Zagrebački usisavač

Prema podacima koje je ovih dana iznio Državni zavod za statistiku, u proteklih deset godina Hrvatska je izgubila 400.000 stanovnika, pa se tako ukupna populacija države smanjila na samo 3,88 milijuna građana. Razlozi za to dobro su poznati, a svode se na negativan prirodni priraštaj (-140.000) i masovno iseljavanje (-250.000). Jedan od glavnih „poticaja“ za smanjivanje nataliteta i emigraciju u strane zemlje je i loš prostorni raspored stanovništva, odnosno, naguravanje ljudi u velike gradove poput Zagreba i Splita. Iako stihijska urbanizacija još nije poprimila razmjere kakvi se mogu vidjeti u ostatku svijeta, posljedice su očite. U prigodnoj emisiji koju je HTV napravila nakon objave podataka o popisu stanovništva (Otvoreno, 17.1.2022.), šibenski gradonačelnik Burić „otvoreno“ je prozvao zagrebačku politiku; po njemu, Dalmacija gubi stanovnike ne samo zbog iseljavanja i premalog nataliteta, nego i zbog pretjerane centralizacije koja dovodi do „usisavanja“ Dalmatinaca u metropolu. Jedna od mjera koje su tome pridonijele svakako je i velika novčana pomoć koju grad Zagreb od 2016. godine daje majkama-odgojiteljicama, a koju novi gradonačelnik želi ukinuti. Demograf Stjepan Šterc tvrdi da je Bandićeva pronatalitetna politika dala dobre rezultate, te da se u Zagrebu povećao broj majki s trećim i četvrtim djetetom. Međutim, privlačenje roditelja-odgajatelja u Zagreb moralo bi, po zakonu spojenih posuda, dovesti i do pražnjenja provincije, a to sigurno nije u nacionalnom interesu. Umjesto jalovih prepucavanja između metropole i provincije bilo bi najbolje kad bi država donijela poticajne demografske mjere na razini čitave Hrvatske, pa da sve majke i očevi-odgojitelji uživaju slične povlastice. Ima li za to snage i novaca?

„Karlovačka zvijezda“ potamnjelog sjaja

U proteklom desetljeću Karlovačka županija slijedila je općehrvatske trendove, pa se broj stanovnika smanjio sa 128.899 na 112.596, što predstavlja zastrašujući gubitak od 16 tisuća ljudi. Sličnu sudbinu doživio je i grad Karlovac, u kojemu danas živi samo 49.594 stanovnika, dok ih je na prethodnom popisu bilo 55.705. „Daleke“ 2001. godine Karlovac je imao 59.395 stanovnika, što znači da je u relativno kratkom razdoblju grad izgubio nevjerojatnih deset tisuća građana!!! Sve to događa se na prostoru koji ima umjerenu klimu, odlične prometne veze, razvijeno gradsko središte, sačuvan okoliš, kakvu-takvu industriju, moćnu vladajuću stranku… U čemu je tajna karlovačkog neuspjeha?

Hrvatska televizija prikazala je ovih dana dokumentarni film „Karlovačka zvijezda“, u kojem se govori o povijesnom razvitku grada Karlovca, od osnutka 1579. godine do danas. Karlovac je nastao kao renesansna vojna utvrda namijenjena za obranu od Turaka, a u 18. i 19. stoljeću razvio se u živahno središte trgovine žitom na rijeci Kupi. Povijesno središte Karlovca odlično je sačuvano, pa stručnjaci predlažu njegovu revitalizaciju i obnovu. U starom dijelu grada trenutno živi samo tisuću stanovnika, a raseljavanje je, prema jednom od stanara, počelo već sedamdesetih godina kad je gradska tržnica premještena na novu lokaciju. Ostale su brojne građevine vojne namjene, koje su djelomično napuštene i prepuštene propadanju devedesetih godina prošlog stoljeća. U dokumentarcu je opširno predstavljena i studija turističkog eksperta Alije Pozderca, koji se, između ostalog, zalaže za obnovu dijela gradskih bedema, s „dodatkom“ umjetnog jezera koje bi služilo u turističko-rekreacijske svrhe. Prema njegovim podacima, u glavnoj ulici povijesnog središta nalazi se 36 poslovnih prostora, od kojih je polovina (18 komada!) prazna. Zamislimo na trenutak kako bi Karlovac izgledao da se nalazi u Sloveniji ili Slovačkoj, pa ćemo lakše shvatiti razmjere domaće nebrige i nesposobnosti!

U dokumentarnom filmu „Karlovačka zvijezda“, za razliku od uobičajenog hrvatskog kukanja i zapomaganja, autori su dali riječ stručnjacima koji su predložili razumne poteze za poboljšanje postojećeg stanja. Budući da je dokumentarac snimljen 2012. godine, moguće je s vremenskim odmakom provjeriti što se u međuvremenu ostvarilo od predloženog (ništa!), i koliko je Karlovac „napredovao“ u smjeru izumiranja. Gradske vlasti i županija očito nemaju snagu i viziju da nešto pokrenu, a ni državna vlast u Zagrebu nije se baš pretrgla oko pomoći u razvoju „mekog trbuha“ Hrvatske (za razliku od, primjerice, Zadra!) Isto vrijedi i za Katoličku crkvu, koja je svoj mega-projekt katoličkog sveučilišta pokrenula u prenapučenoj metropoli, umjesto da pomogne nekom manjem središtu, poput Karlovca, Varaždina, S. Broda, Zaprešića… (v. prethodni članak!) Agramocentrizam polako, ali sigurno uništava državu, a o tom se problemu uopće ne raspravlja! Da nije bilo katastrofalnog potresa, Zagreb bi danas imao preko 800.000 stanovnika. Za malenu, izumiruću Hrvatsku to je ipak previše!

Dinko Pejčinović/HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo