Vladimir Trkmić: U Irskoj smo pronašli sreću, mir i sigurnost, a djeci budućnost

Čovjek je vječni tragalac za mirom, srećom i sigurnošću. Tako su Hrvati, kao i drugi narodi, već više od dvjesto godina, narod selilaca i iseljeništva. Posljednjih desetak godina velik broj mladih obitelji ono što nisu imali u domovini potražili su u Irskoj. Tako je mlada obitelj Bošnjak pronašla obiteljsku sreću, mir i sigurnost u Irskoj. Zašto su napustili domovinu i što im se sviđa u Irskoj? Odgovore na ta i druga pitanja dala nam je gospođa Jelena Bošnjak.

Gospođo Jelena, recite nam nešto o sebi i svojoj obitelji. Odakle potječete iz Hrvatske, Iz kojeg kraja?

Prije dolaska u Irsku živjeli smo u Sesvetskim Selima, u vrlo lijepom i obiteljskom kvartu. Obitelj smo s 4 djece, 6, 14, 15, 17 godina. Moj suprug obiteljskim korijenima potječe iz Rame, a živio je u Sv. Ivanu Zelini, a ja sam iz malog mjestašca Budinšćina u Hrvatskom zagorju. Sudar dvije različite kulture, dva različita mentaliteta u jednoj obiteljskoj zajednici.

Osobno mislim da se teško odlučiti za odlazak u tuđinu. Kako ste vi to kao obitelj u sebi „prelomili“ i stvorili čvrstu odluku: „ Idemo u Irsku“? Jeste li dugo donosili tu odluku?

Odluka o odlasku u Irsku bila je doista brza. Za tri mjeseca sve smo ispitali, saznali i otišli. Toj je odluci mnogo pridonijela moja mama, koja je došla u to vrijeme živjeti s nama, što znači da možemo oboje raditi, a naša su djeca na sigurnom, čuva ih baka. Razlog zbog kojega smo otišli u stranu zemlju ovoga puta na prvome mjestu nije novac nego vrijeme. Novca je bilo da se normalno živi, bez luksuza, naravno, ali nije bilo vremena. Suprug je radio kao vozač kamiona, s dobrom plaćom, ali bez radnog vremena. Djeca i ja viđali smo ga jako malo, a tad, umoran, ubijen od posla, nije imao volje  ni za što. Otkako smo u Irskoj taj je problem riješen, odradi svoje sate, 5 dana u tjednu, tako da imamo normalan život, koji prije nismo imali. Drugi razlog za odlazak jest novac. Želimo priuštiti nešto svojoj djeci, kao i svi roditelji, a u Hrvatskoj, nažalost, to nismo mogli. Ovdje smo ostvarili za 4 godine ono što nismo u Hrvatskoj za sve godine radnog staža. Za koji tjedan selimo u svoju kuću.

Nekada se masovno odlazilo u Njemačku, Austriju, Švicarsku. Kako to da je Irska postala privlačna za mnoge obitelji koje su napustile domovinu? A ne Austrija ili Njemačka, koje su nam mnogo bliže?

Njemačka, Austrija je izbor većinom za ljude koji idu zaraditi ili, bolje rečeno, “izdržati” dok ne zarade pa se vrate u svoj dom u Hrvatskoj. Iz mnogo izvora i od mnogo prijatelja koji žive ili su živjeli tamo saznala sam da je Njemačka jedna vrlo napredna zemlja s vrlo hladnim i strogim ljudima. Ne želim da mi djeca odrastaju uz takav grč. A, na kraju krajeva, i mi smo društveni ljudi. I naravno da mi je draže živjeti ovdje uz ljude veseljake. Tražili smo zemlju u kojoj ćemo se osjećati dobrodošlo, koja je socijalna, u kojoj su ljudi veseljaci, tako smo našli svoj novi dom. Engleski jezik koji tečno govorimo  bio je velik plus.

Kada sam ja kao student radio u Njemačkoj preko ferija, zbrajao sam i oduzimao u sebi sve ono što mi je ljepše, a što je nekako pomalo čudno i neprihvatljivo našem hrvatskom mentalitetu. Svidjele su mi se točnost, savjesnost i odgovornost svih s kojima sam radio. A činilo mi se da su po mentalitetu Nijemci nekako hladniji od nas Hrvata. Kako vi doživljavate Irce kao ljude, vjernike, poslodavce i ljude općenito?

Irci su, po meni, ljudi dobra srca, vole pojesti, popiti, vole smijeh i zabavu. U gotovo svakoj školi kod ulaza je velik kip Isusa ili Djevice Marije, što je rijetkost i lijepo u današnje vrijeme. Škole su mnogo lakše nego u Hrvatskoj i djeca s veseljem idu na nastavu. Djevojčice mi idu u žensku katoličku školu, a dječak u mušku katoličku školi. Vrlo smo zadovoljni školstvom i i odgojnim sustavom. Kao što uvijek kažem, Irska je jedno veliko selo, zbog čega sam vrlo sretna, djeca su nam sigurnija negoli bi bila negdje drugdje. Krave, ovce i konji šeću po pašnjacima slobodno, čak i zimi, budući da im to klima i temperatura dopuštaju. Vrijeme je ovdje bez velikih temperaturnih oscilacija, što meni iznimno odgovara. Nema ekstremnih vrućina ni zima. Sve je nekako drukčije, mirnije. Prije dvije godine posjetili smo Hrvatsku radi odjave i ostalih službenih obveza koje smo morali obaviti. Na šalterima smo se vrlo neugodno razočarali. Nažalost, naši ljudi u domovini puni su briga, napetosti, nervoze, što je opravdano s obzirom na to da se bore sa svakodnevicom. Mi smo već zaboravili kako je to. Ovdje nema čekanja na šalterima, biljega i slično. Ljudi su opušteni i nisu zabrinuti za sutra, budući da ih država pomaže. Ako ostane netko bez posla, Irska država pomogne da taj čovjek i njegova obitelj dobro i normalno žive. Kad smo došli u Irsku, suprug nije znao ni riječi engleskog jezika, ali je našao posao. Njegov je poslodavac imao strpljenja i vise nego što treba. Svaki je početak težak i trebalo je gotovo 9 mjeseci da nađemo sve sto nama kao obiteljskoj zajednici odgovara. Sad radimo što volimo, mogućnosti su na izbor. Trenutno studiram na fakultetu u Carlowu prvu godinu. U Hrvatskoj nisam imala financijske mogućnosti posvetiti se sebi u tom pogledu.

