Nenad Piskač: Poražene snage u Domovinskom ratu Putina uspoređuju s Tuđmanom!
Vrijeme:4 min, 1 sec
Obmanjujuća taktika kojom poražene snage u srbijansko-crnogorskoj agresiji na Hrvatsku nastoje specijalnoratovskim djelovanjem zamutiti hrvatski javni prostor sve su očitije kako se produljuje agresija Rusije na Ukrajinu. U tom pogledu mnogi su se „istaknuli“ i sa sve manje opreza pokazuju prototalitarnu pravovjernost. Karakter toga i takvoga djelovanja u hrvatskom javnom prostoru možemo zorno vidjeti u jednom članku dnevnih novina Slobodna Dalmacija. Članak je u elektroničkom obliku objavljen 22. ožujka 2022. godine pod naslovom koji po opsegu spada u antologijske uredničke bljutave glavnostrujaške kobasice: „Svi smo se zgrozili nad skandaloznim Putinovim napadom na ‘petu kolonu’! A jesmo li već zaboravili kako se i kod nas govorilo o ‘domaćim izdajnicima’, prokazivalo ‘unutrašnje neprijatelje’ i ‘crne, zelene i žute vragove’?“.
Petokolonašima „na ovim prostorima“ Putin predstavlja pravednog Miloševića
Autor članka, Hrvoje Prnjak, ozbiljno se prihvatio zadatka, a on glasi: Putina usporedite s hrvatskim nacionalistima, dovedite u svezu Putina i Tuđmana, rusku agresiju i hrvatski Domovinski rat, prešutite srbijanski zločin protiv mira – on se zapravo i nije dogodio već je u pitanju bio građanski rat kakav se vodi i u Ukrajini, izbjegnite kontekst povijesne istine, obmanite koliko god možete, dezorijentirajte racionalni pogled hrvatskoga čitatelja i istrgnutim citatima dokažite istovrsnost Putinove demokratičnosti s Tuđmanovom. Navedite, dakle, čitatelja da s istim očima i osjećajima gledaju na agresora i na žrtvu. Relativizirajte, drugarice i drugovi, istinu do iznemoglosti. Istina je u snazi naše revolucije. Smrt fašizmu, sloboda narodu!
Kako je i koliko zadatak uspješno obavljen može se provjeriti na poveznici
Tko god misli da su poražene snage zauvijek preminule, taj je u zabludi. Njih karakterizira simpatija prema „srpskom svetu“ jednako kao i prema ruskom. Njima je do demokracije stalo samo utoliko ukoliko je u rukama njihovih ideoloških i bioloških pređa. Njih ne zanima ni jaka i prosperitetna hrvatska država, kao ni ukrajinska. U ruskoj agresiji vide opravdanje velikosrpske. U hrvatskom otporu agresiji vide opasnost od oslobađanja okupiranog ukrajinskog teritorija i povratak agresora u svoje državne granice. Hrvatska je, naime, kaj, trajni podsjetnik kako se agresiju treba tretirati i kako agresor na kraju odlazi podvijena repa čak i na ruskim traktorima. Uspjeh Putinove agresije poražene snage doživjele bi, i ovdje i u Srbiji i u BiH i na Kosovu kao „vaskrs“ velikosrpske. Putinov uspjeh podgrijao bi bolesnu nadu da će komunistička agresija, koja je u terminološkom poretku crvenog totalitarizma zamijenila „socijalističku revoluciju“, kad-tad završiti s pobjedom i na hrvatskom teritoriju.
Ipak, prije tridesetak i više godina medijski oblikovatelji javnoga mišljenja upregnuti u planiranje, pripremu i izvršenje agresije na Hrvatsku imali su bujniju maštu negoli njihovi današnji baštinici. Današnji pak „petokolonaši“ uistinu ne razlikuju ideologiju od istine, mitove od povijesnih činjenica, režim od države, na koncu ni vlastiti tekst od konteksta. Naime, kaj. Samo priučeni šegrt može uspoređivati Putina s Tuđmanom.
Uzrok i posljedica: Peta kolona i stanje države i nacije
Ni na kraj pameti Prnjaku, uredniku mu i Slobodanki nije bilo usporediti Putina s Miloševićem! Agresora s agresorom. Njih zanima uspješno obavljen zadatak, pritom uspoređuju neusporedivo. Zaključimo: U svakom zločinu protiv mira agresor računa na usluge pete kolone. Petu kolonu u pravilu čini mali postotak dobro umreženih većinom korisnih budala, a u manjem dijelu usko specijaliziranih trudbenika kontraobavještajnih grupa (KOG). Njihovo djelovanje u ratu i u miru jednako je razorno po državu i naciju. Totalitarni i autoritarni režimi imperijalnoga apetita svoju oporbu često lažno etiketiraju kao petu kolonu, pa stvarnu oporbu ubijaju doma i po svijetu.
Hrvatska je i prije i tijekom i poslije jugokomunističke srbijanske agresije bila krcata petom kolonom. Prema njoj hrvatska država ponaša se tolerantno do bola. To je jedan od ključnih razloga zašto Hrvatska ozbiljno stagnira za europskim postkomunističkim državama. Tko ne vjeruje neka pogleda, primjerice, sastav vlade, neka izvrši uvid u medije u Hrvatskoj, neka skine koprenu obmane i objektivno sagleda stanje države pretvorene su objekt i nacije u kontinuiranom izumiranju i iseljavanju kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini.
Hrvatska nikad nije planirala, pripremala i izvršila agresiju na susjedne države niti je, poput Putina i Miloševića, koristila svoje sunarodnjake izvan Hrvatske kao petokolonašku polugu. Prnjaku bi bilo ljekovito za mentalno zdravlje, kad je već tako radišan, istražiti pisanje Slobodne Dalmacije u doba pripreme i početka agresije na Hrvatsku. Time bi iskočio iz tračnica obmanjujuće taktike kojom se u pravilu služi islužena i odavno ofucana peta kolona proistekla iz jugokomunističkoga totalitarizma. U tu plemenitu i istinoljubivu svrhu mogao bih mu, ali ne ću, ustupiti osobnu arhivu iz toga razdoblja. Usporedba pisanih medija u Srbiji s ondašnjim pisanjem Slobodne Dalmacije oslobodila bi ga na osobnoj razini daljnjih zabluda, a na planu općega dobra oslobodila bi čitatelje od taktike petokolonaškog obmanjivanja i obmanjivačkog petokolonašenja.
Nenad Piskač, Hrvatsko nebo
