Kardinal Müller: Za vjerne katolike ovo je „vrijeme progona i psihičkog terora“

Vjerni katolici danas se suočavaju s razdobljem progona, stradanja i „psihološkog terora” koji se na neviđen način provodi u zemaljama koje imaju kršćansku tradiciju, primijetio je kardinal Gerhard Müller.

Njemački kardinal iznio je to zapažanje u ekskluzivnom intervjuu za National Catholic Register, tijekom kojeg je žestoko napao Crkvu u Njemačkoj i „Sinodalni put“, kontroverzni višegodišnji reformski proces koji je nastao zbog krize seksualnog zlostavljanja u Crkvi.

Bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere rekao je da ovi napadi na vjernike dolaze iz „sekulariziranih“ dijelova Crkve i često se

događaju na radnom mjestu ili u školama.

Sada je „vrijeme progona i psihičkog terora”, a pravovjerni katolici su „proganjani, dok u nekim zemljama to kulminira mučeništvom”, istaknuo je kardinal Müller. „Obično je to dolazilo izvan Crkve, ali sada je to iznutra, u našim zemljama koje imaju kršćansku tradiciju. To je nova situacija”.

Kardinalov intervju je uslijedio nakon završetka plenarnog sastanka „Sinodalnog puta“ prošlog tjedna.

Sudionici su na tom sastanku „Sinodalnog puta“ glasovali za niz odluka koje uključuju blagoslov istospolnih zajednica; promjenu nauka u Katekizmu o homoseksualnosti; ređenje žena; ukidanje obaveze svećeničkog celibata u Latinskoj crkvi; te sudjelovanje laika u izboru novih biskupa.

Kardinalovi komentari isto tako prate niz kontroverznih izjava njemačkih i europskih prelata posljednjih tjedana. Među njima je kardinal Reinhard Marx iz Münchena koji je 3. veljače rekao kako bi svećenicima trebalo dopustiti ženidbu „ne samo zbog seksualnih razloga”, već kako „ne bi bili usamljeni”, i kardinal Jean-Claude Hollerich iz Luksemburga koji tvrdi da je crkveno učenje o homoseksualnosti „lažno” i da ga je potrebno revidirati.

Prošlog mjeseca, više od sto dvadeset homoseksualnih zaposlenika Crkve u Njemačkoj je zatražilo blagoslov istospolnih zajednica i promjenu crkvenog nauka – inicijativu je pozdravila Njemačka biskupska konferencija.

Kardinal Müller, koji je bio biskup u Regensburgu, u Njemačkoj, od 2002. do 2012. godine, rekao je da su mnogi od onih koji promiču stavove „Sinodalnog puta“ zapravo „sekularizirani ljudi“, koji „žele zadržati ime ‘katolik’, ostati u instituciji i uzimati novac, ali ne žele prihvatiti učenje riječi Božje”.

„Oni relativiziraju katoličku vjeru, ali ostaju pri svojim titulama; bili oni kardinali, biskupi, profesori teologije – koji u stvarnosti ne vjeruju u ono što Crkva govori”, istaknuo je, a takve ljude opisao kao “materijaliste” čija osnova vjerovanja nije u Objavi nego u pseudo-znanosti.

Slično tome, rekao je da je „LGBT” agenda koju mnogi iz „Sinodalnog puta“ podržavaju „potpuno idiotska jer se njezina neo-gnostička mitologija apsolutno protivi ljudskoj naravi, ne samo u biološkom, već i u filozofskom smislu”.

Kardinal Müller, koji je bio prefekt Kongregacije za nauk vjere od 2012. do 2017. godine, upozorio je da blagoslov istospolnih parova koji promiču njemački biskupi „apsolutno bogohuljenje“ jer se „negira temelj ljudskih bića kao muškaraca i žena, i tu ne može biti blagoslova”. Isto tako je osudio ideju, koju su predložili neki u njemačkoj Crkvi, da bi svećenici treba imati seksualne odnose sa ženama kako „onda ne bi općili sa dječacima” kao „skandaloznu argumentaciju!”

Podržavajući nauk prethodnih papa, isto tako je čvrsto isključio mogućnost ženskih đakonisa, rekavši da je „sakramentalni đakonat jedan stupanj nedjeljivog trostrukog reda koji se ne može prenijeti na žene prema apostolskoj tradiciji“.

Kardinal je primijetio kako „ono za što oni glasaju” u njemačkom „Sinodalnom putu”, u vezi s glasovanjem članova njemačke „Sinodalne skupštine“ (4. veljače) za ređenje žena, je zapravo „glasovanje protiv objavljene istine i nepogrešive definirane vjere od strane crkvenoga učiteljstva”.

Također, kardinal Müller je upozorio na odlučne napade na sakramente, posebice na Presveti Sakrament i svete redove.

„Veliki broj njih niječe žrtveni karakter euharistije i stvarnu prisutnost”, primijetio je. „Uloga svećenika i temelji vjere su u opasnosti”.

Dodao je da oni koji se zalažu za ove promjene nemaju „razumijevanje onostranoga”, a ono na što oni pozivaju je, zapravo, „veliki pokret protiv Drugoga vatikanskog koncila”, pokret protiv Lumena Gentiuma, dogmatske konstitucije Drugog vatikanskog koncila o Crkvi, te dekreta Koncila o službi i životu svećenika, Presbyterorum Ordinis, o dostojanstvu „svećeničkog poziva i službe u shvaćanju svećeničkog celibata”.

