Bakir I., SDA i ratni zločini Armije BiH i muslimansko-bošnjačke strane (1)

Bakir Izetbegović izjavio je u subotu, 16. travnja na iftaru u Hadžićima odnosno na druženju u organizaciji općinskog odbora Stranke demokratske akcije (SDA) da je Armija RBiH “sličila na svoj narod te da je bila junačka vojska koja nije činila zločine. “Takav narod koji je užasne zločine pretrpio, a nije ih uzvratio, povijest nije zapamtila. Trebamo pamtiti našu Armiju RBiH i najbolje sinove koji su ju tvorili”, opomenuo je te večeri svoje pristaše predsjednik SDA-e Bakir I.

***

To što je čelnik vladajuće i središnje bošnjačke vjersko-nacionalističke stranke izjavio najnovija je potvrda lakoće neodgovornog laganja, lakoće bezočnog prešućivanja notornih istina i lakoće nijekanja nebrojenih zlodjela i zločina što ih je u ratu počinila Armija BiH odnosno muslimanska, poslije “bošnjačka” strana.

Pripadnici Armije BiH i poslije rata dosta su se puta iskazali u raznim nezakonitim, neljudskim i nemoralnim, pa i surovim, svirepim i izdajničkim postupcima, kao što je bilo podlo ubojstvo ratnog zapovjednika HVO-a, generala Šantića, više ubojstava i progona nemuslimanskih povratnika itd. A najviše su se iskazali u zataškavanju počinjenih zlodjela Armije BiH i subjekata pod kontrolom središnje bosansko-muslimansko-bošnjačke vlasti u Sarajevu.

Mnogi među njima uvjeravali su i sebe i svoje pristaše i podređene u ovo u što je Bakir uvjeravao članove svoje vjersko-nacionalističke stranke u Hadžićima.

I mediji pod njihovom kontrolom i institucije postupale su na isti način. Srpsku se stranu teretilo za nebrojene zločine, među kojima i za zločin genocida u Srebrenici. Hrvatsku stranu, HVO i HB Herceg-Bosnu do iznemoglosti se papagajski poistovjećuje s “udruženim zločinačkim pothvatom”. Jedino se Armiju BiH i sve kojima je voljom SDA-e upravljao najprije Alija, a zatim sin mu Bakir, proglašava “nevinom u ludnici”, čistom od sjene bilo kakve nepravde, neljudskosti, nasilja i ostaloga što bi na tu stranu moglo baciti i najmanju sjenu sumnje ili i same usporedbe s drugima.

Budući da to sve skupa prelazi već toliko godina, a osobito u posljednje vrijeme, sve razumne i razumljive granice, a ujedno kako je izravno u suprotnosti s Inzkovim zakonom, ovdje moramo u više nastavaka ponovno podsjetiti na raznovrsna zlodjela, neljudskosti i zločine počinjene s armijsko-muslimansko-bošnjačko-sda-be-ha-unitarističke strane  prema Hrvatima i katolicima te prema pripadnicima HVO-a ili raznim “neprijateljima BiH” neovisno o njihovoj narodnoj ili političkoj ili vjerskoj ili regionalnoj pripadnosti. Žrtve zlosilja postrojba i pripadnika i posebnih formacija Armije BiH bili su ljudi, bili su i vojnici, a osobito civili, ali i kuće i zgrade i kulturni objekti, a osobito crkve i groblja, kao simboli kršćanske pripadnosti i hrvatskog identiteta. U ime tobože “multikulturalne” Bosne i Hercegovine – koju se pred svijetom licemjerno propagiralo – uništavano je i zatirano sve ono što se nije uklapalo u program zasnovan na Islamskoj deklaraciji Alije Izetbegovića iz davne godine 1970., na deklaraciji zbog koje ga je jugoslavenski sud multikulturalnog “bratstva-jedinstva” osudio na višegodišnju robiju. 

Popis mjesta, a još više popis imena mučenih, zlostavljanih, ubijenih i zvjerski pobijenih Hrvata katolika u ime politike i interesa SDA-e i Alijine ratne vlasti sa sjedištem u Sarajevu, koje je baštinik Bakir, nepregledan je i kod svakog normalna čovjeka izaziva sućut, zgražanje i osudu.

