Ustroj države i njezine televizije osmislili su stranci. Sad ih nitko neće. BHRT je pred gašenjem

Državna televizija, kao još jedan projekt međunarodne zajednice u BiH, pokazala se nefunkcionalnom. Nju je, po nalogu visokog predstavnika, prije dva desetljeća osmislio Britanac John Shearer. Kopirajući BBC, ustrojio je javni servis s državnom i dvjema entitetskim televizijama. Bez hrvatskog kanala. Baš kao u Daytonu, bez hrvatskog entiteta. Jednako kao daytonsku BiH, i televiziju britanskog stručnjaka, kao takvu, nitko neće. I zbog toga je, poput države, svezana u “luđačku košulju”. Svi je izbjegavaju financirati, čak joj ne daju ni ono što joj sa zajedničkog računa pripada. Zato je državnu televiziju blokirala entitetska Porezna uprava.

Kako je BHRT došao u poziciju da akumulira višemilijunski dug? Rezultat je to kontinuiranog nepoštivanja Zakona o javnom RTV sustavu u BiH koji je donijela Parlamentarna skupština BiH 2005. godine. Taj zakon, između ostalog, propisuje da se RTV pristojba ubire na cijelom prostoru BiH i raspodjeljuje između državnog i dvaju entitetskih javnih servisa. BHRT-u pripada pola, a entitetskim (Federalnoj TV i televiziji RS-a) po 25 posto novca.

RTRS već godinama sebi prisvaja sva sredstva koja se od RTV pristojbe ubiru na području entiteta Republika Srpska. Tako se nakupilo više od 60 milijuna KM duga prema BHRT-u, a unatoč pokušajima dogovora i sudskim tužbama, odgovarajućeg rješenja nema. Ni od politike, ni od pravosuđa. BHRT je tako prethodnih godina bio primoran sam iznalaziti privremena rješenja i upućivati niz konkretnih prijedloga u vezi s traženjem odgovarajućeg načina financiranja, uključujući i izmjene zakona. No, konkretnog odgovora u državnom Parlamentu nije bilo.

Pa čak i sada, kad su Uprava i više od 800 djelatnika BHRT-a uputili dramatični apel upozoravajući da će zbog blokiranih računa i nepoštivanja zakona obustaviti rad, ozbiljna reakcija je izostala. Odnos društva i vlasti prema ovom javnom emiteru zapravo je preslika odnosa prema državi BiH. Ovdje nije u pitanju “samo” sudbina jedne medijske kuće već i isključivanje BiH iz mnogih međunarodnih asocijacija, posebno europskih, u kojima je BHRT aktivno sudjelovao, kako u zajedničkim europskim programima tako i u razmjeni programa. Osim toga, jedan od 14 uvjeta za pristupanje BiH Europskoj uniji odnosi se na ovaj javni servis i njegov rad. Sve to, čini se, nije dovoljno jak razlog da politika spasi BHRT i ne dopusti njegovo gašenje nakon 80 godina kontinuiranog rada.

BHRT je žrtva činjenice da je osmišljen i uspostavljen kao zajednički javni servis svih triju naroda, obaju entiteta i svih građana BiH. Kao integrirajući medijski čimbenik, takav nikome ne treba jer nacionalne politike u BiH, uključujući i one koje se licemjerno kamufliraju kao građanske, žele isključivo svoje medije, svoje “javne servise”. BHRT je svih ovih godina bio nedovoljno (samo) bošnjački, srpski ili hrvatski da bi bilo koja od ovih politika iskreno željela spasiti taj medij.

Čelništvo i djelatnici BHRT-a očito su naivno vjerovali da im je zadaća biti zajednički, bh. javni servis. Pokušaj da koliko-toliko zadovolji interese i potrebe svih triju javnosti u BiH doveo je BHRT u poziciju da se prema njegovoj propasti većinski dijelovi svih tih javnosti, kao i politike, odnose maćehinski. Takav je i stav prema BiH kao zajedničkoj državi. Nitko, a osobito oni koji se svakodnevno zaklinju u nju, takvu je ne žele. Njima trebaju isključivo njihove verzije države, kao što im trebaju i isključivo njihovi mediji. Bošnjačka i srpska politika u BiH prigrabile su entitetske emitere, a u nemogućnosti sudjelovanja u toj “raspodjeli” Hrvati su pokrenuli uspostavu svoje nacionalne medijske kuće – RTV-a Herceg Bosne iako ni sami nisu sigurni kako će ga financirati. Vjerojatno, slično kao i više od četrdesetak komercijalnih televizija koliko ih čak u BiH ima. Zbog svega BHRT se mora ozbiljno restrukturirati.

Jedno od rješenja je staviti ga na proračun i unutar njega, umjesto dviju entitetskih, uspostaviti državnu televiziju svih triju naroda. Dakle, i televiziju na hrvatskom kanalu. Tako bi je svi porezni obveznici jednako financirali i jednako imali mogućnost izbora svog kanala. Kojih će ionako s digitalizacijom biti napretek.

Sada narodi i građani javnim servisom upravljaju preko Upravnog odbora koji bira Parlament. Dakle, kada već politički odlučuju, neka ga iz proračuna i financiraju. U protivnom, dopusti li se mrak na televizijskom i šutnja na radijskom kanalu BHRT-a, bit će to uvertira i za “gašenje” Bosne i Hercegovine. Odnos triju javnosti i njihovih političkih elita, kao i predstavnika međunarodne zajednice prema agoniji BHRT-a pokazuje koliko im je stalo i do BiH. Nimalo! Ni domaćim političarima, ali ni međunarodnoj zajednici koja je osmislila “ničiju televiziju na ničijoj zemlji”.