IZ STRANIH MEDIJA Hu Wei*: Mogući ishodi rusko-ukrajinskog rata i kineski izbor

Rusko-ukrajinski rat najteži je geopolitički sukob od Drugoga svjetskog rata i rezultirat će mnogo većim globalnim posljedicama od napada 11. rujna 2001. U ovom kritičnom času Kina treba precizno analizirati i procijeniti smjer rata i njegov potencijalni utjecaj na međunarodni krajolik. Istočasno, kako bi stremila k razmjerno povoljnu vanjskom okruženju, Kina treba fleksibilno reagirati i donositi strateške odluke koje bi bile u skladu s njezinim dugoročnim interesima.

Ruska ‘posebna vojna operacija’ protiv Ukrajine izazvala je velike prijepore u Kini, s njezinim pristašama i protivnicima podijeljenima na dvije nepomirljivo suprotstavljene strane. Ovaj članak ne zastupa nijednu stranu; u njemu se, za prosudbu i postavljanje najviše razine odlučivanja u Kini, provodi objektivna analiza mogućih ratnih posljedica, a iznose se i njima primjerene opcije mogućih protumjera.

Predviđanje budućnosti rusko-ukrajinskog rata

 1. Vladimir Putin možda ne će moći postići svoje očekivane ciljeve, a to bi Rusiju dovelo u vrlo nezgodan položaj. Svrha Putinova napada bila je riješiti u cijelosti ukrajinski problem i skrenuti pozornost s ruske unutarnje krize pomoću poraza Ukrajine blitzkrigom, zamjenom njezina vodstva i njegovanjem proruske vlade. No blitzkrieg nije uspio, a Rusija nije u stanju održavati dugotrajan rat i s njime povezane visoke troškove. Pokretanjem pak nuklearnog rata Rusija bi se postavila na stranu suprotnu cijelom svijetu pa joj to stoga ne bi moglo donijeti pobjedu. I stanja u zemlji i inozemstvu sve su nepovoljnija. Čak i da ruska vojska okupira glavni grad Ukrajine Kijev i uz visoku cijenu uspostavi marionetsku vladu, to ne bi značilo konačnu pobjedu. U ovom trenutku, Putinova je najbolja opcija to da pristojno završi rat putem mirovnih pregovora, što bi od Ukrajine iziskivalo da učini znatne ustupke. No ono što se ne može postići na bojnom polju teško je dobiti i za pregovaračkim stolom. U svakom slučaju, ova vojna akcija neispravljiva je grješka.

 2. Sukob može dalje eskalirati, a ne može se isključiti ni to da se Zapad naposljetku uključi u rat. Iako bi eskalacija rata bila skupa, velika je vjerojatnost da Putin ne će lako odustati s obzirom na svoj karakter i moć. Rusko-ukrajinski rat može eskalirati izvan vidokruga i područja Ukrajine, a može čak uključivati ​​i mogućnost nuklearnog udara. Jednom kada se to dogodi, SAD i Europa ne će moći ostati podalje od sukoba, što će izazvati svjetski ili čak nuklearni rat. Rezultat bi bila katastrofa za čovječanstvo i obračun između Sjedinjenih Država i Rusije. Taj konačni sukob, s obzirom na to da ruska vojna moć ne može parirati NATO-u, bio bi još gori za Putina.

 3. Čak i ako Rusija uspije u očajničkom kockanju ugrabiti Ukrajinu, ona će i dalje ostati politički vrući krumpir. Rusija bi zatim nosila težak teret, koji bi ju opterećivao. U takvim okolnostima, bez obzira na to bude li Volodimir Zelenski živ ili ne, Ukrajina će najvjerojatnije uspostaviti vladu u egzilu kako bi se dugoročno suprotstavljala Rusiji. Koja će biti podvrgnuta sankcijama Zapada i pobuni na području Ukrajine. Borbene linije bit će vrlo razvučene. Domaće gospodarstvo ne će biti održivo i na kraju će potonuti. To razdoblje ne će potrajati duže od dvije-tri ili nekoliko godina.

 4. Političko stanje u Rusiji može se promijeniti ili u rukama Zapada biti raskopano. Nakon što Putinov blitzkrieg nije uspio, nada u pobjedu Rusije stanjila se je, dok su zapadne sankcije dosegnule dosad neviđen stupanj. Budući da je život ljudi ozbiljno pogođen i kako se antiratne i protuputinovske snage okupljaju, ne može se isključiti mogućnost političke pobune u Rusiji. Budući da je rusko gospodarstvo na rubu sloma, Putinu bi bilo teško održavati tako opasnu situaciju čak i bez gubitka rusko-ukrajinskog rata. Ako bi on bio svrgnut s vlasti zbog građanskih sukoba, državnog udara ili nekog drugog razloga, još bi manje postalo izgledno da će se Rusija suprotstaviti Zapadu. Sigurno bi pokleknula pred Zapadom, ili bi bila susljedno raskomadana, a statusu Rusije kao velike sile došao bi kraj.

