Nenad Piskač: Zakon o hrvatskom jeziku ide stopama sudbine zakona o lustraciji

Organizirane socijalističke snage uspješno su ugradile svoje „klasno i idejno svjesne“ gojence i kućne ljubimce uzduž i poprijeko političkog, kulturalnog i medijskog prostora. Sve u ideološki opravdanoj namjeri da od hrvatske države stvore bolesno društvo i od hrvatskoga naroda gosta u vlastitoj kući. Kuća hrvatskoga naroda u ideološkoj platformi organiziranih socijalističkih snaga nikad nije predviđala čvrsti temelj, snažne zidove i nepropusni krov. Samo provizorij. U novije doba usklađivanje države i nacije prema kriterijima organiziranih socijalističkih snaga započelo je odmah po uspostavi pune državnosti, još u doba djelomično okupirane Hrvatske. Uskladba je poslije uspostave teritorijalnoga suvereniteta u međuvremenu eskalirala u bolju prošlost socijalističke republike ograničenoga suvereniteta, prešla je granicu zdravoga razbora i otišla tako daleko da se više ne zna je li hrvatska kuća laboratorij velikih ideja malih, ali izvrsno organiziranih zagriženih socpraktičara, ili je ona samo privremena koliba bez temelja, zidova i krova.

Temelji totalitarne države ne mogu biti temeljima slobodne države

Bila ona laboratorij u kojemu se proučava izdržljivost hrvatskoga naroda na manipulacije i izdaje, ili koliba koja poput kulise iz filmova skromnoga proračuna glumi pravu kuću, u tom se laboratoriju ili kolibi najbolje snalaze i prolaze organizirane socijalističke snage i njezine sluge. I reže i laju na sve koji upozoravaju da se prava kuća gradi od temelja do krova. Da temelj hrvatske kuće nije srpskohrvatski pijesak, već hrvatska stijena. Da kuća hrvatskoga naroda, kao i svakog drugog, mora biti dom i domovina u kojoj se njezin domaćin osjeća najbolje na svijetu. Da kuća mora biti u funkciji čovjeka. Da ideološki laboratorij nije kuća, već logor. Da sklepana koliba nije trajni dom, već razlog iseljavanja.

Hrvatska je država sklepana ideološkim metrom i na ustavnopravnoj i na izborno-demokratskoj razini. Ustavnopravna razina konstrukcije počiva na komunističkom antifašističkom vijeću narodnog oslobođenja Jugoslavije i posljedično tomu na zemaljskom antifašističkom vijeću narodnog oslobođenja Hrvatske. Ako su to temelji hrvatske kuće, onda nije čudo da je Republika Hrvatska pretvorena u laboratorij izdržljivosti i privremenu kolibu. S druge strane, izborno-demokratska konstrukcija osigurava organiziranim socijalističkim snagama komotnu i bezalternativnu vladajuću poziciju. Temelji totalitarne države ne mogu biti temelji demokratske države.

U takvim okolnostima na zakonodavnoj razini pojavljuje se sva sila zakona. Zakonsku, podzakonsku, fiskalnu i parafiskalnu džunglu više ne može pratiti ni pravna struka i nikad dokraja s lanca pušteno „slobodno poduzetništvo“. Uz hiperprodukciju zakona, često međusobno kontradiktornih, organizirane socijalističke snage uvele su vladavinu uz pomoć odluka, preporuka, propisa i mjera koje imaju nadzakonske i nadustavne ovlasti. Jedino se ne zadire u temelj organiziranih socijalističkih snaga, odnosno u „avnoj“ i „zavnoh“. Ta se šumska tijela iz laboratorija socijalističke internacionale smatraju vječnim temeljem s neprobojnim krovom, zidovima, prozorima i vratima hrvatske kuće prenamijenjene, bez referenduma i bez valjane građevinske isprave u laboratorij za istraživanje hrvatske strpljivosti i kolibu ograničena suvereniteta.