Kada mlada obitelj s djecom ode u tuđinu, obično se dogodi da im djeca zavole zemlju u koju su uselili te ondje nađu svoju prvu ljubav i ostanu za stalno. Bojite li se da će vam se pod stare dane, pred vašu mirovinu, „raspasti“ obitelj? Hoćete li se vratiti u Hrvatsku, a djeca da ostati u Irskoj?

Kada smo bili u posjetu Hrvatskoj prije 2 godine uzeli smo apartman nekoliko dana na moru. Nakon trećeg dana djeca su željela ići kuci (u Irsku), teško im je bilo izdržati ta dva tjedna. Ovdje imaju prijatelje i svoju slobodu. Stvorili smo život ovdje i budući da imamo sada i svoj dom, svoju kuću, ne razmišljamo o povratku u Hrvatsku, ni mi ni djeca. Posjetili smo rodbinu, a dolaze i oni nama često. Ne nedostaje nam ništa, ne znam je li to na žalost ili na radost. Ovdje smo pronašli sreću, mir i sigurnost.

Kažu da čovjek snuje, a Bog određuje. Koji su vaši obiteljski nedosanjani snovi vezani uz blisku, a možda i daleku budućnost?

Moj je san da nam djeca i dalje idu dobrim odgojnim putem, da ostvare ciljeve daljnjeg školovanja po svojoj želji. I očekujem dobro zdravlje za sve nas, za čitavu obitelj. Nemam više baš mnogo snova za budućnost. Jer sve materijalno, zacrtano, smo ostvarili trenutno, samo nam preostaje da uživamo u ostatku života usmjeravajući djecu na dobro.

Što to mladi koji su napustili domovinu imaju u Irskoj, a nisu imali u Hrvatskoj?

Mladi u Irskoj imaju sigurnost, prije svega, i mogućnost izgraditi normalan i dostojanstven život, život bez mnogo stresa. Zna se radno vrijeme i poslodavac koji cijeni dobrog radnika unaprjeđuje ga po zaslugama. Mlad čovjek ima oko sebe ljude koji daju  drugu priliku. No, svatko gradi svoju sudbinu. Mladi nekad odu u Dublin jer su željni velikog grada, a ondje je iznimno teško naći stan i smještaj. I kad se nađe vrlo je skup. To otjera mlade natrag. Posla ima po cijeloj Irskoj, naročito u manjim gradovima, gdje su stan i smještaj jeftiniji, a život mirniji. 90 posto plaća u Irskoj su tjedne i nema čekanja mjesec dana, stiskanja, sužavanja budžeta. Voda se ne plaća, a režije su nam manje nego u Hrvatskoj, i to za kuću sa 5 spavaćih soba.

Kada sam kao student radio u Njemačkoj, u meni je postojala uvijek neka vrsta tuge za rodnim krajem i Zagrebom. Imate li vi osjećaj da je život u tuđini kruh sa sedam kora? Ili ste potisnuli duboko u dušu taj osjećaj za vlastitom domovinom?

Nemam nikakvu nostalgiju, jer sam došla iz goreg na bolje. Ovdje mi sve odgovara, od ljudi, vremena, posla, države itd. Da je drukčije, ne bismo ovdje ostvarivali dom nego bismo gledali da u Hrvatskoj to napravimo kad zaradimo dovoljno novca. Ostatak obitelji slaže se da ovdje ostanemo.

Čovjek je sretan kada je prihvaćen, pravedno nagrađen za svoj rad, i da može solidno živjeti od svoje plaće. Jeste li zbog toga sretni u Irskoj?

Početak ovdje u Irskoj je težak, ali svi mi Hrvati s našim usađenim radnim navikama vrlo se brzo dokažemo poslodavcima. Irci su sporiji u radu, jer su u tom sustavu bez stresa odrastali i tako naučili. Ovdje radnik ima svoja prava. Osim stalnih pohvala, ništa drugo nisam čula da mi je poslodavac uputio za moj rad.

I, za kraj, recite nam koje su to stvarnosti, ljepote Irske kojima ste posebno oduševljeni? Jesu li to ljudi, običaji, njihova gostoljubivost, poštenje ili nešto drugo?

Irska je iznimno lijepa zemlja, ima svoje prirodne ljepote. Ovdje zelena boja ima bezbroj nijansa. Neki starinski šarm u malim gradovima, bez mnogo modernog. Cvijeće na svakom koraku. Ne voli to svatko, ali nama je to priraslo srcu. Spakirali smo svoj život u 7 kofera i krenuli u nepoznato bez ikakve sigurnosti u sutra, bez osiguranog posla ili prihoda. A Irska nas je objeručke dočekala i pružila nam sigurnost, stabilnost, dom, djeci budućnost, i što ima ljepše od toga?

Vladimir Trkmić/Hrvatsko nebo