Zdravko Gavran: Ukrajina, kataklizma i ljudska „inter-akcija“ s Bogom

Molitva današnje I. večernje glasi: „Gospodine, ravnaj tijekom svjetskih zbivanja: da živimo u miru te radosno i slobodno tebi služimo.“ U njoj se priziva u moliteljevu svijest ideja da, na najvišoj razini, višoj i od najmoćnijih sila ovoga svijeta, poviješću, njezinim početkom i tijekom, te njezinim svršetkom, ravna i Gospodin Bog. Koji je, kako to svjedoči i o čemu nas uči biblijska Objava, stalno u „dijalogu“ s ljudima, u „inter-akciji“ s njima. Osim… ako oni od tog dijaloga ne odustanu, i ako umjesto inter-akcije s Njim sve svoje dionice i svu svoju pamet, snagu i vjeru usmjere na interakcija među samima sobom te na silne moći ili ubojita sredstva kojima sami raspolažu. Pod cijenu i uz rizik da ih njihove moći i sredstva, ako su primijenjena protivno Božjoj volji i zakonu, iznevjere, na propast za vječnost na onom, a i na neizbježnu kataklizmičku propast, u vremenitoj povijesti, na ovom svijetu.

Pred očima ljudi u Europi i drugdje po svijetu već su četvrti dan sve gori prizori i sve bolnija i dramatičnija izvješća iz Ukrajine. Gdje vojna agresija Rusije i njezinih oružanih snaga postaje sve žešća, sve brutalnija i sve opakija. Osim stalno sve više ljudskih žrtava, sve su veća i razaranja i pustošenja. Ukrajinska zemlja doživljava i terocid, zločine nad tlom i onim što je na zemlji ili u zemlji. Misli se na prirodni okoliš te na infrastrukturne i druge objekte. 

Ni ekološke posljedice rata ne smije se podcijeniti

Posljednje vijesti u ovo nedjeljno jutro govore da je pogođen (nadzemni) plinovod, zbog čega prijeti velika eksplozija plina na otvorenomu, te da je ruskim projektilom pogođeno jedno spremište radioaktivnog otpada, iz kojega zračenju može biti izložen okoliš. I to su primjeri kojih je poruka da je ne samo u dijelovima Ukrajine i u cijeloj toj zemlji stanje postalo grozomorno, nego da se posljedice toga mogu proširiti i na druge strane, ponajprije po Europi. Onečišćeni ili radioaktivni zrak ne poznaje državne granice; strujanja i vjetar raznose ga na koju god stranu krenu. 

Ekološke posljedice, kao što su radioaktivno ili kemijsko onečišćenje zraka, vode, hrane, predmeta, zgrada i obradivog tla, samo su naoko najmanje opasne posljedice za ljude i narode. 

Posljedicā pak pred kojima mnogi najviše u ovom trenutku strepe ima mnogo druge vrste: od ljudske patnje i pogibanja, preko drugih vrsta stradavanja, iseljavanja pa do proširenja ratnog požara na druge zemlje i do proširenja upotrijebljenoga oružanog arsenala. 

Ne može se više isključiti ni mogućnost posezanja za ubojitijim, pa i za nuklearnim projektilima

Odnosi između Rusije s jedne i velika dijela ostatka svijeta s druge strane, a osobito između Rusije i članica NATO-a i Europske unije, toliko su „preko noći“ pogoršani i zaoštreni i isključivi i dramatični da nitko ne može isključiti ni primjenu sve ubojitijih oružja s ruske strane, uključujući dalekometne i hipersonične rakete, s osobito razornim ili „prljavim“ učincima, a ni i ono za čovječanstvo najstrašnije – nuklearne projektile. 

Mora se (zbog isključenja dijela ruskih banaka iz sustava plaćanja nazvanog SWIFT) računati i na mogući prekid isporuke ruskog plina Europi (40 posto ukupnih potreba), nafte, rijetkih metala i ostaloga. Iznenada pojačane financijske i druge sankcije i raznovrsne blokade prema Rusiji, kao oblik ne-oružanog suprotstavljanja i pritiska da zaustavi rat u Ukrajini, zatim carinski i trgovinski rat i takve stvari, koje u mirnodobsko doba izazivaju veliku zabrinutost i donose velike nevolje ljudima, mogu nam se učiniti kao obična „kamilica“ u usporedbi s tom jezivom prijetnjom Europi i svijetu.

Tko želi za koji sat ili dan otići „Bogu na račun“?

Ruska vojska raspolaže naime uz ostala poznata oružja i s tisućama balističkih i drugih raketa i nuklearnih bojevih glava, a s još više tisuća raspolažu zapadne sile. I dok na Zapadu nijednom predsjedniku ne pada na pamet pritisnuti „crveno puce“ kako bi bile lansirane balističke nuklearne i koje druge rakete za masovno uništenje ljudi i okoliša, osim ako njegova zemlja bude napadnuta takvim oružjem, stanje je takvo da nije više moguće biti siguran kako predsjednik Putin Moskvi ne će u Moskvi to učiniti prvi. Nadajmo se da to ne će učiniti, ili da ga u nastavku procedure generali koji bi takvu zapovijed imali provesti u praksu ne će poslušati, svjesni da će u tom slučaju i oni i velik dio čovječanstva otići za koji sat ili dan „Bogu na račun“.

Sve te drastične mogućnosti kojima velike sile raspolažu za sada izgledaju još daleko, i na njih najradije ne mislimo kao na realne mogućnosti. No izgledi za iracionalna postupanja, za osvetu i odmazdu, za proširenje ratnog požara naglo rastu iz dana u dan. Događa se ono što rusko političko, vojno i obavještajno vodstvo nije predvidjelo: to da se nasuprot njima postavljaju i kažnjavaju ih sankcijama i one države čiji su čelnici do jučer njegovali s Rusijom bliske odnose suradnje, razumijevanja, u slučaju potrebe i političke solidarnosti. Što više Rusija i rusko državno vodstvo budu stjerani uza zid, to će rasti i vjerojatnost da donositelji provoditelji odluka posegnu i za onim što je do jučer izgledalo „nezamislivo“… 

„Sve potrebne odluke u tom su smislu donesene“ (!?)

Izoliranje Rusije i ne-prijateljstvo sa svih strana prema njoj poprima naglo sve veće i sve drastičnije razmjere. Sve veći broj država i drugih subjekata odlučuje se prekjučer, jučer i danas da će i oružano pomoći Ukrajini u obrani od ruske agresije. A predsjednik Putin upozorio je zemlje koje „se umiješaju“ prije tri dana ovako:

“Tko se god pokuša umiješati, a posebno tko zaprijeti našoj zemlji, našem narodu, treba znati da će odgovor Rusije biti trenutan i da će vas dovesti do takvih posljedica koje nikada niste doživjeli u svojoj povijesti… Spremni smo na svaki razvoj događaja. Sve potrebne odluke u tom su smislu donesene.“ (!?)

Tu staje dah. Tu se čitavo čovječanstvo sa svim svojim moćnim vođama, snagama i korporacijama osjeća nemoćno u ovom trenutku takvo što u startu spriječiti. Može se samo nadati da „do najgorega“ ne će doći, može poduzimati ove ili one akcije, i može se „moliti Bogu“ – što mnogima doduše uopće ne pada pamet, ili se „mole Sotoni“. Zato što su se naviknuli uzdati ne u Boga, nego u sebe ili u moć kojom raspolažu ili sklapati „ugovore s đavlom“. I što su uvjerili sebe da sva dobra, među kojima su i predivna priroda i globalni mir i oni sami, koja imamo i uživamo ih nije nikakvo „Božje davanje“, nego vlastita zasluga i postignuće ljudi, narodā i čovječanstva.

Stati, zašutjeti… obaviti ispit savjesti… i moliti

Tu ni pisac ovih redaka nema više što pametno reći i mora stati i zašutjeti. Jedino što mu dolazi na um jest antifona i molitva iz I. večernje za ovu nedjelju. 

Antifona pred Evanđeoski hvalospjev glasi: „Tražite najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo nadodati.“ Tu započinje ispit savjesti: što je to nama ljudima bilo dosad prvo i najvažnije? Okrenutost sebi i svojim potrebama i prohtjevima, oslonjenost na vlastitu volju i na vlastito uređivanje svijeta, a ne na gradnju „Kraljevstva“ na koju nas je pozvala božanska Objava o spasenju?

Molitva današnje I. večernje glasi: „Gospodine, ravnaj tijekom svjetskih zbivanja: da živimo u miru te radosno i slobodno tebi služimo.“ U njoj se priziva u moliteljevu svijest ideja da, na najvišoj razini, višoj i od najmoćnijih sila ovoga svijeta, poviješću, njezinim početkom i tijekom, te njezinim svršetkom, ravna i Gospodin Bog. Koji je, kako to svjedoči i o čemu nas uči biblijska Objava, stalno u „dijalogu“ s ljudima, u „inter-akciji“ s njima. Osim… ako oni od tog dijaloga ne odustanu, i ako umjesto inter-akcije s Njim sve svoje dionice i svu svoju pamet, snagu i vjeru usmjere na interakcija među samima sobom te na silne moći ili ubojita sredstva kojima sami raspolažu. Pod cijenu i uz rizik da ih njihove moći i sredstva, ako su primijenjena protivno Božjoj volji i zakonu, iznevjere, na propast za vječnost na onom, a i na neizbježnu kataklizmičku propast, u vremenitoj povijesti, na ovom svijetu.

Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo