Zašto svjetski ratovi i pandemije među zaraćenim stranama na početku u BiH stvaraju primirje

Iako tisuću kilometara udaljen, rat u Ukrajini snažno je utjecao na Bosnu i Hercegovinu. Ono što se događa u toj državi od početka ruske invazije na zapadnog susjeda umnogome podsjeća upravo na početak širenja koronavirusa.

Baš kao i “nevidljivog neprijatelja” – koronu, BiH je i ukrajinski rat dočekala u jeku unutarnjih političkih svađa, međunacionalnih tenzija i raznih blokada. I također, kao i u proljeće 2020. godine, reakcija na novu svjetsku krizu bila je potpuno neočekivana. Prvo su utihnule političke svađe koje su mjesecima prije toga zagušivale javni prostor. Posvađani političari kao da su postigli dogovor o primirju. U medijima su se tek prepirali oko toga tko je kriv za ukrajinsko-ruski rat. Čak i građani to čine prosvjedima svrstavajući se na jednu od strana.

Dvije godine ranije unutarnje političke svađe također su prekinute i zamijenjene “tek” prepirkama o tomu tko je nadležan za epidemiološke mjere, nabavu medicinske opreme, respiratora, osiguranje opskrbe hranom i drugim proizvodima. I reakcija javnosti na ukrajinsku krizu bila je slična reakciji na pandemiju. Ljudi su opet pohrlili u trgovine stvarajući zalihe brašna, ulja, toalet-papira. Porasle su i cijene brojnih proizvoda i usluga, a ekonomski stručnjaci, baš kao i za vrijeme lockdowna, upozoravaju da je BiH potpuno ovisna o uvozu. I to svega – od energenata do hrane. I opet su oči uprte u susjedne zemlje i njihovu spremnost da pomognu BiH u nabavi životnih namirnica i drugih roba.

Na početku pandemije visoku cijenu platio je turistički sektor, a ovih dana déjà vu. Turistički centri u BiH tek što su se oporavili od pandemijskog udara, a već se suočavaju s novim otkazima rezervacija stranih gostiju. Tako će posljedice ukrajinskog rata osjetiti turizam u Sarajevu, Mostaru, Neumu, Međugorju… Neizvjesnost i psihoza u ovoj i drugim oblastima također podsjećaju na početak pandemije.

Možda i ne bi bilo tako da politika u BiH ima minimum jedinstva oko upravljanja ovom zemljom i vizijom njezine budućnosti. Pokazala je to i reakcija na ukrajinsku krizu. BiH je jedina europska država koja nije zauzela službeni stav o ukrajinsko-ruskom sukobu. Formalno je uz Europsku uniju i njezinu politiku, ali nije i neće poduzimati sankcije prema Rusiji. Razlog je jednostavan. Srbi se ne žele odreći veza s Moskvom koja je u proteklim godinama bila najustrajniji saveznik Republike Srpske u borbi za njezinu autonomiju.

Krizu u Ukrajini zemlje jugoistočne Europe vide kao priliku da poprijeko dođu do članstva u EU. Među njima je i BiH iako ta borba za ulazak u EU izgleda mnogo manje uvjerljivo nego na ostatku zapadnog Balkana. Oko toga nema javnih prepirki političara, ali ni posebno koordiniranih aktivnosti u smjeru ostvarenja tog deklarativnog vanjskopolitičkog cilja.

Unatoč tomu, mnogi se pitaju može li ukrajinska kriza biti prilika za unutarnju konsolidaciju BiH. Sličnih promišljanja bilo je i na početku pandemije jer je izgledalo kako bi zajednička nevolja mogla djelovati kao čimbenik ujedinjenja podijeljene zemlje i društva. Zasad se to ne čini tako. Kao i prije dvije godine, BiH i sada propušta mogućnost krizu pretvoriti u priliku, sukob u dogovor. Kao da su već sada svi odustali od toga i čekaju novu priliku.

Pitanje je može li je BiH dočekati. Ima li najnestabilnija zemlja na Balkanu vremena i luksuza svjetske krize koristiti tek kao predah za nove unutarnje sukobe i svađe. Jer, kako drukčije protumačiti činjenicu da se ništa ne radi na njezinu prevladavanju osim što su političari privremeno utihnuli iščekujući pogodno vrijeme za nove svađe i međusobne optužbe.

Ekstremisti pak ovo mutno vrijeme vide kao priliku za ostvarenje svojih ratnih ciljeva u preustroju BiH. Srpski radikali najradije bi s vojskom i policijom izišli na granice Republike Srpske, a bošnjački unitaristi sadašnji trenutak vide kao pogodan za brisanje postojećih entitetskih i županijskih granica te uspostavu “svoje” države. Hrvati, između srpskih separatista i bošnjačkih unitarista, bore se za mrvice, odnosno za izborna pravila po kojima bi sami mogli birati svoje predstavnike. I tako očuvati daytonsku BiH.

Sva ova bh. previranja zabrinula su domaću i svjetsku javnost. Dovoljno je osluhnuti poruke koje dolaze iz Amerike i Europe, analizirati najavljeni sutrašnji posjet europskog povjerenika za vanjsku i sigurnosnu politiku Josepa Borrella BiH, kao i podatak da su predsjedatelj Doma naroda Parlamenta BiH Dragan Čović i trojica članova Predsjedništva BiH pozvani doći danas na raspravu Vanjskopolitičkog odbora Europskog parlamenta o stanju u BiH. Uz to, EU je u BiH poslao i dodatne kopnene vojne snage EUFOR-a, a NATO njezino nebo nadlijeće svojim borbenim avionima Rafale. Zabrinuti građani pitaju se hoće li biti rata. Ukrajinska kriza, čini se, probudila je Zapad. Samo još da iz “ratnog sna” otvori oči i političarima u BiH.

Jozo Pavković/VL/https://www.vecernji.b/Hrvatsko nebo