podršku za Hrvate u BiH?

Dinko Pejčinović/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo