VIDEO: Analitičari o dvije godine mandata Zorana Milanovića: ‘Po svemu podsjeća na Tuđmana, ali…’
Vrijeme:7 min, 13 sec
– Milanović je oličenje čovjeka koji radi na demistifikaciji. Konkretno mislim na razbijanje mitova koji su prisutni u svakom društvu i u svakoj državi. On se ne libi problematizirati narativ bilo kakvog mita, međutim u tome mu nedostaje takta – smatra Bagić
Prije dvije godine Zoran Milanović prisegnuo je na dužnost predsjednika Republike.
U studiju Večernjeg lista tim su povodom gostovali politički analitičari Ankica Mamić i Dragan Bagić koji su s novinarkom Petrom Maretić detaljno secirali politološke, sociološke i komunikacijske trendove koji su obilježili dvije godine Milanovićeva mandata.
POGLEDAJTE VIDEO:
Je li neuobičajena Milanovićeva inauguracija praktički nagovijestila drukčiji predsjednički mandat?
Ankica Mamić: Ja bih rekla da se zaključak o drukčijem mandatu mogao izvesti još iz vremena predsjedničke kampanje u kojoj je Milanović imao savršeno pogođen slogan “Predsjednik s karakterom”. On je svoje obećanje ispunio unatoč činjenici što se dio javnosti s njegovim izjavama može slagati ili ne slagati. Inauguracija je samo potvrdila njegovu potrebu za promjenama koje su počele već u protokolarnom smislu, dakle na inauguraciji. Odbacio je pompoznu tradicionalnu inauguraciju na Markovu trgu i cijelu ceremoniju skromno odradio na Pantovčaku. Spomenimo i kontroverznu izvedbu himne Josipe Lisac na toj inauguraciji koja je sebe praktički stavila ispred pjesme, što za mene nije dobra poruka. To su sve bili mikrodetalji koji su upućivali na to da će Milanović voditi drukčiji i dosad neviđen mandat. Evo to traje dvije godine…
Dragan Bagić: Ja mislim da on nesumnjivo jest predsjednik s karakterom i da je njegova pojava od samog dolaska u mainstream politiku 2007. iznimka na političkoj sceni. Već tada odudarao je od većine po samom vođenju SDP-a i Vlade, ali i po svom narativu koji je bio osvježenje na sceni. Bio je predstavljen kao novo lice, kao nadolazeća generacija političara. Razlikovao se još po svom obiteljskom backgroundu koji se razlikovao od dotadašnjih ključnih političkih aktera. Sve to ide u prilog tezi da on uistinu jest drukčiji političar. Je li to dobro ili loše? To je tema za sebe.
Koliko se razlikuju Milanovićev premijerski i trenutačni predsjednički mandat?
Dragan Bagić: Razlikuju se mnogo. Kao premijer bio je praktički u okovima mainstreama. Imao je na leđima odgovornost za cijelu državu, ali i stranku. Bio je opterećen političkim odnosima unutar koalicije ali i svih članova SDP-a. Budući da je premijerska funkcija u Hrvatskoj puno važnija, tada su se i njegove izjave shvaćale na ozbiljniji način jer utječu na život svih građana. S druge strane, njemu trenutačna funkcija predsjednika savršeno odgovara. Kao da je došlo do njegova samoostvarenja. Trenutačna pozicija za njega je puno slobodnija, ima manje odgovornosti i može javnosti predstaviti svoje pravo lice. Rekao bih da je Zoran Milanović bio oduvijek ovakav kakav je danas, samo što se do te slike nije moglo doći jer je bila prekrivena raznim političkim slojevima.
Kako komentirate činjenicu da je Zoran Milanović najpopularniji političar u Hrvatskoj?
Ankica Mamić: Zoran Milanović nije došao na Pantovčak zahvaljujući potpori SDP-a. Razlog zbog kojih je dobio izbore krije se u perfektnoj komunikacijskoj strategiji s jedne strane, a s druge strane u nizu gafova koje je usred kampanje proizvodila tada aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Milanoviću su se poklopile zvijezde. Što se popularnosti tiče, uvijek je lakše graditi rejting iz pozicije smanjene izvršne odgovornosti. No, bez obzira na to što Milanovićeva izvršna funkcija po Ustavu njemu ne dopušta mnogo, on je jedini dužnosnik kojeg je većinskom voljom birao narod. Dakle, od svih političara na sceni on ima daleko najsnažniji politički legitimitet koji dobro kapitalizira iz dana u dan. Njegov je karakter osebujan i on je toga svjestan pa to dobro koristi za komunikaciju prema biračima i održavanje rejtinga. Ali spomenimo i to da su predsjednici u Hrvatskoj uvijek bili popularni u istraživanjima javnog mnijenja. Međutim, ono što je najzanimljivije u njegovu dosadašnjem mandatu jest stanovita transformacija. Krenuo je elitistički da bi završio populistički.
Dragan Bagić: U kvalitativnom smislu popularnost Zorana Milanovića je golema. Da, istina je da su predsjednici u Hrvatskoj prema anketama tradicionalno popularni. Ali pogledajte dvoje Milanovićevih prethodnika – Ivu Josipovića i Kolindu Grabar-Kitarović. Oni su imali periodičku popularnost zbog lijepe slike koju su gradili u javnosti jer su komunicirali uvijeno, jer nisu govorili ništa bitno i jer su se svima htjeli dodvoriti. Kod Milanovića je suprotna situacija. Njegov verbalni izričaj je agresivan, ulazi u konfrontacije, jasno artikulira što misli. U takvim okolnostima jako je teško izgraditi i zadržati popularnost među biračima, a to je Milanović uspio. Birači cijene njegove stavove kad se s njim i ne slažu. Takvu osobinu osim Milanovića imali su samo Franjo Tuđman i Stjepan Mesić koji su bivali izabrani i drugi put na izborima.
