Daran Darko Bašić: Kako Putin povezuje kršćanstvo i boljševizam!

Ruski predsjednik Vladimir Putin povezao je u jednoj svojoj izjavi objavljenoj na službenoj ruskoj televiziji kršćanstvo i komunizam. On je u razgovoru za dokumentarni film „Valaam“, prikazan na televizijskom kanalu Russia 1, spomenuo i sličnost Lenjinova mauzoleja s kršćanskim relikvijama svetaca. Isječak iz intervjua može se pogledati ovdje:

Zatim je krenuo tumačiti dalje kako gleda na te stvari. „Možda ću reći nešto što se nekom ne će svidjeti, ali ja to tako vidim“, nastavio je, kao što se može pratiti u dokumentarnom tv-isječku. 

Najprije je u svega jednoj rečenici rekao nešto općenito o odnosu ruskog naroda i pravoslavne vjere:

„Prije svega, vjera nas je uvijek pratila, jačala svaki put našu zemlju, naš narod, kada smo prolazili teška vremena.“

Odmah zatim prebacio se je na 20. stoljeće, priznavši da je „bilo onih vremena militantnog ateizma, kada su izbrisani svećenici, uništavane crkve, ali je u isto vrijeme stvorena nova religija“.

Mislio je zapravo na ideologiju i praksu rusko-sovjetskog marksizma-lenjinizma-staljinizma-boljševizma-komunizma. No s te užasne prakse (da ju ne bi morao kao takvu opisivati i priznavati) odmah je preskočio na čistu „komunističku ideologiju“, kazavši da je ona „vrlo slična kršćanstvu, ustvari: sloboda, jednakost, bratstvo, pravda – sve je zasnovano na Svetom pismu, sve je tamo. A kod graditelja komunizma? To je sublimacija, to je samo primitivni isječak iz Biblije, ništa novo nije izumljeno.“

Treba obratiti pozornost na riječ „izumljeno“. Ispada da Putin prihvaća marksističko učenje po kojemu su ljudi „izumili“, dakle stvorili i komunističko učenje i kršćansku religiju, da je riječ o ljudskoj spoznaji, o ljudskoj teoriji, kakva je bila Marxova, Engelsova, Lenjinova… On očito ne razumije samu srž ni židovske ni kršćanske vjere, a ona se sastoji u tomu da je istina o Bogu, ljudima i spasenju objavljena – da ju je sam Bog neposredno ili posredno otkrio ljudima. Kršćanstvo nije dakle „izumljeno“, iz-uma stvoreno, kao što je iz hegelijanskog uma iz-umljen marksizam. 

Drugim riječima, Putinovo poznavanje kršćanstva takvo je da bi dobio jako lošu ocjenu na vjeronauku u prvom razredu osnovne škole. S obzirom na to u kojoj je ideologiji odgojen, tomu se ne trebamo ni čuditi. Možda on i pokazuje neku unutarnju sklonost kršćanstvu, navodno je na svom noćnom ormariću imao i poneku knjigu rusko-pravoslavnog mislioca Berdjajeva, koji je u početku pristao uz marksizam, ali ga je poslije odbacio. U to ne možemo ulaziti. 

U tom razdoblju i u toj dimenziji svojeg teoretiziranja Berdjajev je propovijedao posve proizvoljnu i krivovjernu postavku po kojoj je židovski mesijanizam pripremio ne samo nadolazak Isusa Krista i kršćanstva, nego i Karla Marxa i socijalizma, kojima je cilj na zemlji, u povijesti, u vremenu, uspostaviti biblijsko „kraljevstvo nebesko“. Putin dakle samo plagira mladog Berdjajeva, koji je uskoro nakon Oktobarske revolucije morao emigrirati iz novonastajućeg „raja  na zemlji“, u koji se  nikada više nije vratio. Ostao je na slobodnom („kapitalističkom“, „dekadentnom“) Zapadu i ondje se bavio intelektualnim radom i angažmanom.

Teško je jednoznačno reći je li s komunizmom išta novo izumljeno. Putin je u pravu kada potvrđuje ono što su mnogi prije njega uočili: to da je komunizam od kršćanstva zapravo ukrao neke bitne elemente kršćanstva, ali im je totalno promijenio i izopačio značenje i smisao. Umjesto raja na nebu htio je stvoriti raj na zemlji, pod izrazom „besklasno društvo“ u kojemu „svatko radi po svojim mogućnostima“, a koristi se svime „po svojim potrebama“. Umjesto „kraljevstva Božjega“ odnosno „kraljevstva nebeskoga“ marksizam je fantazirao o „kraljevstvu zemaljskom“. Tu i unutarnje i vanjske sličnosti uglavnom prestaju. Ali u praksi komunizma počinju odmah takva zlosilja i užasi kakvi teško da mogu imati išta zajedničko s idejom „kraljevstva  Božjeg“.

Putin je pokazao da razumije samo vanjsku sličnost u nekim točkama, a ne i nepremostive unutarnje razlike u nauku i praksi kršćanstva i u nauku i praksi komunističkog učenja. Zato je, nastojeći izjednačiti ono što se ni na koji način ne može izjednačiti, usporedio komunističko štovanje boljševičkog vođe Lenjina sa štovanjem kršćanskih svetaca. Ovako je on to učinio:

„Gledajte, Lenjin je bio stavljen u mauzolej. Po čemu je to drukčije od relikvija svetaca pravoslavaca ili samo kršćana? Kada kažu da u kršćanstvu nema takvih tradicija, pa, kako to, otiđite na Athos i pogledajte, tamo su relikvije svetaca, a imamo i ovdje svete relikvije.“ 

On je zapravo sve pobrkao. Kršćanske crkve nisu nikada gradile mauzoleje, veličanstvene grobnice kakve su gradili stari Egipćani (piramide), stari poganski Rimljani i brojne druge nekršćanske religije. Posmrtne tjelesne ostatke svetaca ne štuje se u mauzolejima, nego u katakombama, crkvama i na drugim vjerskim mjestima. Njih se ne štuje kao nešto što ima čudesnu moć samo po sebi, kao amajlije, toteme ili idole, nego što može imati moć po izvanrednoj Božjoj milosti, povezanoj sa svetošću umrloga, a i s vjerom štovatelja. Oni svetci čija se tijela ili posmrtni ostatci ne bi dugo raspali očuvani su od raspadanja sami po sebi, a Lenjinovo je tijelo bilo balzamirano, kao tijela faraona, dakle izvana premazano i natopljeno kemijskom tvari koja sprječava raspadanje. Itd. 

https://hr.wikipedia.org/wiki/Mauzolej

Putin zapravo ne čini nikakav vidljiv otklon ni od  boljševizma ni od staljinizma. Ne osuđuje ih. I kao što je Staljin bio u prvoj polovini prošlog stoljeća u oštrom ideološko-političkom i stalno mogućem oružanom ratu sa zapadnim „kapitalizmom i imperijalizmom“, tako je Putin u 21. stoljeću u ratu s „globalizmom i zapadnim hegemonizmom“. On je tako postavljen. Parlamentarni zastupnik današnje ruske Komunističke partije Ivan Melnikov izjavio je prije nekog vremena ovo: „Komunisti i svi ljevičari shvaćaju da je komunizam blizak kršćanstvu, kao što je i oblik kapitalizma koji postoji danas u našoj zemlji i gospodarstvu daleko od kršćanstva.“

Drugim riječima, Putin i neoboljševička teorija ruskoga velikodržavlja i cezaropapizma vidi u kapitalističkom Zapadu izdaju kršćanstva na djelu, a ujedno tvrdi da današnja Rusija baštini i zastupa kršćanske vrijednosti. A da u Moskvi zaista brane kršćanske vrijednosti, dokazuju tobožnjom srodnošću kršćanstva i boljševizma. Pravoslavni patrijarh Moskovske patrijarhije (sada je to Kiril) i ostala kršćansko-pravoslavna ornamentika imali bi biti vanjskim potvrdama da je tako. No ako je tko na Zapadu u to ikada i vjerovao (bilo je, nekim čudom, takvih više nego što bi se razumno očekivalo), nakon agresije na Ukrajinu sve su („kršćanske“) maske spale. Ostalo je samo ono što nije „izumio“ Bog, u obliku židovsko-kršćanske objave, nego što su „izumili“ ljudi, u smislu nečega što je po sebi umjetno, opasno, što umjesto mira, spasenja i ljubavi donosi nasilje i rat, propast i uništenje.

Daran Darko Bašić,Hrvatsko nebo