Potresna priča iz sela kraj Černihiva, u zarobljeništvu su živjeli četiri tjedna: ‘Spavali smo među leševima…’
Četiri tjedna selo Jahidne bilo je pod okupacijom Rusa, a 130 stanovnika držali su u podrumu od 65 kvadrata
Selo Jahidne kraj ukrajinskog Černihiva koje je udaljeno 140 kilometara od Kijeva, pod ruskom je okupacijom bilo mjesec dana.
Kada su Rusi ušli u selo odveli su muškarce, žene i djecu iz njihovih domova te su ih pod prijetnjom oružjem u podrumu lokalne škole držali četiri tjedna. U prostoriji od oko 65 kvadrata bio je čak 130 osoba.
Šezdesetogodišnji Mikola Klimčuk bio je jedan od njih. On je reportere BBC-a odveo u podrum u kojem su bili zarobljeni. Podrum je bio prljav, zaudarao je, a po podu su bili razbacani madraci, odjeća, obuća i knjige…
– Ovo je bilo mojih pola metra prostora. Spavao sam stojeći. Sa šalom sam se vezao za ogradu kako se ne bih prevrnuo. Tako sam proveo 25 noći – kroz suze je ispričao Mikola Klimčuk. Dodao je kako ga je bilo strah pomaknuti se da nekoga ne zgazi, a među zarobljenima je bilo 40 do 50 djece, uključujući i bebe. Najmlađa beba bila je tek dva mjeseca stara.
Ruske snage zauzele su selo Jahidine nakon što su ušle u Černihiv koji je tjednima bio pod ruskom paljbom. S obzirom da nisu uspjeli osvojiti Kijev, povukli su se.
Petnaestogodišnja Anastasiia bila je u podrumu zajedno s ocem i bakom.
– Živjeli smo sjedeći, spavali smo sjedeći, ako smo uopće uspjeli zaspati. Bilo je nepodnošljivo. Oko nas su stalno padale granate – ispričala je djevojka.
U podrumu nije bilo ventilacije, a prozori su bili zakovani daskama.
– U to vremenu umrlo je 12 ljudi – kazao je Mikola te dodao kako su većina umrlih bile starije osobe.
Nakon što bi umrli, tijela im nisu odmah uklonili pa je ostatak zarobljenika satima, ponekad i danima, živio kraj leševa.
– Bilo je strašno. Poznavala sam ljude koji su tako umrli. Umrli su bez razloga, bila sam jako tužna – rekla je Anastasiia.
Većinu vremena nisu smjeli izaći niti na wc pa su koristili kante za obavljanje nužde.
– Ponekad su vojnici izvodili ljude van kako bi ih koristili kao štitove – rekao je Mikola.
Prije pet dana, odnosno 3. travnja ruski su vojnici napustili selo.
U selu su sada ukrajinski vojnici, a većina stanovnika evakuirana je u obližnja područja.
– Probudim se nekoliko puta svake noći. Kao da stalno čujem zvuk pucnjave. Zbog toga uplašena trčim roditeljima – kaže Anastasiia.
Ništa bolje nije niti u Novoselivki, na sjeveru Černihiva. Razaranja su vidljiva dokle pogled seže.
Šezdesetdvogodišnja Nina Vinnjk i njezin unuk, 10-godišnji Danilo pokazali su svoj dom koji je potpuno razoren.
Ninina kći i Danilova majka, 39-godišnja Ludmila, izgubila je nogu i nalazi se u bolnici.
Kada su Ninin dom počeli granatirati, obitelj je otrčala u susjednu kuću kako bi se skrili u podrum. No, i ta kuća je bombardirana.
– Ostali smo bez svijesti od eksplozije. Netko je dobio potres mozga, neki su bili ozlijeđeni. Kada smo došli k sebi, moja kćer je vrištala: ‘Mama, mama, ja nemam nogu. Bilo je užasno – ispričala je Nina.
Ona je ogorčena jer ih nitko nije evakuirao, a ljute je i izjave Vladimira Putina.
– Laže stalno. U bolnici je žena bez noge. To je istina. Neka Putin plati njezinu operaciju, neka nam on sagradi novu kuću. Toliko ju je želio, neka sad sve plati – kaže.
Vecernji.hr/ https://www.vecernji.hr/Hrvatsko nebo