Vladimir Trkmić: Zašto ženici i nevjeste vole hvalospjev svetog Pavla?

Ženici i nevjeste doba u kojemu živimo ništa ne prepuštaju slučaju. Žive sa željom da im dan njihova vjenčanja bude koliko je god moguće „spektakl“, u svakom smislu riječi. Vrlo dobro znaju organizirati cjelokupno svadbeno slavlje. A sam čin podjeljivanja sakramenta braka pred svećenikom u crkvi smatraju ozbiljnim činom, koji žele duboko duhovno doživjeti. Zato mnogi ženici i nevjeste, pripremajući se zaručničkim tečajem za brak, požele da im se na vjenčanju čita „Hvalospjev ljubavi svetog Pavla“. Neki odaberu vrsnog čitača koji će pročitati u službi riječi spomenuti hvalospjev, a neki se sami odvaže, te čitanje čita ženik ili nevjesta. Kako glasi to čitanje?

„Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.

Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam!

I kad bih razdao sav svoj imutak, i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao – ništa mi ne bi koristilo.

Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se;

nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;

ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;

sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.

Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje?

Uminut će.

Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje.

A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.

Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko.

Doista, sada gledamo kroz zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!

A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav.“

Prva poslanica Apostola Pavla Korinćanima, Hvalospjev ljubavi, poglavlje 13,1-13 

Ljubav

Ljubav se može opisivati kao snažno čuvstvo zadovoljavanja osnovnih emocionalnih i svih drugih antropoloških potreba, koje pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti. U svakidašnjem govoru pojam ljubavi obično označava međuljudsku ljubav, no ona može označavati ljubav prema domovini, Bogu, određenom cilju, športu itd. Međuljudska ljubav jest odnos između dviju osoba veći od same naklonosti ili privrženosti, te je usko vezan s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji, prijatelja…). Neuzvraćena ljubav odnosi se na ona čuvstva ljubavi koja nisu uzvraćena. Postoje i mnogi psihologijski poremećaji shvaćanja ljubavi. Jedan od njih jest erotomanija. Što je erotomanija? Erotomanija je psihološki poremećaj shvaćanja ljubavi u kojemu je glavni simptom patološki snažna opsjednutost erotikom, s pretjeranom i neukrotivom seksualnom strašću prema osobama suprotnog spola.

Klasična podjela ljubavi

Philia je prijateljska ljubav, ljubav koja drugome želi dobro, ljubav kojom drugome želimo pomoći, ona je temelj svakog zajedništva.

Eros je ljubav koja je obilježena čežnjom za onim što se ljubi. To je ljubav usmjerena prema osjetilnom svijetu (vid, dodir, okus…). Eros je i ljubav prema samoj ideji ljepote – rođenje duše u ljepoti i dobroti.

Agape je ideal ljubavi, koji uključuje milosrdnost, zauzimanje i brigu za bližnje. Krajnji smisao te ljubavi jest potpuno se posvetiti dobru drugih i pod cijenu vlastitog života. Ta vrsta ljubavi po smislu i duhovnoj snazi nadilazi prijateljsku i erotsku ljubav.

Dijeli se na:

1. a) ljubav prema Bogu – amor Dei
2. b) ljubav prema bližnjemu – caritas
3. c) Božja ljubav prema ljudima – Deus est caritas.

Ljubav je temeljni način za uspostavu izvorne i istinski idealne ljudske zajednice. Sv. Augustin je rekao: “Ljubi i čini što hoćeš”. Prava ljubav nije samo odnos prema nekoj osobi, nego uključuje i stajalište i životnu orijentaciju našega karaktera.

Hedonizam i  erotomanija degradirali su ljubav

Hedonizam je pojam koji dolazi od grčke riječi “hēdonē” (ἡδονή), koja znači užitak. Pojam se odnosi na nekoliko povezanih teorija o tome što je dobro za nas i kako  se trebamo ponašati. Filozofi hedonisti obično se usredotočuju na hedonističke teorije i teze o vrijednostima i etičkim vrednotama. Kao teoriju vrijednosti hedonizam navodi da su od svega samo zadovoljstvo i užitak bitno vrijedni, a bol i patnja nisu bitno (pozitivno) vrijedne. Kao etičko učenje hedonizam užitak smatra vrhovnim dobrom i ciljem cjelokupnog ljudskog djelovanja. Pritom se užitak može odrediti vrlo različito: kao čuvstveni (emocionalni), kao duhovni, ili oboje istočasno. Užitak je najviše dobro, a svako bi čovjekovo djelovanje trebalo težiti što većem povećanju užitka. Na prvomu mjestu uvijek je užitak. Pogotovo je to očito i snažno propagirano za ljubav muškarca prema ženi. A samim time što je užitak na prvome mjestu, takvo poimanje ljubavi kosi se s načelom kršćanski shvaćene ljubavi, koja je, po teologiji svetog Pavla, mnogo bogatiji i širi pojam. Takvim filozofskim stajalištem, hedonizam 20. i 21. stoljeća degradira pojam ljubavi. A degradacija znači snižavanje stupnja ili razine, te pogoršavanje postojećeg i gubljenje nekih osobina. Hedonizam je degradacija ljubavi zato što ljubav svodi samo na užitak. Sveti Pavao u poslanici Korinćanima piše: „Ljubav je velikodušna, dobrostiva, ne zavidi, ne hvasta se ili bahati, ne nadima se, nije nepristojna ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo, ne raduje se nepravdi, sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.“ Zaista, dalek je put od sirovog hedonističkog poimanja ljubavi do teologije ljubavi svetog Pavla, od emocionalnog i putenog užitka do antropološko-teološke duhovne širine i bogatstva pojma ljubavi.

Čega nema, o tom se često raspravlja i to se svim silama traži

Staro je pravilo da se o onome čega nema raspravlja, da se za tim teži i da se to želi ostvariti. Tako, gdje su mrak i duhovna tama, ondje se priča o svjetlosti i svetosti. Gdje nema dobre suradnje, ondje se pripovijeda o nužnosti suradnje. Gdje je društvo bez empatije, ondje se naglasak stavlja na moguću i potrebitu empatiju, uživljavanje u unutarnje stanje bližnjega. Tako je i s vrednotom ljubavi, koju se često traži više negoli vjeru i nadu, koje su usko povezane s ljubavlju. U nedostatku izvorne kršćanske ljubavi ženici i nevjeste se, i ne samo oni, nego i ostali vjernički puk, preispituju uz Božju riječ tražeći izvorno biblijsko teološko tumačenje i prihvaćanje ljubavi.

Poistovjećivanje ženika i nevjesta s hvalospjevom ljubavi

Ako se ženici i nevjeste interesiraju za hvalospjev ljubavi svetog Pavla i žele ga slušati pri svom sklapanju braka odnosno međusobnom udjeljivanju sakramenta ženidbe, to je znak da vape za dubokim smislom kršćanske vrednote ljubavi. Oni vrlo dobro znaju i osjećaju da ih okružuje hedonističko degradirano poimanje ljubavi. Zato s pravom očekuju nešto više, nešto ljepše, nešto Bogom nadahnuto. U tome bi se slučaju hvalospjev ljubavi mogao posebice obilježiti. Tada bi po svakom od ženika glasio:

„Renata je velikodušna, dobrostiva je Renata, ne zavidi, Renata se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi; a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.“

Isto vrijedi i obrnuto, kod nevjeste, zvao se njezin odabranik Marko, Petar ili nekim drugim imenom. I on treba biti velikodušan, dobrostiv, ne pamtiti zlo i svemu se pozitivnom nadati.

Molitva za ljubav

Gospodine, molim te po tvojoj Ljubavi, koja se neprestano daje, otvori oči našega srca da bismo vidjeli da si ti onaj koji nas ljubi i da si ti onaj za kojega, kada ljubimo, naše davanje ima najviše smisla. Pomozi mi da se usudim pronaći u sebi ljubav prema tebi, prema sebi i prema onome koga ćeš mi poslati na životni put. Daj, Gospodine, da me nijedan strah ne spriječi dati se posvema jer znam da ti možeš donijeti svjetlo gdje je u meni trenutno tama. Želim prihvatiti sebe i sve ono što mi nosi druga osoba. Blagoslovi naše vrijeme da budemo jedno drugome na radost, ushićenje srca i sazrijevanje onoga što želi biti ljubav u nama. Obrati naše srce da još više možemo ljubiti tebe i učiti dati se posvema jedno za drugo. Želim i ja dati to ‘rebro svog postojanja’ kako bi u mojoj prisutnosti ta osoba mogla postati sve ono najbolje što je u tvom savršenom planu za nju. Daj da činimo tebi ugodno jedinstvo i otkrivamo Krista jedno u drugomu, i sve što činimo jedno za drugo, da činimo tebi. Blagoslovi, Gospodine, tu osobu, a kada ju pronađem, daj joj u srcu sigurnost da malenost mogućnosti koja je postojala za naše upoznavanje svjedoči o tome koliko si nas ti imao satkane u zajedništvu u svojoj mudrosti i prije negoli je svijet nastao. Hvala ti što si sve pripremio da se proniknemo i što si ti onaj koji nas proniče najviše.

Hrvatsko nebo