Večernjakov reporter vratio se iz Kijeva: Kijev je neosvojiv, a ono što se događa u Mariupolju, ne događa se nigdje dalje

Zoran Marinović, Večernjakov reporter koji se jutros vratio iz Kijeva u Hrvatsku gostovao je u emisiji Večernji TV koju je vodila novinarka Petra Balija te podijelio svoja iskustva. Govoreći o razlozima zašto je bio u Kijevu kaže kako se on ratovima i konfliktima bavi već 20-ak godina i da je to njegov posao.

Marinović je u Kijev došao s vlakom iz Lavova navodeći kako i danas, poslije više od mjesec dana ruske invazije vlakovi i dalje prometuju prema Kijevu i iz Kijeva, Razlika između ovoga zadnjeg povratka i onoga od prije nekoliko tjedana je ta što su sada vlakovi prazni tako da je u kompoziciji koja je išla prema Kijevu bilo samo desetak novinara. Svi oni koji su željeli napustiti Kijev su to već i napravili, a oni koji su željeli ostati su ostali. Kaže kako je bez većih problema došao u Kijev, a isto tako i bez većih problema, također vlakom, i napustio Kijev.

– Poginuli u Ukrajini za Europljane puno više znače nego poginuli u Siriji ili Kongu jer se rat vodi u Europi. Da bi novinar pratio neki rat mora imat određeno iskustvo i biti u pravo vrijeme na pravom mjestu, ali i isto tako imati određene veze i kontakte. Većina njih to nema i samo osluškuje što se događa i onda sve to napuhuje u dogovoru sa svojim redakcijama – rekao je Marinović.

Djece nema, žena ‘na kapaljku’

Pojašnjava kako je rat i razaranje Mariupolja nezamislivo, da je rat u Harkivu brutalan kao i da se jasno zna tko je agresor, a tko je žrtva ali i da mu je način izvješćivanja pojedinih medija nezamisliv. Ističe kako je na djelu neviđena medijska ofenziva koja ima malo ili niti malo veze s pravim stanjem na terenu.

– Stanje na terenu nije dobro, ali mediji podilaze svojim urednicima i čitateljima i prenose stvari koje se ne mogu vidjeti na terenu. I jutros čitam kako je Kijev u okruženju, a ja sam bez problema izašao iz grada. Sjeo sam na vlak i bez problema izašao – rekao je Marinović.

– U nekim trenucima od tolike količine senzacije čovjek vrlo teško da može stvoriti pravu sliku o tome kakvo je stanje doista na terenu – napomenuo je.

Kaže i kako je centar Kijeva, i poslije više od mjesec dana od početka ruske agresije, neočekivano normalan,.

– Sve je kao da ste u Zagrebu na trgu, samo nema ljudi. Sve je potpuno prazno, četiri do pet puta dnevno sviraju sirene zbog zračne opasnosti i ljudi reagiraju na njih za razliku od Lavova gdje većina do nedavno te sirene uopće nije doživljavala. Grad je turobno tih, što je za jedan takav milijunski megalopolis nevjerojatno da niti jedan jedini zvuk ne možeš čuti. Ono što je zaista zlokobno je da žena ima jako jako malo, a djece gotovo nikako. Ja u tih 7-8 dana u Kijevu nisam vidio niti jedno dijete.

U isto vrijeme, kako kaže Marinović, situacija u Irpinu nedaleko od Kijeva je teška i tamo se vode žestoke borbe. Taj gradić svako malo prelazi iz jednih ruku u druge jer je strateški važan. Ukrajinci se tamo žestoko brane dok su Rusi sada u defanzivi i nastoje se ukopati kako bi bili uvijek blizu samo središta Kijeva. Napominje i kako je u gradu veliki broj vojnika i policajaca te da ukrajinska vojska, radi mogućnosti praćenja na društvenim mrežama i onda kasnijeg granatiranja, ne dozvoljava više fotografiranje.

Teško se s tim nositi i ne znam što se zapravo sve događa

Zbog velikog broja novinara vojnici ne dozvoljavaju da novinari dođu na prvu liniju, što recimo nije bio slučaj u Siriji ili Iraku. Zbog čega ovdje to ne dozvoljavaju? Novinari fotografiraju ili snimaju stanje na terenu s tih prvih linija i onda to stavljaju na društvene mreže. Rusi prate GPS signale stranih novinara i vrlo lako provjere na kojem su mjestu novinari bili, odnosno gdje je ta fotografija fotografirana, pa ako se na njoj vidi kakav tenk, oklopno vozilo ili nešto slično u roku od 15 minuta tu dolijeće granata. Zbog toga je normalno da Ukrajinci novinarima više ne dozvoljavaju dolaske na prvu liniju.

– Rat je opipljiv i barut se osjeti na svakom koraku, U predgrađima se vide razbijene zgrade, zapaljena vozila slično ali se pravi rat, licem u lice, odvija samo na mobitelima vojnika koji to snimaju. Mobiteli su uvijek ispred fotoaparata. Međutim, s tim snimkama se onda vrlo lako može manipulirati i manipulira se. Imali smo vijest o zarobljenoj snajperistici iz Srbije da bi se par dana kasnije ispostavilo da je ona već nekoliko godina u zatvoru u Srbiji. I meni, koji sam u tome svijetu, teško je se s tim nositi i ne znam što se zapravo sve događa. Svi imamo vrlo malu realnu sliku. Tu su i ovi analitičari i pametnjakovići koji znaju sve. Na jednom mjestu kažu kako Putin gubi rat i bolestan je, a onda na istome tome mjestu navode kako je on izvrstan taktičar – pojašnjava Marinović.

