Novi COVID-narativ i nove nevolje za Crkvu
Vrijeme:3 min, 30 sec
Posljednjih dana možemo uočiti kako vodeći mediji polako mijenjaju dosadašnji način govora o bolesti COVID-19, odnosno objektivnije pristupaju temi, otvarajući prostor i za drugu stranu. Nakon toliko dugog vremena isključivosti postavlja se pitanje zašto?
Još se na početku pandemije moglo pretpostaviti da će prije ili poslije doći do velikih društvenih nemira, a iako se već odavno mirno prosvjeduje diljem svijeta, uskoro bi moglo doći do eskalacije. Primjena represije, kojoj pribjegavaju neke države, prije može postati poticajni okidač za još snažnijim i širim prosvjedima, nego što ih može suzbiti. Oni se možda mogu spriječiti samo brzim ukidanjem svih ili barem većine mjera protiv bolesti COVID-19. Držimo da je to najvažniji razlog zašto mediji počinju mijenjati narativ nakon gotovo dvije godine ismijavanja i ignoriranja svih onih koji se nisu dali zavesti silnim nelogičnostima i lažima umotanim u rečenice poput: Slušajmo znanost!, Misli na druge, cijepi se!, Cijepljenje je čin ljubavi! i slično, odnosno istina polako dolazi na vidjelo, a s njom i velika vjerojatnost da će mnogi sudski odgovarati zbog sudjelovanja u zločinu protiv čovječnosti. Uz farmaceutske korporacije, političke lidere i druge pojedince i organizacije koji su na svemu tome postigli enormno visoku financijsku dobit, svakako se može pretpostaviti da će ruka pravde dostići ne samo nositelje šest vodećih medijskih koncerna, nego i mnoge druge konkretne ljude na znatno nižim položajima, jer su zlonamjerno iskrivljivali istinu i bitno pridonosili da se ona ne probija do najvećeg broja ljudi, nego ih se drži u opasnom neznanju.
Snažna želja za preživljavanjem i niske moralne vrijednosti mnogih osoba iz medija ovakav će obrat situacije ponukati da što prije promijene košulju, kako bi od zločinaca postali heroji. Zato vjerujemo da će se u narednim tjednima i naši mediji natjecati u otkrivanju tuđeg prljavog veša, pazeći pomno koga će pritom zaštiti, a koga žrtvovati. U svakom slučaju, vjerujemo da će se uskoro pokazati istinitim puno toga što se još danas drži teorijama zavjere.
No, nas daleko više brine uloga hijerarhijske Crkve u ovoj koronakrizi, a posebno neće li se silina traženja zadovoljštine zbog nanesenih nepravdi na koncu sliti na Crkvu? Naime, Papa i veliki broj biskupa su se, vjerujemo u dobroj vjeri, svrstali na stranu onoga što se nekritički nazivalo znanost, tj. podržavali i provodili sve što su svjetski moćnici promicali, odbacujući svako i najbezazlenije upozorenje na oprez, pa se tako ne može ignorirati njihov doprinos općem kaosu. Navelike raširena vjerska nesnošljivost prema kršćanima, posebno prema katolicima, izaziva bojazan da bi na koncu ove COVID-priče Katolička Crkva mogla ispasti najveći krivac. I to se neće moći lako poreći, budući da je Papina uloga bila iznimno velika, vjerojatno i presudna, jer je teško zamisliti da bi se stvari mogle razvijati u ovakvom smjeru da je on zauzeo drukčije stajalište.
Drugim riječima, koliko god se čini da su mjere koje se provode u sprječavanju bolesti COVID-19 još uvijek oštre, besmislene i nepravedne, čini se kako se dosadašnji COVID-narativ ne može još dugo održati i najvjerojatnije sve to ide polako svome kraju, no, osim što je veliki dio čovječanstva zbog svega što se zbivalo na neki način ostao osakaćen, toliko snažni i toliko dugotrajni oblici represije u mnogima su potaknuli agresiju i želju za osvetom, a bojimo se da će se ona na kraju, iz navedenih razloga i kanaliziranjem sekularističkih medija preliti na Crkvu.
Ipak, ako tako i bude, ne treba ni zaboraviti pouku iz povijesti, a to je da je Crkva najsnažnija kada je progonjena. Isto tako ne treba ni obezvrijediti pretpostavku da su naši pastiri u ovoj stvari zauzeli krivu stranu u dobroj nakani, vjerujući da njihovo djelovanje nema ništa zajedničko sa zločinom protiv čovječnosti, nego s pravom kršćanskom ljubavlju. Sam rasplet situacije i zaključak kako je poticanjem na cijepljenje žrtvovano učenje Crkve o svetosti i nepovredivosti života mogli bi u njima izazvati duboke rane zbog grižnje savjesti i zato treba biti spreman pronalaziti načine kako te rane vidati, a ne na njih sipati sol.
U svakom slučaju dobro nam je sve što se zbiva zadnjih godina gledati u svjetlu Božje volje i ne sumnjati da nam je to dano na korist – na izgradnju čvrste vjere i pročišćenje Crkve.