Zoran Milanović u svom inauguracijskom govoru kazao je da ne namjerava biti korektivni već konstruktivni faktor. Je li odstupio od tih svojih poruka s obzirom na sve što je u mandatu pokazao?
Dragan Bagić: Zoran Milanović nesumnjivo jest konstruktivni faktor prema Vladi. Ako dobro analizirate njegovo političko djelovanje, vidjet ćete da su područje njegova interesa vojska i vanjska politika. A upravo su to dva područja za koja po ustavu kao predsjednik republike treba brinuti i o njima surađivati s Vladom. Oko drugih politika on nije previše komunicirao osim načelne kritike HDZ-a i oko koronakrize. Međutim, to je dio svakodnevnog teatra i njegova osebujnog stila.
Kako komentirate Milanovićevu komunikaciju s premijerom Plenkovićem?
Ankica Mamić: Prilikom preuzimanja funkcije Milanović je kazao da će to biti tvrda kohabitacija. Mislim da tu ima više osobnog animoziteta između njih dvojice negoli stvarnog mimoilaženja u vrijednostima i politikama.
Dragan Bagić: Mislim da Milanović na neki način izaziva Plenkovića da uđe u ring. Vrlo je oštar prema HDZ-u, Plenkovićevim ministrima i njegovu okruženju. Ali osobno na Plenkovića ide vrlo rijetko. Kao da mu ostavlja prostor da sam iskomunicira određene političke anomalije koje postoje.
Što je po vama najlošije što je Milanović napravio? Je li imao neki izrazito loš potez?
Ankica Mamić: Nije bilo ničega što bi se moglo okarakterizirati kao potpuno loš potezom. Sjećam se da je bilo dosta tenzija kad je vratio odlikovanja Branimiru Glavašu iako je sudski postupak još uvijek u tijeku. To mu je ljevica jako zamjerila, ali on je i tu nastupio kao legalist.
Dragan Bagić: Najlošiji je segment njegova komunikacija koja je često neprimjerena i brutalna te oslobođena svih parametara. Mislim da takav rječnik ne odgovara takvoj funkciji i da s pozicije političke moći u javni eter ne smije unositi takav diskurs. Isto tako, negativno je to što su takav diskurs prihvatile druge političke opcije, konkretno HDZ. Međutim, u svemu tome ima i nečeg pozitivnog. Naime, Zoran Milanović prvi je hrvatski dužnosnik nakon Franje Tuđmana koji se identično ponaša u javnosti i iza zatvorenih vrata. On govori ono što mu je na umu bez ikakve zadrške, a to birači jako cijene. Komunikacijski stručnjaci zbog toga su mu dali etiketu “hrvatski Trump”.
Unatoč svemu, dvije kontroverzne izjave obilježile su njegov mandat. Prva se tiče obitelji Zec, a druga genocida u Srebrenici. Obje situacije usudio se gradirati prema vlastitom nahođenju, što je razljutilo mnoge.
Dragan Bagić: Mislim da je Milanović oličenje čovjeka koji radi na demistifikaciji. Tu konkretno mislim na razbijanje mitova koji su prisutni u svakom društvu i u svakoj državi. On se ne libi problematizirati narativ bilo kakvog mita, međutim u tome mu nedostaje takta. Njegov je izričaj grub, ali to što radi supstancijalno je važno. U demokratskim društvima ne bi smjelo biti zabranjenih tema.
Mislite li da će Zoran Milanović ići u utrku za drugi mandat?
Ankica Mamić: Sigurno će ići. Na ovoj poziciji se samoostvario i stekao politički kapital koji još nije ni počeo trošiti.
Dragan Bagić: Mislim da nesumnjivo hoće. No naglasio bih da je Milanović fenomen i po pitanju političkog kapitala. Uglavnom je u politici slučaj da određeni akter prvo stekne kapital, a zatim ga u mandatu troši. Kod njega je suprotno. Prvo je osvojio izbore, a tek onda došao do kapitala.
Može li u tom smislu Zoran Milanović računati na glasove desnice ako ga se krajnja ljevica već odrekla?
Ankica Mamić: Kad pričamo o pripetavanju dijela ljevice s Milanovićem, opet govorimo o nekim vrstama osobnih animoziteta. Ljevica u ovom trenutku jednostavno nema boljeg kandidata za predsjednika od Milanovića i kad dođu izbori, velika većina ljevice opet će izabrati njega prije nego nekoga iz HDZ-a po onom starom principu “biraj manje zlo”.
Dragan Bagić: Milanović je svojom politikom ušao u teritorij koji je nekad pripadao Mostu, Orahu, Živom zidu i svim onim trećim opcijama koje su skupljale protestne glasove. Mislim da će upravo on predstavljati neki treći put, a opet dovoljno je popularan da zagrabi dio tradicionalnog lijevog i desnog bloka.
Večernji.hr/https://www.vecernji.hr/Hrvatsko nebo