Graditelji kuće bez temelja

U takvim okolnostima pojavila se početkom ove godine najava Matice hrvatske o izradi prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku. Jezik je temelj svakoga povijesnoga naroda. Koliba nema jezik. Laboratorij je babilonska kula. Organizirane socijalističke snage odmah su ustale na stražnje noge prije negoli je prijedlog stavljen na papir. Ta, tko je dopustio Matici da u njihovu ideološkom laboratoriju obnavlja već više puta odbijeno ozakonjenje porabe hrvatskoga jezika?! Tko je dopustio da se jedna šumska kolibica drzne misliti o svom jeziku?! Naime, kaj. Ni avnoj, a ni zavnoh o tomu nisu donijeli nikakve „historijske odluke“.

Stoga su organizirane socijalističke snage s hranidbenoga lanca kišobranarnice IHJJ-a pustile dr. Željka Jozića, da preventivnim lavežom otjera negativne tendencije i zloduhe iz epruveta laboratorija i otjera uljeze dalje od kolibe, a usput i da etiketira predsjednika Matice hrvatske, književnika Miru Gavrana, autora koji ima više objavljenih, uprizorenih i prevedenih djela negoli Jozić godina života i društvenopolitičkoga radnog staža u organiziranim socijalističkim snagama, a o samostalnim djelima da i ne govorimo. Jozić se već jedno desetljeće radosno odziva na poziv organiziranih socijalističkih snaga na izgradnju kuće bez temelja.

Dijalektički razvitak mišljenja dr. Jozića o zakonu o jeziku

Dijalektički razvitak mišljenja o zakonu o hrvatskome jeziku u Jozića skače u usta i samom Joziću. Iako je, naime, kaj, svojedobno najavljivao nekakvu IHJJ-ovu inačicu zakona, nikad viđenu, sad je protiv i same najave Matice, koja u izradbi prijedloga izgleda ne računa na usluge dijalektologa dr. Jozića. Pogledajmo taj dijalektički razvitak onako kako su ga zabilježili mediji.

Godine 2013. krajem mjeseca lipnja tportal piše: „Jozić je također najavio i donošenje Zakona o zaštiti hrvatskog jezika, kao što ga imaju sve zemlje u okruženju, tako da Institut namjerava poraditi i na prijedlogu Zakona, a kada on bude završen, uslijedit će javna rasprava i potom donošenje tog pravnog akta“ (https://www.tportal.hr/kultura/clanak/europska-unija-postaje-europska-unija-20130627/print).

Godine 2015., početkom mjeseca lipnja vecernji.hr prenosi stajalište dr. Jozića: „Pitanje jezika u službenoj uporabi treba regulirati. Hoće li se to regulirati posebnim zakonom o jeziku ili da se odredbe jezične legislative inkorporiraju u postojeće zakone, to treba vidjeti u raspravi sa stručnjacima“ (https://www.vecernji.hr/biznis/poslodavac-koji-se-na-engleskom-obraca-radniku-krsi-nas-ustav-1009886).

Godine 2017. vecernji.hr prenosi izjavu dr. Jozića: „Mislim da se većina jezikoslovaca, ali i svih govornika hrvatskoga jezika može složiti s tvrdnjom da bi nekakav oblik zakonske regulative za javnu uporabu hrvatskoga jezika bio potreban… Na izvjestan način trebalo bi zaštititi govornike hrvatskoga jezika da u vlastitoj državi imaju puno pravo s poslodavcem komunicirati na materinskom jeziku kad se već i institucijama Europske unije, u kojima je hrvatski službeni jezik, mogu obraćati na hrvatskome jeziku. Stvar je mudrosti da se javna uporaba hrvatskoga jezika pravno regulira u takvim i sličnim slučajevima, a da to ne iritira javnost i da govornici hrvatskoga jezika takvu pravnu regulativu dožive kao nešto pozitivno. To se, nažalost, još nije dogodilo“ (https://www.vecernji.hr/vijesti/zeljko-jozic-deklaracija-ne-moze-utjecati-na-hrvatski-jezik-nepotrebna-je-1159144).

Godine 2022. neposredno po najavi Matice hrvatske o pokretanju nove inicijative za donošenje Zakona o jeziku vecernji.hr prenosi Jozićevo najnovije stajalište: „Želimo li biti pošteni i objektivni, moramo reći da zakonsko reguliranje hrvatskoga jezika danas nije potrebno“. I dalje: „Po meni je to potpuno zakašnjela reakcija. Neke stvari su se možda trebale i mogle regulirati prije 20-ak ili 30-ak godina, ali danas je to anakron postupak“. Zaključna misao dr. Jozića: „Žalosno je da neki ljudi to ne shvaćaju“. (https://www.vecernji.hr/kultura/zakon-o-jeziku-nije-nam-potreban-a-srpske-pretenzije-na-nasu-knjizevnost-su-buckuris-kontradikcija-1557427). 

Jutarnji.hr prenosi i ovu Jozićevu izjavu: „Svi dosadašnji prijedlozi naišli su na osudu javnosti te uvijek iznova podsjećaju govornike hrvatskoga jezika da još ima onih koji su skloni jezik doživljavati kao stegu i poligon za kažnjavanje, a ne kao prostor slobode“ (Jutarnji list – Što će nam Zakon o jeziku? Jezikoslovci: ‘Uvođenje globa za prekršitelje bilo bi poput smrtne kazne!‘).

Nacrt za kritiku progresivno nevjerodostojnoga mišljenja

Nula. Jezik je temelj svakoga naroda, tako i hrvatskoga. Republika Hrvatska ima ustavom određen službeni, hrvatski jezik. Ključni jezikoslovni autoriteti smatraju da je potrebno donijeti i Zakon o hrvatskom jeziku. Dva dosadašnja pokušaja donošenja zakona odbile su organizirane socijalističke snage, jednom u formi vladajuće većine Hrvatske demokratske zajednice, drugi put u formi vladajuće većine Socijaldemokratske partije. Republika Hrvatska nema Zakon o hrvatskom jeziku.

Prvo. U rasponu od 2013. do 2022. dr. Jozić zauzeo je dijametralno suprotna stajališta o istom pitanju. Drugo. Iako je kao inokosni poslovodni organ Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje najavio da će ta državna ustanova donijeti prijedlog Zakona o zaštiti hrvatskoga jezika (što joj nije posao, kao ni prodaja kišobrana) te ga uputiti na javnu raspravu, dr. Jozić to nije učinio ni devet godina od javne najave u Novinarskom domu. Time je lažnom najavom svjesno manipulirao i uznemirio kulturalnu javnost. Treće. Prije sedam godina smatrao je kako pitanje jezika u službenoj uporabi treba regulirati. Zašto ga danas ne treba regulirati? Četvrto. Prije pet godina smatrao je da je stvar mudrosti pravno reguliranje javne uporabe hrvatskoga jezika. Zašto sad smatra da je ondašnja mudrost današnja bedastoća? Peto. Prije pet godina izrazio je žaljenje što se javna uporaba hrvatskoga jezika nije pravno regulirala. Sad izražava žaljenje što je Matica pokrenula pitanje pravne regulacije hrvatskoga jezika. Kad je žaljenje bilo iskreno, onda ili danas?

Šesto. Ono što je po mišljenju dr. Jozića bilo potrebno 2013., 2015. i 2017. godine više nije potrebno godine 2022. Postavlja se pitanje što je kod donošenja prijedloga zakona o hrvatskome jeziku pošteno, objektivno i potrebno. Sedmo. Jozićeva teza o kasnidbi pobija njegove ranije izrečene tvrdnje. Ako je Zakon o jeziku trebalo donijeti prije dvadeset ili trideset godina, onda su i njegove izjave iz 2013., 2015. i 2017. godine bile nepoštene, neobjektivne i nepotrebne. I anakrone, dakako. Osmo. Žalosno je da to ne razumije dr. Jozić, direktor važne državne ustanove, a razumije gotovo sva neorganizirana kulturna javnost izvan organiziranih socijalističkih snaga. Deveto. Dosadašnje pokušaje donošenja Zakona o hrvatskome jeziku osudila je samo strogo kontrolirana javnost pod upravom organiziranih socijalističkih snaga. Deseto. Zaključak prethodnih devet točaka je nedvojben: Dr. Jozić je režimski kadar organiziranih socijalističkih snaga koje su dva puta uspješno zakočile prostor slobode hrvatskoga jezika u hrvatskoj državi, dva puta ukinule Vijeće za normu hrvatskoga standardnoga jezika i donijele nepotreban Hrvatski pravopis („krpež“, Nataša Bašić). 

Što se tiče zakona o jeziku Jozićeva je uloga u proteklih deset godina bila dozirano davanje nade niskoga intenziteta u njegovo donošenje, ali, na takav način da ne dođe ni do prijedloga zakona. Zbog nedvojbenih zasluga u provedbi jezične politike režima organiziranih socijalističkih snaga realno je očekivati njegov novi mandat na čelu IHJJ-a.

Stopama zakona o lustraciji u poznatu nigdinu

Pitanje zakona o jeziku ušlo je u onu ideološki zabranjenu zonu u kojoj se već nalazi i zakon o lustraciji. Oba pripadaju temelju postkomunističke kuće. Oba daju zdravu perspektivu. Jedan, političko oslobođenje države i nacije. Drugi, oslobođenje od stare jugounitarističke jezične politike i branu novom anglizacijskom gulašu. Oba jačaju unutarnji suverenitet. Oba su minirana. Premda ih nema i nikad ih nije ni bilo u pravnom prometu Republike Hrvatske, oba su režimski okarakterizirana kao: rigidna, anakrona, zakasnjela, nepoštena, neobjektivna, neprovediva i nepotrebna. Oba zakona zauzimaju najviše pozicije na listi za odstrjel organiziranih socijalističkih snaga.

Njihovo zaobilaženje pridonosi odgađanju završetka procesa tranzicije iz totalitarizma u demokraciju, izlazak države i nacije iz stanja ograničenog suvereniteta i pridonose stvaranju slike o državi i naciji kao slučajnim i privremenim pojavama podobnim jedino za nove laboratorijske eksperimente, kao što su bile jugoslavije i unitaristička (srpskohrvatska) jezična politika. Izbjegavanje donošenja zakona o lustraciji i jeziku dokazuje koliko su opasne, dobro organizirane i odlično podmazane, te koordinirane snage sklone ograničenom suverenitetu i totalitarnim rješenjima.

O novoj inicijativi Matice hrvatske ne znamo još ništa, samo toliko da je inicijativa pokrenuta. Po drugi put Matica pokušava staviti zakon o hrvatskom jeziku na dnevni red. U tom pogledu predložio bih inicijatorima da provedu „anketu“ među političkim strankama zastupljenima u Hrvatskom (državnom) saboru s pitanjem bi li u Saboru podržali zakon o jeziku. I da o rezultatima provedene ankete uljudno obavijeste kulturalnu javnost. Naime, kaj. U ovom trenutku inicijativa Matice hrvatske, kad bude zgotovljena, nema nikakve realne osnove da uopće uđe u službenu proceduru. U tom pogledu dr. Jozić je glasnogovornik organiziranih višestranačkih socijalističkih snaga. S druge strane, prijedlog zakona o jeziku nekima unutar korpusa organiziranih socijalističkih snaga može dobro poslužiti u predizborne svrhe uoči prvih idućih državnih izbora. A poslije izbora – opet izdaja. I tako u krug.

Nenad Piskač,Hrvatsko nebo