Glasači u dvojbi je li gori lijek ili sama bolest

I dok se na svjetskoj pozornici za svoje ciljeve žestoko bore SAD kao etablirana velesila, Kina kao velesila u usponu i Rusija kao velesila u padu, na bosansko-hercegovačkoj pozornici za svoje ciljeve žestoko se bore etablirani Srbi, preambiciozni Bošnjaci i preživjeli Hrvati. No uhićenje jednog ministra hrvatske vlade prilično je zasjenilo vrlo krupne događaje na svjetskoj pozornici, a još je više zasjenilo sastanak Hrvatskog narodnog sabora na bosansko-hercegovačkoj pozornici. I usput je to uhićenje i skupa s reakcijama vladajućih i otkrivanjem šupljikavog morala ljevičarskih i većeg dijela ostalih opozicionara pokazalo sav jad koji imamo na hrvatskoj političkoj pozornici.

Vladajući, kao, brane sada već bivšeg ministra i tvrde da imaju stabilnu većinu te da ne će biti prijevremenih izbora. Oporba napada bivšeg ministra i, kao, traži prijevremene izbore, moleći se Bogu da šef parade ima dovoljno žetončića da do njih ne dođe. Sve za fotelju, fotelju ni za što! Prije će se zastupnici iz stranaka vladajuće većine odreći Plenkovića, a socijaldemokrati i njima bliske oporbene stranke i klubovi Grbina nego žrtvovati svoju zastupničku plaću i popratne povlastice.

No pretpostavimo da do prijevremenih izbora nekim čudom (stranom intervencijom) ipak dođe. Zamjena za „detuđmanizirani“ HDZ na vlasti imala bi tada postati „dekroatizirana“ nova šestorka. A pobjedniku će se svakako pridružiti razni oportunisti i „manjinci“. Glasači su u dvojbi je li gori lijek ili sama bolest.

Neki novinar, koji je poznat po tome da je više puta promijenio dres, odnosno prilagađao svoj diskurs, predložio je formiranje „vlade nacionalnog spasa“. Istina je da bi bilo teško u tom zamišljenom jedinstvu pronaći osnove za oznaku „nacionalnog“. No nehotice je pogodio. Kako stoje stvari, prava alternativa tek će se početi rađati kada se dvije velike stranke ujedine i postanu jedno, kao što su jedno i bile u ne tako dalekoj prošlosti. Njima će se pridružiti svi oportunisti bez obzira na (navodne) ideološke, ćudoredne i druge razlike. No pritom će se isprazniti prostor koji sada zauzima „konzervativno“-„nacionalističko“-„desni“ HDZ.

U taj prostor, bude li dovoljno sposobnih, razumnih i organiziranih, mogu uletjeti hrvatski nacionalisti, ne samo oni na desnici, nego i domoljubni umjerenjaci u sredini i dio onih koji su ideološki na ljevici, ali im je stalo do hrvatskog nacionalnog interesa.

Zamjenu za sadašnja „dva oko u glavi“ ne smije se ni u kojem slučaju tražiti među vodećim  ešalonima postojećega političkog establishmenta, nego ju se svakako mora tražiti i stvarati izvan njega. No ona se ne može umjetno ni „nasilu“ stvoriti, nego mora izrasti iz pravog humusa. Mora izrasti iz uvjerenosti dovoljnog broja kvalitetnih ljudi u političke ciljeve za koje je vrijedno politički se angažirati, pod cijenu gubitka vlastita komoditeta i riskiranja mnogo toga što može pogoditi izazivače strankama establishmenta.

M. O./Hrvatsko nebo