Vladimir Trkmić: Veliki Petak drugačiji od drugih dana

Duhovno promišljanje na Veliki Petak

Na kraju Mise Večere Gospodnje, na Veliki Četvrtak, svećenik sa asistencijom, đakonom i ministrantima „ ogoljuje“ oltarni stol gdje se služila sveta misa. To čini po liturgijskim propisima koji su zapisani i određeni u Rimskom Misalu: „Po završetku mise neka se oltar slavljenja ogoli. Korisno je da se križevi u crkvi zastru crvenim ili ljubičastim velom, ako nisu bili zastrti već u subotu prije Pete korizmene nedjelje. Neka se ne pale svijeće pred slikama svetaca.“ Kada je sa oltara skinuto sve. i kada je oltarni stol ostao bez svijeća, oltarnika, raspela, stalka za knjigu, baš svega, tada svećenik obično okupljene vjernike poziva da se u sabranosti i tišini raziđu. I da Veliki Petak provedu u molitvi, postu i sabranosti.

Što znači biti sabran

Sabrana osoba je osoba koja je sve misli usmjerila u jednom pravcu, na određeni problem, na određenu muku. Biti sabran znači biti pribran, usredotočen, koncentriran, smireno i trezveno reagirati. Duhovna sabranost Velikog Petka je koncentriranost na meditaciju o Isusovoj muci, patnji, križnom putu, i njegovoj smrti na križu. I ne samo to! U tu sabranost ulazi promišljanje o našim mukama, našim patnjama, ljudskoj zloći i našim lošim stranama osobnog karaktera. O grijehu suvremenog čovjeka, grijehu koji opterećuje mene osobno.

Grijesi koje rijetko ispovijedamo

Svako vrijeme nosi svoje probleme, teškoće u komunikaciji s ljudima i osobnom stilu duhovnog života, pa tako i „ nove grijehe“. Zapravo stare, ali u novom pakovanju: zloća, ljubomora, arogancija, pakost, ne-inteligencija, znatiželja, malograđanština, prepotencija, sitničavost, lakomost, podmuklost, umišljenost, gramzivost, ignorancija, pohlepa, himba, obijest, egoističnost. To su grijesi koji su u posljednje vrijeme evidentni u hrvatskom društvenom sustavu. Pogotovo arogancija, prepotencija i pohlepa i ignorancija. Pitajmo se: kako često mi ignoriramo sposobnije ljude od nas? I kako smo često bili ignorirani od raznih postojećih struktura, stranačkih moćnika, ili nekih lobija. A u Hrvatskoj gotovo nema organizacije u kojoj ne caruje neki lobi koji pokušava „gaziti“ one druge. Grijeh struktura! Tko to ispovijeda? Često znam čuti: Tom čovjeku, toj ženi nikad dosta, baš je lakom i pohlepan. Ma, tko još danas razmišlja i kaje se da je lakom, pohlepan, da mu nikad nije dosta novaca, materijalnih dobara. I da je to grijeh. A takvi spomenuti grijesi bi trebali biti duhovno promišljani, i izrečeno barem osobno kajanje na Veliki Petak. To je važnije od toga hoće li se za ručak jesti sardele, papaline ili bakalar. Dakako, nužan je dobar ispit savjesti u osobnoj sabranosti i tišini. Ili u kutku svoje sobe ispred Isusova križa. Ne, nisu samo oni drugi pohlepni, gramzivi, arogantni, ignoranti, često smo to mi. Takvih nažalost ima u svakoj hrvatskoj obitelji.

Veliki Petak nekad na selu

Svaki imalo katolički osviješten seljak na Veliki Petak je znao da kao poljodjelac neće dirati, a kamo li kopati, ili orati zemlju. Kada su ljudi na selu planirali radove, računali su da je nabolje da ih završe do Velikog Četvrtka. Ne Veliki Petak je sve stalo. Svi poljodjelski i vinogradarski radovi  stali su sve do utorka iza Uskrsa. Te dane Svetog Vazmenog Trodnevlja se smatralo svetim i Bogu posvećenim danima. Nitko ni pomišljao nije da bi se ženio, ili udavao u korizmi, ili u Velikom Tjednu. Ma, kakvi svatovi, kakve zabave? Sve je to stalo u to spomenuto vrijeme. A danas?

Veliki Petak – koncentriranost na Isusovu muku i naše patnje.

Što to znači koncentrirati se na Isusovu muku? To znači na temelju Svetog pisma, ili preko molitve Križnog puta razmatrati događaje uz montirani proces protiv Isusa, na mržnju, patnju, bičevanje, krunjenje krunom od trnja, ruganje Isusu. I ne samo to! To znači pratiti Isusa od prve do četrnaeste postaje Križnog puta. Znači postajati svjestan da i mi svojim nezrelim katoličanstvom vrijeđamo Isusa, Crkvu, Boga. Ali to razmatranje mora polučiti neke poteze na bolje u našem osobnom duhovnom životu. Jedan od divnih primjera kako promatrati Isusa, je sveti Bernard iz Clairvauxa. Sveti Bernard iz Clairvauxa ( 1090./1091 ., dvorac Fontaines kod Dijona – 20. kolovoza 1153. , samostan Clairvaux ) bio je srednjovjekovni teolog , filozof , mislilac i mistik , važan član novoformiranog cistercitskog reda. Slikari ga slikaju sa bijelim psom, knjigom, križem, krunom od trnja, čavlima i košnicom pčela. Zaštitnik je cistercitskog reda, pčelara i voskara. Rođen je u dvorcu Fontaines u blizini Dijona kao član važne aristokratske obitelji. Nedugo prije njegovog rođenja, prema usmenoj predaji, Bernardova majka je vrlo živo sanjala da će roditi psa s hrđavom mrljom na leđima. Ispovjednik je protumačio njezin san, tako da će roditi sina koji će poput vjernog psa čuvati kuću Božju i „lajati“ na neprijatelje vjere. Bernard je doista imao nepokolebljivu vjeru i izrastao je u čestitog mladića. Obrazovanje je stekao u samostanskoj školi, a nakon diplome odlučio se za redovnički život. S trideset pobožnih kandidata, muževa, naselio se na očevim farmama u Châtillonu i zajedno su se pripremali za ulazak u novoosnovani red . Godine 1112. ušli su u samostan u Cîteauxu . Novi red cistercita 1100. godine odobrio je papa Paschalis II.

