ZORICA VUKOVIĆ: PER ASPERA AD ASTRA

Vrijeme:15 min, 50 sec

 

Tople ljetne večeri. Selo se sprema na počinak nakon vrućeg ljetnog radnog dana, a rano je za spavanje. Okupljanje je ispred kuća. Tko prvi dođe, njemu se pridruže ostali. Stariji, uglavnom već djedovi i bake, sjede na klupama načinjenima za tu namjenu, a djeca sjede u travom obraslom jarku, ušiju naćuljenih poput radara slušajući priče odraslih.

Interesantno da nas nisu napadali komarci. Jednostavno nije ih bilo. Jesu li s dolaskom DDT-ia stigli i komarci?

Nižu se priče o ratovima. Veliki rat. Brdoviti predjeli Makedonije i Albanije i onda povratak ‘šifom’ u domaju nakon kupanja u Jadranskom moru negdje u Albaniji i brzopotezno uništenje ušiju (nametnika) u slanoj vodi.

Drugi svjetski rat. Zajedničko kolo ustaša i četnika Kod Križa (seoski trg). O tim suradnjama nedavno su profesori povijesti s Hrvatskih studija, Vlatka Vukelić i Vladimir Šumanović, objavili knjigu Četničke postrojbe u službi Nezavisne Države Hrvatske.

Učestali su i pljačkaški pohodi partizana s Papuka i nezaustavljivo lajanje Šarka koji ih nije podnosio.

Oj, Mjeseče bekrijo! Spremaju se osvojiti ga u svojim ‘hladnim ratovima’, ali moji seljani ne vjeruju da netko može kročiti na Mjesec.

U priče su dospjele vile i vještice, vjenčanja i sprovodi, ubojstva i samoubojstva…

Onda tužne ženske priče. Da ne bi više rađale, seoske ‘znanstvenice’ okretale su mladim ženama maternice nakon što su rodile. Užas! Užas! Da ne bi više rađale. Puno ih je završilo na seoskom groblju zbog sepse. Ponekad sa svojim tek rođenim bebama. A mladi muževi su se ponovo ženili i imali još po dvoje – troje djece.

U takvim tužnim trenutcima, u Scilama i Haribdama života, dobro dođe i poneka anegdota upakirana nadom.

Cigo je zbog krađe bio optužen da sjedi gole stražnjice na hrpi trnja. Kad je sjeo, počeo je pjevati. Pitali su ga zašto pjeva, zar ga ne bode. A on je odgovorio: „Što bi tek bilo da su potpalili i vatru?“

Njemu nisu potpalili vatru, ali mi danas sjedimo na gorućem trnju koje svaki dan dodaju na hrpu. Da trnje i vatra ne prestanu…

Crtani su grafiti da viknu: dosta! Pjevane su pjesme da kažu: dosta! Skupljani su potpisi za referendum da se kaže: dosta! Pojavio se i reperski album nazvan Jedan na jedan za koga je ubrzo saznala cijela Domaja, pa i oni kao ja koji ne slušaju rep (kao ja). Album je snimio dvojac Tram 11, a čine ga Target (Nenad Šimun iz Zagreba) i general Woo (Srđan Ćuk iz Vukovara). Nakon silnih pohvala, uslijedio je buuum! iz pupavog bunkera. Progon je krenuo.

A što su pjevali? Pardon, repali, hip-hopali?

Žene s karijerom ljube kućne ljubimce. Urbana spika, psi se vodaju na uzici. Nema djece, nikog nema na ulici.

Kukavice šute, četnici su u gradu, ista go**a, samo su obrijali bradu.

U modi je bit’ peder mudar i prepreden nevladin organizirani jednoumni kreten.
Fali tebi vojska da te spremnog vrati doma… tebi fali masti, kruha, zidarska iza uha, život nije cajka, hrpa go**na bez sluha.

Fašisti, komunisti na odstrelnoj listi isti, tobožnji pacifisti u biti su antikristi. Na čelu ti petokraka, u oku dugine boje, u koliko si udruga što milijarda kuna broje, puši ku**c Titu malo Kastru, k’o Danka partizanka provaljuješ na terasu.