Svećeništvo „socijalnih radnika“

To su oni isti ljudi, rekao je kardinal, koji žele „uništiti sakramentalno svećenstvo, prvo tako što će biti protiv celibata, a zatim niječući nadnaravnu instituciju ovoga sakramenta”. Žele relativizirati sakramentalno svećeništvo, dodao je, tako da bi ostali samo „socijalni radnici“, ostavljajući identitet svećenika „praznim“ i ranjivim na uništenje. Dana 4. veljače, njemački je „Sinodalni put” isto tako podržao apel da se „olabavi“ celibat za svećenike u Latinskoj crkvi, pozivajući se na to da se ta tema razmatra na budućem ekumenskom koncilu.

Crkveni vođe i laici koji podržavaju ove protukatoličke stavove ne vjeruju u Posljednji sud, ustvrdio je kardinal Müller.

„Po njima Bog se mora opravdati”. Upozorio je da će im Božja presuda biti stroža, s obzirom na to da su otpadnici od vjere. „Kao otpadnik, ta osoba ima više krivnje od nekoga tko nikada nije čuo za katoličku vjeru”.

Nadalje je istaknuo da ti neistomišljenici unutar Crkve neće kritizirati dekadenciju svijeta, niti se „usuđuju“ reći „abortus je ubojstvo djeteta“, jer će tada „biti brutalno napadnuti“.

Umjesto toga, oni se usredotočuju na seksualno zlostavljanje djece, te ga iskorištavaju kako bi podržali vlastitu agendu, bez ispitivanja uzroka zlostavljanja ili inzistiranja na ređenju svećenika koji mogu živjeti u apstinenciji. „Kažu da se srame seksualnog zlostavljanja, ali ne govore kakva je šteta nanesena dušama zlostavljanih i zlostavljača, te šteta nanesena Tijelu Kristovu”, rekao je kardinal. „Oni instrumentaliziraju ljudska bića; nemaju poštovanja prema ljudima. Manipuliraju mladima, lije suze za žrtvama zlostavljanja; ali za drugima, oni nemaju interesa”.

Kardinal je rekao kako vjeruje da oni koji zagovaraju promjene poput onih na „Sinodalnom putu“ „nisu reformatori“, već se zalažu za „deformaciju Crkve, sekularizaciju kuće Trojedinog Boga“.

I rekao je isto tako da je ključni problem „Sinodalnog puta“ želja za kompromisom sa svijetom, nespremnost živjeti s napetošću življenja vjere u današnjem visoko sekulariziranom društvu.

Cilj mnogih biskupa je da ih društvo voli i poštuje, kao što je to činilo u devetnaestom stoljeću, ali znaju da ne mogu promijeniti vjeru, pa svoje napore usmjeravaju prema „razvijanju doktrine“ i time „proturječe objavljenoj vjeri”.

Napad na vjerne prelate

Upitan o napadima na prelate kao što su kardinal Rainer Maria Woelki iz Kölna, biskup Rudolf Voderholzer iz Regensburga i, nedavno, papa emeritus Benedikt XVI. (zbog optužbi za loše postupanje u slučajevima zlostavljanja prije više od četrdeset godina, optužbe koje papa emeritus poriče), kardinal Müller je naglasio da su svi ovi biskupi „poduzeli najviše mjera protiv seksualnih zlostavljanja“, dok su drugi biskupi, generalni vikari i drugi odgovorni za rješavanje slučajeva seksualnog zlostavljanja „napravili velike pogreške, ali ih ne kritiziraju jer pripadaju ovoj ideološkoj skupini za sekularizaciju”.

Kardinal Müller je rekao da su on i drugi prelati na drugoj „teološkoj razini“ u odnosu na njihove klevetnike, koji „nemaju nikakvu argumentaciju, nego upućuju osobne napade i klevete“.

Ustvrdio je da se kardinala Woelkija „ni na koji način ne može okriviti“ za loše postupanje u slučajevima zlostavljanja, „ali najbjesniji klevetnici među njegovom njemačkom braćom biskupima mogu izbjeći to samo zato što su protukatolički masovni mediji na njihovoj strani, zajedno sa sekulariziranim katolicima”.

Mnoge od ovih napada pokrenuli su izrazito sekularni i protukatolički mediji čija pristranost, tvrdi kardinal Müller, potječu još iz Kultur-kampfa, sukoba od 1872, do 1878. godine između pruske vlade Otta von Bismarcka i Katoličke crkve, koju je predvodio papa Pio IX.

„Oni zauzimaju stavove protiv naravnog zakona, a ono što u konačnici oni ne prihvaćaju je nadnaravno stajalište, prema kojem je najviši autoritet osobni Bog koji voli, a ne mi“, rekao je kardinal.

Kardinal je isto tako rekao da je netko poput kardinala Marxa često favoriziran u medijima jer je „on najbolji promicatelj ciljeva koje žele neutralizirati Crkvu“ i spriječiti je da daje „odgovore na duboka egzistencijalna pitanja“.

Što je potrebno?

Gledajući prema naprijed, kardinal je rekao da je na papi Franji i kardinalskom zboru da se umiješaju i discipliniraju ove prelate i „Sinodalni put“ prije nego što bude prekasno.

Pozvao je papu da ima više savjetnika iz Njemačke koji će mu objasniti što se točno događa. U širem smislu rečeno, rekao je da se ispravljanje ovih pogrešnih učenja „može učiniti samo promicanjem boljeg i teološki informiranog episkopata”, kao što se dogodilo „u vrijeme reformacije u Njemačkoj i drugim zemljama”.

U međuvremenu, za vjerne katolike koji trpe stalne napade zbog vjere, ohrabrio ih je Isusovim riječima iz govora na gori (Mt 5, 11 – 12):

„Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!“.

https://www.quovadiscroatia.com/Hrvatsko nebo