Promišljanja sv. Bernarda o Isusovoj muci i raspeću

„ Glavu onu, pred kojom dršću anđeoski dusi, probada gusto trnje, lice ljepše nego li u sinova ljudskih nagrđuje pljuvačka Židova; oči sjajnije od sunca u smrti tama zastire; uši koje se čule anđeoske pjesme slušaju uvrede grešnika; usta koja poučavaju Anđele poje se žuči i octom; noge kojih se podnožje štuje jer je sveto čavlom se na križ pribijaju; ruke koje načiniše nebesa raskriljene su na križu i čavlima pribijene; tijelo biva bičevano, a bok kopljem proboden. Što da više nabrajam? Nije na njemu preostalo ništa do samo jezik, da za grešnike moli i Majku učeniku preporuči.“

Paradoks – proturječje

Koji je to paradoks? Koja je to proturječnost između onog što Isus jest i onog što je od ljudi doživio i propatio do smrti na križu. Ovaj paradoks kojeg je napisao sveti Bernard daje snažan poticaj za razmišljanje. On otkriva naše slabosti, naših sposobnosti da ponekad duboko ili često duhovno meditiramo nad Isusovom mukom, raspećem i smrću na križu.

Ispit savjesti na Veliki Petak

Pitanja vezana uz moju katoličko duhovnu zrelost.

Jesam li osoba koja sudi druge po svojoj volji, bez dovoljno argumenata?

Pljujem li psovkom po svetinjama Katoličke crkve ?

Jesam li povodljiv, te sudim li i pljujem po Katoličkoj crkvi, papi, biskupima i svećenicima?

Imam li empatije za one koji pate u mojoj obitelji, suosjećanja za bližnje u potrebi?

Koliko često se godišnje temeljito ispovjedim i pričestim?

Jesam li Šimun Cirenac, Veronika, kada mojim bližnjima treba podrška, životni oslonac i pomoć?

Kako stojim u odnosu prema materijalnim dobrima: imovini, novcu? Jesam li nepravedan, lakom, pohlepan?

Narušavam li svojim zlim i zlobnim komentarima drugima ugled i njihovo dostojanstvo?

Sramim li se svoje katoličke vjere, u društvu onih koji ignoriraju ili preziru katoličanstvo?

Molim li za svoje pokojne pretke: djedove i bake, pokojne roditelje, i ostale rođake?

Ignoriram li one koji mi nisu po volji, ili bolji od mene?

Jesam li bahat i arogantan na poslu, ili u odnosu prema svojim suradnicima?

Umišljam li si da sam ja netko i nešto. A drugi da su manje vrijedni od mene?

Kada je u pitanju rad drugih, njihovo ispunjenje radnih obaveza, jesam li sitničav i prepotentan?

Priklanjam li se nekim lobijima kako bi napredovao u karijeri, a samim time pokorio one druge, drugačije?

Odobravam li liberalizam koji želi uništiti brak, obitelj, i narušiti biblijsku sliku o čovjeku, obitelji i spolnosti?

Kako se odnosim prema članovima moje obitelji, župi, klijentima ili onima kojima bih trebao biti uzor?

Jesam li požrtvovan za opće dobro, dobro Katoličke crkve i hrvatskog naroda?

Molitva pod križem

Isuse, ti si iz ljubavi preuzeo patnju I tako je pretvorio u patnju izbavljenja.

Hvala Ti za križ, Hvala Ti za rane, I za tri sata smrtne agonije.

Hvala Ti za tvoju riječ na križu Kojom si nam Mariju dao za Majku:» Evo ti majke» ( Iv.19,27 )

Hvala ti za tvoju riječ na križu Kojom nam pokazuješ što je praštanje:

« OČE, OPROSTI IM JER NE ZNAJU ŠTO ČINE.» (LK 23,34 )

U ovaj čas dolazimo pred tvoj križ I podastiremo ti sve naše patnje, Patnje u obiteljima, u Crkvi i u svijetu. Mi znamo: O Isuse, ti ćeš nas osloboditi.

Marijo, majko puna ljubavi koja stojiš pred križem Moli sada s nama i za nas: Neka nas Svemogući Bog, pomoću križa, tog znaka ozdravljenja, oslobodi utjecaja zla.

Uz pomoć križa, znaka pobjede, neka Svemogući Bog oslobodi sve one koji pate pod utjecajem zla.

Pomoću tog svetog križa Neka nam Bog udijeli sve potrebne milosti, milost pomirenja, mira, ljubavi, vjere i ozdravljenja.

Neka nas tim znakom križa, blagoslovi i zaštiti, Svemogući Bog, Otac, Sin i Duh Sveti. Amen.

Hrvatsko nebo