Tijekom svoga boravka u Kijevu vidio je i kako obični građani tamo žive. Kaže kako u centru grada rade prodavaonice koje su svoje poslovanje premjestile u podrume ili prizemlja zgrada. Kaže i kako hrane ima, odnosno da nije neki veliki izbor ali da je ima. Građani su navikli na zračne uzbune i odgovorno odlaze u skloništa. Zabrana fotografiranja je na svakom koraku pa je tako zabranjeno i fotografiranje najvećeg skloništa u koje se više ne može niti ući.

– Hrane u principu ima, nije neki izbor, ali je ima, možeš dobiti čokoladu, samo ne možeš baš birati okuse. Svih namirnica koje su potrebne za život definitivno ima. Namirnice dolaze s vlakovima iz Lavova, ta linija još uvijek funkcionira, Rusi još uvijek nisu onesposobili taj južni ulaz u grad. Čini mi se, jer vrlo lako je onesposobiti prugu, trebaš bombardirati samo metar tračnica i više niti jedan vlak tu ne može proći, da Rusima još uvijek odgovara da civili izlaze iz grada. A ako izlaze civili naravno da u grad ulaze i namirnice i oružja.

– Kijev je jedna velika tvrđava koja je po mom sudu neosvojiva, a ako bi se Rusi usudili napasti Kijev žrtve bi bile van svih granica, pa čak i za Ruse koji su bili spremni žrtvovati sve zbog nekih viših ciljeva kroz povijest.

U podzemnu željeznicu koja je najveće sklonište u Kijevu se ne može ući, priča nam reporter.

– Čini mi se da su Ukrajinci očekivali pomoć Zapada, a danas im je jasno em da pomoć Zapada nikada neće doći em da će svu žrtvu podnijeti sami oni plaćajući ju svojim životima. I zapravo, najgore od svega, da će rad biti vrlo dug. Svi se na to pripremaju.

Kao Blago Zadro ’91.

Za građane kaže kako su organizirani pa su tako muškarci po oružjem. Smatra kako je ukrajinska vojska vrlo spremna i da je radi toga uspjela zaustaviti napredovanje ruske vojske.

– Na nekim ratištima su Sirijci, Čečeni, postrojbe Specnaza i drugi ali ništa se, pa niti moderna tehnologija, ne može mjeriti s odlučnosti branitelja. Zato se u Mariupolju borbe i dalje vode iako je grad u okruženju tjednima. Obični muškarci su poslije kratkih vježbi dio TO i raspoređeni su na neke kontrolne točke, mostove, punktove i slično dok je vojska na prvoj liniji i za razliku od 2014. godine je pripremljena i naoružana – rekao je Marinović.

Dodaje i kako u gradu vlada atmosfera neizvjesnosti te da nitko ne zna što će biti sutra kao i da se Ukrajinci danas dijele na izdajice i oni koji brane svoju domovinu. Osvrnuo se i na pregovore koji se vode rekavši kako nitko ne vjeruje u obećanja Rusije te da nitko ne zna kako će reagirati i što napraviti Vladimir Putin.

– Kad vidiš jedan rat vidiš svaki. Ni u jednom ratu nema crnih i bijelih, nema loših i dobrih, to su beskonačne nijanse sive – rekao je novinar i dodao:

– Ono što se događa u Mariupolju to se ne događa u Kijevu i to se apsolutno ne događa u Lavovu. Ovo je rat koji se događa u Europi i to je apsolutno drugačija civilizacijska razina. Samim time, čini mi se, ako moram usporediti s arapskim ratovima, ovdje se ipak koliko god je to moguće izbjegavaju civilne žrtve. Kažem, koliko god je moguće. Ali, kad ti postaneš žrtva ti više ne biraš sredstva i svoju zemlju moraš braniti. Ako ti tenk dođe ispred kuće onda si u stanju svašta napraviti, a i za to što napraviš imaš opravdanje.

Ukazao je i na pukovniju Azov, za koju se svašta govori i priča, napominjući kako su oni za obične Ukrajince oni koji ih brane od agresora. Podsjetio je i na niz slučajeva u kojima vojnici iskazuju svoju brutalnu hrabrost te izlaze na 20-30 metara od nekoga tenka da bi ispalili raketu na njega uspoređujući takve primjere s onim što su radili Blago Zadro i hrvatski branitelji u Vukovaru.

Na pitanje novinarke čuje li se s nekim Ukrajincima koji su tamo ostali i kako reagiraju na najnovije pregovore naglasio je da “nitko tamo ne vjeruje u to, Rusi su spremni smijati se u kameru i lagati cijeli svijet”.

– Ja nisam taj koji može znati što će Putin napraviti, a to ne zna ni 99% Rusa, a čini mi se da je ovo samo manevar koji će Rusima omogućiti regrupiranje snaga i ništa drugo.

VIDEO Evakuirani stanovnici Ukrajine opisali život pod ruskom okupacijom: “Svijete probudi se”