D. Dijanović: Američki povratak na tzv. Zapadni Balkan

Američki interesi na Balkanu

Dugo vremena Sjedinjene Američke Države nisu bile značajnije aktivne na području tzv. Zapadnog Balkana. Latinska Amerika, Bliski istok, Indo-Pacifik, pa i neki drugi prostori bili su strateški važniji po američke interese. Međutim, jačanje utjecaja drugih globalnih i regionalnih sila, ali i nesposobnost EU-a da išta suvislo napravi u ovoj regiji, navelo je Washington na povratak na „zapadnobalkanske“ paralele i meridijane.

Sjedinjene Američke Države u suradnji s Europskom unijom već nekoliko mjeseci rade na ustavnim i izbornim promjenama u Bosni i Hercegovini, o čemu smo pisali u prethodnome broju. Washingtonu je ovo pitanje važno o čemu ponajbolje svjedoči činjenica da je imenovao izaslanika za izbornu reformu u BiH (nema previše takvih primjera u djelovanju američke administracije), Matthew Palmera koji zajedno s ravnateljicom odjela za Europu pri vanjskopolitičkoj službi EU-a Angelinom Eichhorst vodi pregovore sa zainteresiranim akterima.

Osim djelovanja u Federaciji Bosne i Hercegovine, zamjetan je i američki rukopis u tzv. Republici Srpskoj gdje se nastoji politički eliminirati srpskoga lidera Milorada Dodika čiji secesionistički ispadi imaju sve manje razumijevanja u zapadnim centrima moći. Kao najmalobrojniji narod Hrvati se nalaze u Prokrustovoj postelji, između secesionističkih tendencija Banje Luke i unitarističkih ambicija Sarajeva.

Povratak Christophera Hilla

U fokus američke politike vraća i Kosovo, a s obzirom na nepromijenjeni stav o kosovskoj samostalnosti to znači i zavrtanje ruku Srbiji. Na mjesto veleposlanika SAD-a u Srbiji došao je prekaljeni diplomat Christopher Hill. Njega Srbi ne pamte po dobrome, nego kao devedesetih godina članaka Holbrookeove – govorili su Srbi – „buldožer“ diplomacije.

Još 1998. on je Slobodanu Miloševiću predložio plan preuređenja Srbije prema kojemu bi se Albancima na Kosovu prepustila sudska, zakonodavna i izvršna vlast kao i funkcija predsjednika Kosova. Albanci bi imali obvezne predstavnike u srbijanskoj Skupštini, ali bi Beograd imao gotovo nikakve nadležnosti nad Kosovom. Hill je pred dvije godine u jednome razgovoru izrazio žaljenje time što i dalje pet članica EU-a ne priznaje Kosovo.

Hill je vrlo blizak američkom diplomatu Gabrielu Escobaru, pomoćniku državnog tajnika za europska i euroazijska pitanja State Departmenta koji je ranije bio drugi čovjek američkog veleposlanstva u Srbiji. Danas je Escobar specijalni izaslanik američkog predsjednika za Zapadni Balkan. Escobar je već ranije djelovao na „ovim prostorima“, a to još više vrijedi za Hilla. On je djelovao u Srbiji na početku diplomatske karijere, a srpski je jezik naučio kao mali jer je njegov otac bio diplomatski službenik u Jugoslaviji.

Kao što je nedavno podsjetio Glas Amerike, Hill je bio dio pregovaračkog teama koji je doprinio postizanju Daytonskog sporazuma, a kao američki veleposlanik u Makedoniji bio je angažiran i kao specijalni izaslanik za Kosovo u vrijeme napetosti i sukoba 1998. – 1999. Posebno je bio uključen u uspostavljanje komunikacije između lidera kosovskih Albanaca Ibrahima Rugove i Slobodana Miloševića.