Kao što povijest pokazuje, za zločine se mogu ili ne moraju voditi istrage, mogu se i ne moraju pokretati pravosudni postupci, podnositi optužnice i izricati sudske presude. No zločini koji nisu procesirani nisu i nikada ne će biti manje zločinima od onih koji su istraženi i osvijetljeni i čiji su počinitelji – ako je to bilo na temelju čvrstih dokaza – po “zasluzi” kažnjeni. Zlo je zlo i ostaje zlo, bilo ono umotano u zeleni ili koji drugi celofan, bilo ono priznato ili nepriznato, okajano ili neokajano, bilo ono opisano u ili ostalo prešućeno u udžbenicima.

Informacije i nanizani dokumentarni prilozi u nastavku, od kojih je najveći dio dosad već objavljivao naš portal Hrvatsko nebo, pokazuju kolike je razmjere imalo nekažnjeno zlo pod dirigentskog palicom Bakirova oca Alije, Bakirove stranke SDS i Armije BiH, koju, evala, Bakir sada proglašava isključivo “junačkom vojskom koja nije činila zločine” te ju poistovjećuje s onim “narodom” za koji sada ne trepnuvši lažljivo tvrdi da je “užasne zločine pretrpio, a nije ih uzvratio”. I da povijest takvo što nije zapamtila.

Kako bi povijest i “zapamtila” ono što je Bakir sa svojim muslimansko-bošnjačkim stranačko-armijskim ortacima izlagao? Kako bi i zapamtila kada je stvarnost koja ne laže bila posve drukčija, a često i posve suprotna onomu što se tako ustrajno tvrdi i zastupa na račun i na štetu povijesne i svake druge istine i pravde?! I proklamiranog bakirovskog sklada u proklamiranoj nam “građanskoj” državi, kakvu službeno i jednostrano zastupa politika perverznog bošnjačkog nacionalizma, koja laž želi ugraditi u temelje zajedničke budućnosti?

Malo “morgen”!

Dokumenti i svjedočenja potvrđuju da je muslimansko-bošnjačka strana počinila nebrojena kršenja međunarodnoga vojnog i humanitarnog prava. U tomu su se po okrutnosti istaknuli i uvozni mudžahedini (koji su onamo dolazili uglavnom preko Republike Hrvatske), ali i domaći bezobzirni nasilnici i zločinci u vojnim odorama Armije BiH ili u nekim drugim odorama ili bez njih.

Unatoč tomu, i međunarodni i domaći sudovi u tom su pogledu bili i nijemi i gluhi. Jednostavno, muslimansko-bošnjačka strana u tom krvavom ratu kao da nije „smjela“ biti ni za što kriva. S takvih pozicija ona nastupa i danas, svaljujući glavnu krivnju na srpsku stranu, a pritom bezočno optužujući i hrvatsku stranu za „udruženi zločinački pothvat“, za sve za što jest, a najviše za ono za što uopće nije kriva.

Na temelju takvih percepcija i crno-bijelih stereotipa i dalje se formiraju ili se pokušavaju formirati politike takozvane međunarodne zajednice prema rješavanju trajne krize u državi koju dominantne bošnjačke političke snage okupljene oko stranke SDA i takozvanih „građanskih“ stranaka i dalje vide kao tursko-muslimanski ili kao bošnjačko-„građanski“ sandžak. Oni i dalje hoće takvu državu u kojoj bi kršćanska raja bila prepuštena na njihovu milost i nemilost. Pa bi opet sve bilo po narodnoj izreci: „Kadija te tuži, kadija ti sudi!“

Takve nepravde i tolika mjera bezočnosti više se ne mogu pasivno promatrati. I s obzirom na istinu i s obzirom na budućnost, koja se ne može graditi na lažima, nepravdama i jednostranostima.