Tu je Mojmira od RTL-a kasno shvatila da je Danka, partizanka od terase, ustvari nagrađena novinarka tzv. Hrvatskog novinarskog društva… Za desant na terasu.

 

Ne voliš kuhara, ali dobro grabiš iz lonca, svi ste tu zbog novca kao mit iz Jasenovca.
Balaševići nema vam države ni na igrici, pušite k***c za ćirilicu na Ilici, bipolarni bipsići, je*o li vas ćaća, ko Plenki i Njonjo svi ste topla braća. Hejteri šahovnice, klonovi sa pozornice, di su maskice, pucajte si u sljepoočnice.
Nisam ti ja tata, ne glumi mi brata, ja sam braniteljski portal, a ti ku**a s Faktografa.
Brnjice na poltronima, raj za bolesnike, duboka država smrdi na boljševike…

Kome je sve zasmetao Tram 11? Ima ih dosta. Od pupavaca, RTL-ovaca, pa do doživotnog mrzitelja svega hrvatskog Ognjena Krausa koji je, sudjelujući sa saborskim izaslanstvom u obilježavanju Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta, upitao u kakvoj to državi živi kada saborski odbor raspravlja o uređenju groblja hrvatske vojske od 1941. – 1945. godine, i to uz podršku Ministarstva hrvatskih branitelja. Taj se nije maknuo iz ’45.-te.

A ni dični nam premijer nije ništa bolji. Vrišti li njegova savjest kad se boji i riječi jaje? Ili uopće nema savjesti?

Marija Dubravac: VAŽNA OBAVIJEST

Viče koka: ‘Ako niste znali,
Držite se teorije stare:
Skromno jaje oduvijek bijaše
Medicina za anemičare!

Dnevno dvoje, a može i troje,
Za kajganu dozvoljeno deset.
U slučaju akutne bolesti,
Ljudi Božji trebat će pedeset!!!

Neka su vam uvijek na dohvatu,
(Krupnija su od sitnijih bolja).
Zatrebat će čovjeku Hrvatu
Kad ga stigne golema nevolja.

Pozdravlja vas Hrvatica koka
S napomenom: ZA GNIJEZDO SAM SPREMNA!
Svoje branim, tuđe mi ne treba,
Nek odstupi gamad ovozemna.

Taj dan 27.1.2022. on nije mogao odoljeti pa je opisao holokaust kao ‘jedan od najvećih zločina u povijesti čovječanstva’. „Danas se trebamo prisjetiti i zloglasnih ustaških logora, prije svega Jasenovca, gdje su ubijene tisuće Židova, Srba, Roma, te hrvatskih antifašista i demokrata… Jasenovac je bolan i tragičan dio hrvatske povijesti, a trajni spomen i osuda tog zločina dio su naše kulture sjećanja.“

…ubijeni antifašisti i demokrati…? Baš kao što je on antifašist i demokrat…kojemu afere izjedaju državu koju vodi, a ni jednu ne rješava samo se još dublje ukopava: od Frke do Josipe, od JANAF-a do Vujčića i još ‘sitnih’ aferica istarskih i riječkih do razdjelnika i poljoprivrede…