Analiza utjecaja rusko-ukrajinskog rata na međunarodni krajolik

 1. Sjedinjene Države opet će steći vodstvo u zapadnom svijetu, a Zapad će postati ujedinjeniji. U ovom trenutku javno je mnijenje takvo da mnogi vjeruju kako ukrajinski rat znači puni slom američke hegemonije, no rat će zapravo vratiti Francusku i Njemačku, koje su se obje željele odvojiti od SAD-a, natrag u obrambeni okvir NATO-a, uništavajući europski san o samostalnoj diplomaciji i samoobranu. Njemačka će uvelike povećati svoj vojni proračun; Švicarska, Švedska i druge zemlje napustit će svoju neutralnost. Budući da je Sjeverni tok 2 stavljen na čekanje na neodređeno vrijeme, neizbježno će se povećati oslanjanje Europe na američki prirodni plin. SAD i Europa formirat će užu zajednicu skupno dijeljene budućnosti, a američko vodstvo u zapadnom svijetu bit će obnovljeno.

 2. “Željezni zastor” ponovno će pasti ne samo na potezu od Baltičkoga do Crnoga mora, nego i putem završnog sukoba između tabora kojim dominira Zapad i njegovih takmaca. Zapad će povući granicu između demokracija i autoritarnih država, a podjelu s Rusijom definirat će kao borbu između demokracije i diktature. Novi željezni zastor ne će se više protezati između socijalizma i kapitalizma kao dvaju tabora, niti će se ograničiti na hladni rat. Bit će to borba na život i smrt između onih koji su za i onih koji su protiv zapadne demokracije. Jedinstvo zapadnog svijeta koji bude pod željeznim zastorom imat će na druge zemlje učinak spojenih posuda: američka indo-pacifička strategija bit će konsolidirana, a druge zemlje poput Japana držat će se još bliže SAD-u, čime će se formirati široka demokratska ujedinjena fronta kakva dosad još nije viđena.

 3. Moć Zapada snažno će rasti, NATO će se nastaviti širiti, a utjecaj SAD-a u nezapadnom svijetu povećat će se. Nakon rusko-ukrajinskog rata, kako god Rusija ostvarila svoju političku preobrazbu, taj će rat uvelike oslabiti protuzapadne snage u svijetu. Prizor kakav se viđao nakon sovjetskih i istočnih prevrata 1991. mogao bi se ponoviti: teorije o “kraju ideologije” mogu se opet pojaviti, ponovno podizanje trećeg vala demokratizacije izgubit će zamah, a sve više zemalja Trećega svijeta prigrlit će Zapad. Zapad će imati više “hegemonije” kako u pogledu vojne moći, tako i u smislu vrjednota i institucija, a njegova tvrda i meka moć dosegnut će nove vrhunce.

 4. Kina će u tako uspostavljenom okviru postati izoliranija. Iz gore navedenih razloga ona će, ako ne poduzme proaktivne mjere reagiranja, naići na daljnje obuzdavanje od SAD-a i Zapada. Nakon što Putin padne, SAD se više ne će suočavati s dvama strateškim takmacima, nego će još samo Kinu morati strateški obuzdati i zatvoriti. Povrh toga, Europa će se odijeliti od Kine; Japan će postati protukineska prva crta; Južna Koreja još će više pasti pod SAD; Tajvan će se pridružiti protukineskom zboru, a ostatak svijeta morat će dok vlada mentalitet krda odabrati stranu. Kina ne samo da će biti vojno okružena SAD-om, NATO-om, QUAD-om i AUKUS-om, nego će se suočiti sa zapadnim vrijednostima i sustavima, što će za nju biti ozbiljna kušnja.

Kineski strateški izbor

 1. Kina ne može sebe vezati uz Putina pa ju od njega treba odvojiti što je moguće prije. U smislu da eskalacija sukoba između Rusije i Zapada pomaže skretanju pozornosti SAD-a s Kine, Kina bi se njoj trebala radovati i čak podupirati Putina, ali samo ako Rusija ne padne. Ostane li u istom čamcu s Putinom, Kinu će pogoditi to ako on izgubi vlast. Osim ako bi Putin mogao osigurati pobjedu uz kinesku potporu, što se u ovom trenutku ne čini izgledno, Kina nema takvu snagu da može podbočiti Rusiju. Zakon međunarodne politike kaže da „ne postoje vječni saveznici ni vječni neprijatelji“, već da su „naši interesi trajni i vječni“. U sadašnjim međunarodnim okolnostima, Kina može dalje ići samo tako što će štititi svoje najbolje interese, birati manje od dvaju zala i što je prije moguće zbaciti si s leđa breme Rusije. Trenutno se procjenjuje da za sada postoji razdoblje od jednog ili dva tjedna prije nego što će Kina ostati bez manevarskog prostora. Ona mora djelovati odlučno.

 2, Kina bi trebala izbjegavati igranje na obje strane istodobno, odustati od neutralnosti te odabrati pozicioniranje u glavnoj struji u svijetu. Trenutačno je Kina pokušala ne uvrijediti ni jednu stranu tako što je išla po sredini u svojim međunarodnim izjavama i odabirima, uključujući suzdržanost pri glasovanju u Vijeću sigurnosti UN-a i Općoj skupštini UN-a. No ta pozicija ne zadovoljava potrebe Rusije, a razbjesnila je Ukrajinu i njezine pristaše, a i simpatizere, čime je Kina u očima većeg dijela svijeta dospjela na krivu stranu. U nekim slučajevima, pokazivanje neutralnosti razuman je izbor, no to se ne može primijeniti na ovaj rat, u kojem Kina nema što dobiti. A s obzirom na to da je oduvijek zagovarala poštivanje nacionalnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta, daljnju izolaciju može izbjeći samo stajanjem uz većinu zemalja u svijetu. Ta pozicija pogoduje i rješavanju pitanja Tajvana.

 3. Kina bi trebala postići najveći mogući strateški proboj, a ne biti i dalje izolirana od Zapada. Odvajanje od Putina i odustajanje od neutralnosti pomoći će u izgradnji međunarodnog imidža Kine i olakšati njezine odnose sa SAD-om i Zapadom. Iako teško i zahtijeva veliku mudrost, to je najbolja opcija za budućnost. Na stav da će geopolitička prepirka u Europi koju je pokrenuo rat u Ukrajini uvelike odgoditi strateško pomicanje SAD-a iz Europe u indo-pacifičku regiju ne može se gledati s prevelikim optimizmom. U SAD-u se već čuju glasovi da je Europa važna, ali da je Kina još važnija; a primarni je cilj SAD-a spriječiti da Kina postane dominantna sila u indo-pacifičkoj regiji. U takvim okolnostima, kineski je glavni prioritet izvršiti odgovarajuće strateške prilagodbe s time u skladu, promijeniti neprijateljski američki stav prema Kini i spasiti se od izolacije. Najvažnije je spriječiti da SAD i Zapad uvedu zajedničke sankcije Kini.

 4. Kina bi trebala spriječiti izbijanje svjetskih i nuklearnih ratova i dati nezamjenjiv doprinos svjetskom miru. Budući da je Putin izričito zatražio od ruskih strateških snaga odvraćanja da uđu u stanje posebne borbene pripravnosti, rusko-ukrajinski rat mogao bi izmaknuti kontroli. Pravedan cilj privlači veliku potporu; nepravednik privlači malo potpore. Ako potakne svjetski ili čak nuklearni rat, Rusija će sigurno riskirati svjetski metež. Kako bi demonstrirala svoju ulogu kao odgovorne velike sile, Kina ne samo da ne može biti uz Putina, već bi trebala poduzeti i konkretne akcije kako bi spriječila Putinove moguće avanture. Ona je jedina zemlja na svijetu s tom sposobnošću i mora u cijelosti iskoristiti tu jedinstvenu prednost. Putinovo ostajanje bez potpore Kine najvjerojatnije će privesti rat kraju, ili se Putin u najmanju ruku ne će usuditi dovesti rat do eskalacije. Kao rezultat toga, Kina će zasigurno dobiti široku međunarodnu pohvalu za održavanje mira u svijetu, što bi joj moglo pomoći da spriječi vlastitu izolaciju, ali i da pronađe prigodu za poboljšanje svojih odnosa sa Sjedinjenim Državama i Zapadom.

* Hu Wei je potpredsjednik Centra za istraživanje javnih politika Ureda savjetnika Državnog vijeća, predsjednik Šangajske udruge za istraživanje javnih politika, predsjednik Akademskog odbora Instituta Chahar, profesor i nadzornik doktorata. Da biste pročitali više o Huu, kliknite ovdje http://cn3.uscnpm.org/model_item.html?action=view&table=article&id=27190 kako biste pročitali njegov članak na temu „Kako je Deng Xiaoping koordinirao domaće i međunarodne poslove?“

Napisano 5. ožujka 2022. S kineskoga na engleski preveo 12. ožujka 2022. Jiaqi Liu.  S engleskoga na hrvatski prevelo Hrvatsko nebo.

Izvor: 

https://uscnpm.org/2022/03/12/hu-wei-russia-ukraine-war-china-choice/

Hu Wei: Possible Outcomes of the Russo-Ukrainian War and China’s Choice

U.S.-China Perception Monitor/https://uscnpm.org / Hrvatsko nebo