Hrvatstvo se mora politički artikulirati!
Vrijeme:2 min, 0 sec
Bez takve realne političke opcije odgovor na sadašnje i predstojeće izazove ostat će onakav kakvi su nam pozicija i opozicija, dakle loši, nikakvi, zagušeni, neartikulirani, raspršeni, nijemi, gluhi. „Mnogo je zvanih, malo odazvanih“ – parafrazirali bismo opomenu iz Evanđelja.
Organizirano Hrvatstvo s početka 90-ih godina XX. stoljeća bitno je oslabljeno, i zato je oslabljena i Hrvatska koju smo izborili pod vodstvom predsjednika F. Tuđmana. Razloga ima mnogo. No jedan je sigurno taj da se izvorno Hrvatstvo nije, na žalost, pretvorio u političku kategoriju i nije se organizirao kao samostalna politička snaga, sve do danas. Životari u drugim političkim opcijama kojima ne pripada, u kojima je posve marginalizirano i u kojima su njegovi predstavnici posve marginalizirani, a mnogi su se i povukli iz aktivnoga političkog života ili više nisu na ovomu svijetu.
Posljedice su očite. Politički prostor okupirali su drugi, oni koji nas nikako ne mogu dovesti do „obećane zemlje“: oni koji nemaju osjećaj za hrvatsku državnost; oni koji su iako čuvstvuju za hrvatsku državnost pretvorili to svoje čuvstvo u nostalgiju; oni koji su zadržali simbole Hrvatstva, ali su se odrekli sadržaja; oni koji su Hrvatstvo uprljali idejama koje su mu strane; i oni koji ne razumiju i ne znaju razlučiti ono što je sadržano u Isusovu odgovoru farizejima koji su iskušavali njegovo pravovjerno židovstvo: „Podajte caru carevo, a Bogu Božje.“
Upravo sada nalazimo se pred situacijama koje nisu nimalo bezazlene, kako u međunarodnom, tako i na regionalnom i na unutarnjem planu, i koje mogu imati dalekosežne posljedice. Da se odgovori na sadašnje i predstojeće izazove, potrebno nam je organizirano Hrvatstvo. Možda baš te zahtjevne situacije pružaju prigodu da se ono organizira, da se odgovorno bavi politikom i javnim poslima, da napravi ono što se propustilo učiniti i načiniti od 1995. do danas.
Činjenica je da danas pozicija i opozicija ne predstavljaju niti zastupaju izvornu ideju hrvatske državnosti, suverenosti i odgovornosti. Neki nikako, a neki ne na ispravan i plodonosan način. Stoga se Hrvatstvo mora politički artikulirati, najprije kako bi nastalo nešto konkretno i koherentno kao samostalna politička snaga. A zatim kako bi ta snaga bila zastupljena u što većoj mjeri u hrvatskomu javnom i političkom životu.
Bez takve realne forme političkoga Hrvatstva odgovor na sadašnje i predstojeće izazove ostat će onakav kakvi su nam pozicija i opozicija, dakle loši, gotovo nikakvi, zagušeni, neartikulirani, raspršeni, nijemi, gluhi. „Mnogo je zvanih, malo odazvanih“ – parafrazirali bismo opomenu iz Evanđelja.
M. O./Hrvatsko nebo