Ivan Lovrinović 12. siječnja u 20:00 (FB): „ZAŠTO PLENKOVIĆ ŠTITI VUJČIĆA? Ništa se u Hrvatskoj ne može riješiti bez Plenkovićevog znanja. To što je vrh HNB-a trgovao 20 godina vrijednosnicama određenih banaka, koje su sami nadzirali i imali povlaštene informacije, nije prije svega zakonsko – već vrhunsko etičko pitanje. Etičnost je temelj funkcioniranja bilo koje financijske institucije, a posebice središnje banke jer se na tome gradi povjerenje ili se ono ruši. Već sada vidimo da se nastoji ići u ‘istragu’ svega ovoga i tražiti odgovor na pitanje: je li ta praksa korištenja povlaštenih informacija bila u skladu sa zakonom ili ne. Već odavno znamo da HNB nije nikada Zakonom o HNB-u branio svojim zaposlenicima da trguju na takav način vrijednosnicama banaka koje nadzoru. Očito se ide u tom smjeru kako bi se na kraju zaključilo da nije bilo protuzakonito. To što nije bilo etično uputit će im Plenković drugarsku kritiku da sve završi po poznatom obrascu: ‘pojeo vuk magare’.
U tom smislu je angažirana HANFA (Hrvatska agencija za nadzor financijskih institucija) koju vodi kompromitirani Ante Žigman, koji je godinama radio u HNB-u i u dobrim je odnosima s Vujčićem, M. Dalić i drugim ključnim akterima mnogih afera; počevši od kriminalnog zakona Lex Agrokor, muljanja s mjenicama bez pokrića od strane faktoring društava, oko američkog lešinarskog fonda, slučaja ‘švicarac’ i drugih problema.
Stvar je ovdje neoborivo jasna: vrh HNB-a je trgovao vrijednosnicama na temelju povlaštenih informacija j to je neobranjiv i neoprostiv etički prekršaj zbog kojega svi koji su to koristili moraju snositi posljedice. Sve ostalo će biti pokušaji razvlačenja i to mjesecima kako bi se javnost zasitila te afere i pala u zaborav.
Uostalom, kako će Plenković maknuti Vujčića i ostale kada mu ovaj odrađuje posao uvođenje eura. Kako god okrenemo, vidimo da sve afere na ovaj ili onaj način dolaze na vrata Plenkovićevog kabineta. On je duboko involviran u rad skupine Borg, aferu Vjetroelektrane i druge.
Nitko ne zna pravo stanje stvari i probleme u HNB-u jer je to potpuno interesno zatvorena institucija i država u državi. Koliko sam puta, dok sam bio u Saboru, izravno gledao i slušao HDZ-ovce i SDP-ovce kako brane takvo ponašanje HNB-a otvoreno smijući mi se u lice. Vrijeme je da sve maske padnu u HNB-u, HANFA-i i bankama. Ove institucije će više unesrećiti ljude od korone i bilo čega drugoga.
Ponovit ću još jednom: HNB nije niti hrvatska, niti narodna, a niti banka. Pokrovitelj svega toga su oni koji obnašaju vlast!“

Zagrepčani u ‘trnju i vatri’. Vruće. Vrelo. Svaki dan nova ‘paljevina’. CSI forenzičar TT prekopavat će smeće, tražeći one koji ne razvrstavaju smeće: „Prvo će biti opomene i upozorenja. Pokušat ćemo individualizirati odgovornost. …Vidi li to komunalni redar, naravno da će ta osoba dobiti kaznu. Zašto ne i kamere kao jedno od rješenja. S druge strane, gdje se nađu računi i utvrdi nečiji identitet u vrećicama. Čak i kopanje po vrećicama su metode u drugim europskim gradovima. Ne kažem da će tako biti u Zagrebu, ali postoje različiti načini kako se može utvrditi i individualna odgovornost.“

Vrlo brzo ga je poučila kako se to radi ‘pametna’ drugarica. Ne znam kako to ide u Splitu, ali u zgradi, u kojoj živim, ima 105 stanova, a samo su po dvije kante za plastiku i papir. Otpad bi se iz njih trebao prazniti jednom tjedno (kako bijaše u Bandićevo doba), no prođe i dva tjedna da ga nitko ne skupi. I gdje odložiti otpad? Prijaviti TT? Ili pozvati ‘pametnu’?

U moru ideološkog smeća, Zlatko Hasanbegović predlaže ‘da se jedno gradsko smetlište nazove po Titu. Možda ono za glomazni otpad’.

Nemalo protesta izazvala je objava notornog ‘Indeksovca’ i njegova istomišljenika, Tomaševićeva PR-ovca ‘čovjeka iz sjene’ Josipa Jagića. Oni bi ubijali. Svećenike. Zna se tko mrzi navjestitelje Evanđelja.

Ispad PR-ovca, Tomašević je obrazložio da se, ustvari, radi o ironiji. Je li? Sve neki stručnjaci za kritike društva: pupavci za satiru, a možebitni za ironiju. Poduža su djela te ironije.

Nakon što su ukinuli braniteljski ured, stavku roditelj – odgajatelj, smanjili pomoć hendikepiranim studentima, brisali murale posvećene braniteljima i Vukovaru, nakon što su maknuli advent i postavili brkate spodobe i štakore, spremaju se oživjeti propali Milanović – Jovanovićev Građanski odgoj. Osmislili su turističku turu jednog od najvećih zločinaca XX. stoljeća bez spominjanja zločina. Nakon što obilato povećaše fond za ‘aktiviste’, vrše napad na redovničke zajednice i crkve. Ne mogu ih ubiti, ali ih ‘ubijaju’ poskupljenjem plina od 3 do 4,5 puta.

Predsjednik Hrvatske redovničke konferencije (HRK) pater Slavko Slišković za Informativnu katoličku agenciju (IKA) potvrdio je 28. siječnja da je 70 objekata redovničkih zajednica iz Zagreba i okolice, koje imaju sklopljen ugovor s Gradskom plinarom Zagreb (Zg Holding) 15. 11. 2021. dobilo račune za potrošnju plina uvećane za 3,5 – 4 puta te u ime Konferencije predložio da se redovničke zajednice kategoriziraju kao kućanstvo.

Pučka kuhinja na Svetom Duhu svakodnevno priprema oko 400 obroka za siromašne i gladne. Voditelj kuhinje fra Vladimir Vidović pokazao je putem društvenih mreža račun za plin iz prosinca 2020. godine koji je iznosio 5 836 kn i račun za plin iz prosinca ove godine koji iznosi čak 25 128 kn; poskupljenje 4,3 puta: „Je li došlo do poskupljenja plina ili nije? Prosudite sami! Slali smo apele, prigovore i molbe! Bez uspjeha! Situacija je alarmantna! Neizdrživa. Mi smo neprofitna organizacija koja svakodnevno dijeli 400 toplih obroka za ljude u potrebi i beskućnike (…) Što nam je činiti?“ upitao je fra Vidović.

Sestrama klarisama plin je poskupio 3,5 puta, a Crkvi sv. Leopolda Mandića u Dubravi čak 4,8 puta. „Sad je došao račun 58 000 kuna, a prije smo plaćali 10, najviše 12 000 kuna, tako da ne znamo kako ćemo kraj s krajem povezati. A s druge strane, ne možemo kažnjavati ljude koji se ovdje okupljaju u velikom broju. Ovdje su ljudi odani, pogotovo djece ima puno. Mučimo se kako izaći na kraj s ovim računima,“ kaže fra Jure Šarčević, kapucin.

A to nije sve.
Gradska plinara Zagreb poskupila je plin bolnicama i Domu za nezbrinutu djecu čiji je račun potrošnje plina za prosinac 2020. iznosio 35 000 kn, a za prosinac 2021. čak 131 000 kn, unatoč tomu što su potrošili manje plina nego godinu prije, kako je rekla ravnateljica.

Ja ‘vjerujem’ Plenkoviću i njegovom ‘janaf’ ministru koji rekoše da plin do travnja neće poskupjeti. Ali se Green Deal EU Urše pokrenuo, jer im ‘pandemija curi iz ruku’. Gdje je nestalo ono nešto zeleno, eko, održivo … ona čista energija kojom su mazali oči kad su hvalili plin?

Moj kolega sa studija, književnik i prevodilac Predrag Raos, u jednom intervjuu kaže: „Ja sam staroljevičar, predstavnik klasične ljevice u kojoj ovih gluposti nove ljevice uopće nema. Stara ljevica nije bila protiv obitelji. Kad se ispravno gleda nije bila ni protiv Boga. Problem je što ova nova ljevica nije uopće nikakva ljevica. To je zapravo desnica, i to crna desnica. Samo trebate vidjeti koga zastupa ta nova ljevica. Ona ne zastupa radničku klasu, svetog Josipa Radnika, nego zastupa malograđansku klasu, krupni kapital i lumpenproletarijat (proletarijat rulje), a to je fašistička baza iz koje je niknuo i Hitler. Klasična ljevica uvijek je bila uz poštenog radnika, a pogledajte danas. Svi ti borci za prava, sve su to razmažena djeca sitne i krupne buržoazije koju financiraju milijarderi, i to ne oni koji su svoj kapital stekli poštenom proizvodnjom, nego mutikaše. Sve nekakvi mešetari poput Sorosa, koji u životu nije nikad ništa pošteno napravio nego je samo vrtio lovu.“

Kako je to sa Sorosem, piše Dinesh D’Souza u knjizi Velika laž u kojoj opisuje nasrtaj ljevice na Trumpa 2016. godine. Na 303. str. piše: „…trio Heidegger, Marcuse i Soros svoje talente i sredstva stavili su u službu razbojničkih ljevičarskih ciljeva. Heidegger je otvoreno podržavao naciste. Marcuze (Heideggerov student i asistent) i Soros promiču nacističku taktiku u korist navodne antifašističke ljevice.“
U intervjuu televiziji CBS, novinaru Steve-u Kroft-u, 20.12.1998., Soros (1930.) je govorio:
„Kroft: Vi ste mađarski Židov?
Soros: Aha.
Kroft: …koji je izbjegao Holokaust…
Soros: Aha.
Kroft: …tako…tako što ste se prikazivali kao kršćanin.
Soros: Da.
Kroft: I gledali ste dok su mnoge ljude odvozili u logore smrti.
Soros: Da. Imao sam 14 godina. I rekao bih da je tada moj karakter formiran.
Kroft: Na koji način?
Soros: Da čovjek mora razmišljati unaprijed. Mora razumjeti i predviđati događaje kada je u opasnosti. Bila je to golema opasnost od zla. Mislim, bilo je to vrlo osobno iskustvo zla.
Kroft: Kako razumijem, izlazili ste sa svojim zaštitnikom koji se zakleo da ste mu vi posvojeno kumče.
Soros: Da, da.
Kroft: Izlazili ste, u biti, i pomagali plijeniti imovinu Židova.
Soros: Da. To je točno. Da.
Kroft: Mislim, to je… to zvuči kao iskustvo koje bi mnoge ljude poslalo na psihijatrijski ležaj na mnogo godina. Je li to bilo teško?
Soros: Ne. Uopće nije. Možda kao dijete ne vidiš, ne vidiš vezu. ali to je bilo, to nije stvorilo nikakav problem, uopće.
Kroft: Nikakav osjećaj krivnje?
Soros: Ne.
Kroft: Primjerice, kao ‘Ja sam Židov i evo me, gledam kako ljudi odlaze. I ja bih lako mogao biti među njima. Trebao bih biti.’ Ništa od toga?
Soros: Pa, dobro, naravno, ja, mogao sam biti na drugoj strani ili sam mogao biti netko kome oduzimaju stvari. Ali nije bilo nikakva smisla u tome da ne trebam biti ondje zato što je to, no, u biti, na čudan način, to je isto kao na tržnicama, da ja nisam ondje, naravno, ja to ne bih radio, to bi radio netko drugi, netko bi to ionako oduzimao. I to je bilo, bio ja ondje ili ne, ja sam samo promatrač, imovinu su odnosili. Tako da ja nisam imao nikakvu ulogu u oduzimanju te imovine. Pa nisam imao nikakav osjećaj krivnje.“

On je samo ‘držao lojtre’ dok su oduzimali imovinu. I nastavio s tim dalje. Danas tako mešetari, plaćajući kojekakvim progresivcima, antifama, demokratima, ljevičarima svih boja:
crnim, crvenim, žutim, narančastim, zelenim …
Kako Soros vidi sebe (str. 297.): „Zamišljao sam sebe kao neku vrstu boga. Da kažem istinu; od djetinjstva sam sa sobom nosio neke mesijanske tlapnje.“ Kad ga je britanski list Independent zamolio da to objasni on je rekao: „To je neka vrst bolesti, kada za sebe misliš da si nekakav bog, stvoritelj svega, no sada mi to ne smeta, budući da sam počeo tako živjeti.“

I vlast u RH sluša takve ljude i služi im?

Za svoja zlodjela nije se pokajao ni zloglasni Josef Mengele (1911. – 1979.) koji je u Auschwitzu vršio eugeničke eksperimente. Predao se Saveznicima koji, navodno, nisu znali tko je on, i pobjegao u Argentinu gdje se skrivao do smrti. Svom sinu Rolfu, koji ga je potajno posjetio 1977. godine, je rekao da je zatočenicima ionako bilo suđeno umrijeti, a da je njegova uloga bila odvojiti sposobne od bolesnih i ‘unaprijediti znanost pomoću pokusa na korisnim ljudskim uzorcima’. (str. 193.) „Nažalost, shvatio sam da on nikada ne bi izrazio kajanje ili osjećaj krivnje u mojoj prisutnosti,“ rekao je Rolf u razgovoru američkom novinaru Geraldu Posneru 1986. godine.

U mijenjanju društva Soros se oslanja na novinare i ljevičarske organizacije koje financira. Da bi nekoga ocrnili, insceniraju rasističke i slične incidente, a onda optuže, uz gromoglasnu halabuku medija, protivnika. To im nije uspjelo 2016. kad su jurišali na Trumpa, ali su itekako bili spremni 2020., kad im je u pomoć pristigla korona i dopisno glasovanje.

Ako se to dogodilo i događa u Americi, kako je to kod nas? Ništa bolje. I tu djeluje ‘ministarstvo istine’, novinarska halabuka i pomaganje u izborima i pandemiji svim sredstvima. Socijalni radnik, a sada ‘uvaženi’ novinar Robert Bajruši (1967.) objavio je, uoči lokalnih izbora, u izdanju Profila (koji izdaje i udžbenike), hvalospjev notornim ljevičarima Možemo.
Dok tako, u službi zla, neki umišljaju da su bogovi, a neki ne vide izlaz, dotle tisuće ljudi u skrovitosti moli. Jedan od onih koji je pozvao na molitvu i post na YouTube kanalu Apokalipto je Hrvoje Glasnović, a tisuće mladih se okuplja i u molitvenim zajednicama.

U skrovitosti su i dvojica građevinskih inženjera Ivica Granić i Franko Berović u temelje Pelješkog mosta stavili Gospinu krunicu koju je Ivica Granić dobio na poklon: „Domovinska krunica mi se učinila jako lijepa i simbolična jer ima crveno-bijela zrnca koja podsjećaju na našu šahovnicu. Osim križa kneza Branimira na njoj se nalaze i Gospine slike iz svih većih marijanskih svetišta kako u Hrvatskoj tako u Bosni i Hercegovini. …Poruka ovog našeg poteza bila je da jednog dana, kada se ovoga sjetimo, možemo reći svojoj djeci da smo tako nešto učinili i da im možemo reći da su te male sitnice važne kao i ljudi oko nas, ali posebno i Božja prisutnost u svemu što mi jesmo i što mi radimo,“ rekao je inženjer Ivica Granić za Hrvatski katolički radio.

kristov •disqus: „Gospa i krunica utkani su u hrvatski bitak i zato mi propasti ne ćemo! Ganut sam do suza, ponosan na ove divne ljude i graditelje koji su učinili najvažniju stvar, posvetili svoj rad i znanje Gospi, a ona ne će ostati nijema. Gospe, Majko, Odvjetnice i Kraljice Hrvata, čuvaj mali hrvatski rod i porod, čuvaj ove ljude koji su ti posvetili ovo veličanstveno graditeljsko postignuće. Budi uz nas, zagovaraj nas i neka svi putnici koji budu putovali preko mosta ili bilo kojim pedljem ove svete zemlje sretno stignu na svoja odredišta! Marijo, Majko, moj narod je gradio stotine kilometara prometnica, tunela, mostova, posveti svaki milimetar i dopusti da se u sreći i koristi za svrhu koju su izgrađeni.“

 

Hrvatsko nebo