Pozivamo stoga i sve poštene i istinoljubive i pravedne muslimane, Bošnjake, sve Bosance i Hercegovce i sve ostale, pa tako i velike borce za građansko-manjinska prava, i sve vjerske poglavare, i gospodu Sejdića i Fincija, i gospodina Schmidta, i ostalu gospodu koja dolaze rješavati krizu opstanka BiH kao naše zajedničke države, sve povjesničare, historičare i istoričare, tijela i institucije, da se usprotive tako lažnu i nepravednu prikazivanju onoga što se događalo u prošlom ratu kakvo javnosti servira Bakir I. Pozivamo ih da se zauzmu za utvrđivanje i istjerivanje pravde i da se zauzmu za takvu zakonsku zabranu veličanja ratnih zločinaca koja bi se odnosila i na sve one zločince na muslimansko-bošnjačkoj strani – sve  koji, iako im nije suđeno ni presuđeno, zaslužuju kao zapovjednici i organizatori ili kao počinitelji i krivci raznih vrsta i razina odgovornosti jednodušnu osudu. Isto tako i one koji zločine niječu ili ih planski zataškavaju.

Da ne bi i dalje bilo žmirenja na sve zlo koje je izazvala ili počinila i na kojemu i danas priprema teren za nove krvave obračune i zločine radikalna velikobošnjačka politika, u ovom serijalu osvjetljujemo i dokumentiramo nebrojene zločine i zlodjela pripadnika Armije BiH i od snaga pod njihovom kontrolom i zaštitom počinjena nad Hrvatima i katolicima u BiH. Očekujemo da sva ta zlodjela napokon dožive jednodušnu osobu civiliziranog svijeta – i onoga u BiH i onoga izvan nje. I da se sve koji ne priznaju i one koji prikrivaju te zločine ukloni iz aktivne politike i s odgovornih dužnosti.

Visoki povjerenik UN-a, priznavao ga tko ili ne priznavao, ima u svakom slučaju pune ruke posla koji još nije ni započet, a kamoli obavljen.

Daran Darko Bašić, glavni urednik portala Hrvatsko nebo

IZETBEGOVIĆEV “PRST U OKO” ŽRTVAMA: Armija RBiH je bila junačka vojska koja nije pravila zločine

ZLOČINI KOJE SU POČINILI PRIPADNICI TZV ARMIJE RBiH (MUSLIMANSKE SNAGE) NAD HRVATIMA U BiH 1991. – 1995.

ČINJENICE

Daran Darko Bašić: Zločini tzv Armije BiH – Grabovica 8/9. rujna 1993.

***

OVOM PREZENTACIJOM OBUHVAĆENO JE 1147 ŽRTAVA KOJE SU NEKI PRIPADNICI A BiH UBILI.

OVO NISU KONAČNI PODACI O ŽRTVAMA NAD KOJIMA SU NEKI PRIPADNICI A BiH POČINILI RATNI ZLOČIN.

ZA IZRADU OVE PREZENTACIJE KORIŠTENI SU SLJEDEĆI IZVORI:

– Knjiga: „RATNI ZLOČINI MUSLIMANSKIH VOJNIH POSTROJBI NAD HRVATIMA BOSNE I HERCEGOVINE“, Izdanje: CPD – Sarajevo, 1997.;

– Knjiga: „ZLOČIN S PEČATOM – Genocid i ratni zločini bošnjačko-muslimanskih snaga nad Hrvatima BiH 1992. – 1994. godine“, Autor: IVICA MLIVONČIĆ, drugo prošireno i popravljeno izdanje, Mostar, 2001. godine;

– Knjiga: „VITEŠKA RATNA KRONIKA“, u izdanju: HKD „NAPREDAK“, Vitez, 2001. godine;

– Referat: „STRADANJE HRVATSKOG NARODA U BiH U POSLJEDNJEM RATU“, Autor: odvjetnik mr.sc. M.ŠKOBIĆ;

– Knjiga: „ZA PRAVEDAN MIR – Biskupski ordinarijat Mostar u ratnoj drami 1990. – 1994.“, Izdanje: Teološki institut Mostar, Priredio: Ante Luburić, Mostar, 1995. godine;

– Knjiga: „SREDNJA BOSNA: ne zaboravimo HRVATSKE ŽRTVE 1941.-50./1991.-95.“, Autor: Prof. mr.sc. Vjenceslav Topalović, Zagreb, 2001. godine; – Istražiteljski tim Slobodana Praljka.

Izvor: