Razlozi i uvjeti za svehrvatski konsenzus
Vrijeme:2 min, 0 sec
Prvi rezultati popisa stanovništva 2021. kažu da se broj stanovnika smanjio za 9,25 % u odnosu na popis iz 2011. Tko je kriv? Predsjednik Z. Milanović kaže: “Plenković za ovo nije kriv”. Bivša predsjednica K. Grabar Kitarović kaže: „Krivi smo svi mi zajedno u politici zadnjih desetljeća, i u medijima i u obrazovanju, javnosti… nije to na Vladi Andreja Plenkovića“. A ni u BiH ne cvjetaju ruže. Godine 1991. je bilo 760.000 Hrvata (17,4 %), 2013. ih je bilo 544.780 (15,4%), a kada bi se danas proveo popis ne bi ih bilo više od 300.000. I, tko je za to kriv?
Zanimljivo, oboje citiranih iziđoše istočasno iz svojevrsne samoizolacije bi u stvari demografskog nazadovanja odriješili od grijeha sadašnjeg Prvoga (i prethodnike mu, naravno). No to nije bilo potrebno. Komentirajući Milanoviću izjavu, Plenković je s već poslovičnom „poniznošću“ kazao: „Ne vidim tko je uopće postavio tezu da bih ja bio kriv. Odakle ta teza?“ A možda su Milanović i Grabar Kitarović samo čuli i počuli kardinala J. Bozanića, koji je na misi povodom 30. obljetnice međunarodnog priznanja Hrvatske kazao: „Nema nas puno pa se ne smijemo dijeliti i potkopavati“. Vrag će ga znati…
No, pustimo sve troje da i dalje žive u svom svijetu. Za nas je neprihvatljiva ravnodušnost s kojom se promatra iseljavanje stanovništva, premda znamo da međusobnim optuživanjem i traženjem krivaca ne ćemo riješiti problem. Ni konstatacijama. Ni kuknjavom. Ni floskulama. Ni deklaracijama. Ni seminarima. Ni uzvišenim savjetima. Rješenje zahtijeva „svehrvatski“ nadstranački konsenzus, s naglaskom na „svehrvatski“. Konsenzus u definiranju dugoročne strategije i politike s ciljem demografske revitalizacije, takve strategije i politike koja se ne će mijenjati sa svakom promjenom vlasti.
No prije svega moramo postići svehrvatski konsenzus o tomu kako urediti svoj dom i svoje unutarnje odnose, kako učvrstili svoju nezavisnost, kako ne ovisiti o stranoj milostinji, kako ne slušati bezuvjetno strane „savjete“, kako izdržati strane pritiske, kako se boriti protiv ilegalne i „legalne“ korupcije, kako braniti život i obitelji… kako… Ima tu dovoljno posla za svakoga koji je spreman pružati otpor onima koji su krivi za nezavidnu demografsku situaciju i koji želi popraviti ne samo demografsku, nego i opću sliku Hrvatske, a spreman je ugraditi sebe u taj posao.
Svehrvatski konsenzus ili dogovor koji trebamo nipošto ne smije biti apstraktan. Takvih smo imali i previše. Važno je da bude vjerojatan, a vjerojatan znači da ga je moguće provoditi.
M. O./Hrvatsko nebo