Natjerati Srbiju da prizna Kosovo

Sama činjenica da se ovako iskusnog diplomata „diže“ iz mirovine jasno govori o ozbiljnosti američkih namjera oko Kosova. Hillova će uloga biti da natjera Srbiji da prizna Kosovo, a Beogradu se za uzvrat može zajamčiti formiranje Zajednice srpskih općina. Aleksandar Vučić do sada je vješto sjedio na više stolica, no i tome bi mogao doći kraj.

Kao što je nedavno primijetila analitičarka Višnja Starešina, čini se da u Bidenovoj demokraciji za nesvrstane više nema mjesta. Amerika će formirati različite vrste koalicija diljem svijeta pri čemu će partneri morati birati između Amerike i drugih aktera kao što su Rusija i Kina.

Bivši veleposlanik SAD-a u Srbiji Michael Kirby nedavno je u razgovoru za Glas Amerike rekao: „Poruka je da je predsjednik Biden mnogo godina slušao kako Srbi govore da će napraviti određene stvari. Međutim, nisu napravili to što su obećali. Ovo je prilika da se to postigne. Administracija je ozbiljna, i vi se uozbiljite ili smo završili. Možda to treba uzeti u obzir. Stvari ne mogu beskonačno trajati“.

Kirby smatra da bi Hill mogao pomoći u unapređenju dijaloga Kosova i Srbije. Na tome tragu dodaje: „Dijalog se ne vodi samo da biste razgovarali, nego da biste taj razgovor i završili. Znači, poduzimamo korake do određenog cilja. A to su po mom mišljenju Srbija u Europskoj uniji i nezavisno Kosovo. Trenutno dijalog ne teče dobro iz niza razloga. I nije važno koji su to razlozi ako želimo postići napredak. Mi to možemo napraviti, i Srbija može s Hillom i sa SAD-om“.

Testiranje kredibiliteta

Već neko vrijeme dovodi se u pitanje američki međunarodni kredibilitet. Područje Zapadnog Balkana, gdje su snažno prisutni i interesi Rusije, Kine, Turske, arapskih zemalja, Njemačke itd. dobar je poligon gdje SAD može jačati kredibilitet, a gdje još uvijek ima dovoljno kapaciteta za djelovanje. U tom smislu u sljedećem se razdoblju mogu očekivati sve snažniji pritisci na Srbiju da prizna Kosovo. Sankcije različitog tipa pritom nisu isključene.

Bosna i Hercegovina i Kosovo predstavljaju dvije neuralgične točke, no američka diplomacija pojačano djeluje i u Makedoniji (Zaeva se smatra američkim igračem), ali Crnoj Gori. Činjenica da nova crnogorska vlast nije odveć skrenula prema Srbiji i Rusiji može se protumačiti američkim utjecajem na njihove odluke, prije svega putem kontrole Dritana Abazovića.

Gabriel Escobar nedavno je, u obraćanju pred Odborom za inozemne poslove Predstavničkog doma Kongresa, sugerirao je kako je situacija u Republici Srpskoj i Crnoj Gori pod kontrolom Washingtona – u RS-u preko oporbe (oporba je nedavno glasovala protiv nepriznavanja pozitivnih propisa BiH na razini entiteta RS-a), a u slučaju Crne Gore direktno preko crnogorske vlade. U Makedoniji, kako smo istaknuli, na vlasti je njihov čovjek. Ono što još preostaje pritisak je na Srbiju da prizna Kosovo.

Američki povratak na Balkan dovest će i do promjena u Bosni i Hercegovini. Hrvatska u tome pogledu mora biti jako oprezna jer je američko veleposlanstvo u Sarajevu do sada djelovalo kao transmisija bošnjačkih interesa, a (pseudo)građanski model za tu državu predlaže i nova njemačka vlast. Pred nama se velika geopolitička preslagivanja u kojima ne će biti mjesta za neaktivnost hrvatske politike i diplomacije. Ako se sada odigraju krive karte, od toga će nam još dugo trnuti zubi.

Davor Dijanović/Hrvatski tjednik/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo