Prof. dr. sc. Andrija Hebrang: Agresorske metode su iste

Prof. dr. sc. Andrija Hebrang, hrvatski ratni ministar zdravstva, u povodu vijesti da su ruski agresori pucali na vozila hitne medicinske pomoći i ubili šest liječnika izjavio je da su metode agresora u svim ratovima iste. Kad ne ostvare planiranu pobjedu tada pribjegavaju najstrašnijoj strategiji – ubijanju civila, usmjeravajući svoje cijevi na bolnice, rodilišta, kazališta i sve objekte u kojima su civili našli zaklon.

“Ovih dana ukrajinski ratni ministar zdravstva Viktor Liashko objavio je podatak da su Rusi pucali na 58 vozila hitne medicinske pomoći i ubili šest liječnika. Zabilježena su 52 napada na bolnice i liječnike. Prva misao bila mi je – a zašto ne bi pucali po liječnicima, kad srpski agresorski zločinci iz devedesetih, koji su u gađanju zdravstvenih objekata bili pravi eksperti, nisu nikada za to kažnjeni? Iako Ženevske konvencije napad na zdravstvene objekte proglašava ratnim zločinom, srpskim zločincima se nije ništa dogodilo! A ruske okupacijske snage, ili teroristi kako ih ukrajinski ministar naziva, pravi su amateri u usporedbi sa srpskim agresorom! Za ovu tvrdnju treba se podsjetiti nekoliko činjenica.

Znak crvenog križa na zdravstvenim objektima bio je omiljeni cilj srpske artiljerije!

Uništili su 14 bolnica, od kojih nekoliko do temelja. To su bile bolnice u Pakracu, Vukovaru, Vinkovcima…u njima se je moglo boraviti samo u podrumima, a onu u Pakracu smo morali i napustiti. Strašna oštećenja doživjele su i bolnice u Osijeku, Karlovcu, a preko dvije stotine sanitetskih vozila je potpuno uništeno! Dodamo li tome i stotinu uništenih jedinica domova zdravlja, šestoricu ubijenih liječnika, slika ipak ostaje nepotpuna. Jer sigurno do sada nije viđeno da na jednu bolnicu pada po 400 granata dnevno, danima i tjednima, kao što je padalo na vukovarsku, a da nitko u svijetu ne reagira! Uzalud naša pisma tadašnjim moćnicima Kohlu, lordu Carringtonu, Cossigi, Kouchneru, Van den Broeku i stotinama drugih, a tražili smo samo ekonomsku blokadu agresora!

Posljedice direktnih napada srpske artiljerije na hrvatske bolnice bile bi i strašnije, da ih nismo na vrijeme iselili, a preostale zaštitili mehaničkim zaštitama od granata. Liječnici dragovoljci prošli su skraćenu ratnu obuku i naoružali smo ih osobnim naoružanjem. Tragedija pripadnika hrvatskog saniteta je da ni jedan zločinac nikada nije kažnjen, ali su zato kažnjeni oni sami. Naime, u posljednjem Zakonu o zaštiti hrvatskih branitelja ministar Tomo Medved sve one članove saniteta, koji do sada nisu ostvarili status branitelja, prebacio je u kategoriju sudionika Domovinskog rata, zajedno s pripadnicima trgovačke mornarice! A traže status ne zbog materijalnih privilegija, nego zato da budu pokopani s hrvatskim barjakom uz plotune koje zaslužuju po svojim velikim djelima. Očito i drugi agresori vide da se zločin isplati, a domoljublje kažnjava. Možda pravdu pronađemo na Ustavnom sudu, pa da ukrajinskim kolegama pokažemo kako prolaze heroji.

Ruska agresija na drugu državu pokazuje da su metode agresora u svim ratovima iste. Kao i srpski agresor, podcijenili su domoljubnu snagu branitelja i nisu ostvarili planiranu brzu pobjedu. Tada pribjegavaju najstrašnijoj agresorskoj tragediji ubijanju civila, usmjeravajući svoje cijevi na bolnice, rodilišta, kazališta i sve objekte u kojima su civili našli zaklon. Između srpskog i ruskog agresora nema razlike jer im i crkve različitih konfesija smetaju. Srpski artiljerci bili su pravi majstori kad je trebalo gađati katoličke crkve. Nekažnjeni ratni zločin uvijek je poticaj nekome da ga ponovi. Zato će međunarodna zajednica imati dva ispita. Prvi je – pomoći ukrajinskoj obrani, a drugi će biti u kažnjavanju ratnih zločina. U slučaju srpske agresije na Hrvatsku pala je na oba ispita”, napisao je prof. dr. sc. Andrija Hebrang, upitan za komentar ruskoga napada na kola hitne medicinske pomoći prilikom kojeg je ubijeno šest ukrajinskih liječnika.

Marko Curać/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo