Šiljo: Zašto nitko ne proglasi pandemiju gladi, proizvodnje oružja, konzumerizma?
Vrijeme:8 min, 25 sec
Ako specijalizirane UN-ove agencije i nemaju ovlasti proglasiti panedemiju gladi, ili pandemiju krvožilnih bolesti i bolesti raka, ili pandemiju šećerne bolesti (koja je u opasnom rastu), ako ju ne može proglasiti ni WHO (zato što to, eto, nisu ’zarazne bolesti’), zašto to ne bi smjeli učiniti neke druge organizacije? Recimo Svjetski savez Crkava, ili pojedine Crkve kao što su Katolička, Pravoslavna, Anglikanska, Evangelička. Koje sve odreda, s pokličem „Za cijepljenje spremne!“, revno pristajući na absolutizaciju pandemije koronavi rusa kao povlašteno središnjeg problema svijeta, ucjenjuju i svećenike i ostale vjernike i vlastite zaposlenike kovid-potvrdama ili isključivo cijepljenošću. Ne bi li se mogle nekim drugim potvrdama i nekim drugim „cjepivom“ poslužiti kao instrumentima za bitno ublažavanje i obuzdavanje pandemije gladi, proizvodnje oružja za masovno uništavanje, općega konzumerizma u potrošačkom društvu i iz njega proizlazećih enormnih dobiti za samo neke, a u korist mira i protiv gladi i drugih nevolja u svijetu? Nije li jedan od odgovora zašto tako nije možda i taj da se oružani sukobi i glad „događaju tamo nekima drugima“, a ova pandemija da izravno prijeti i nama? – Ne bi bilo dobro ako bi bilo tako! To bi značilo da nužno ulazimo u apokaliptička vremena, i da ih nikakve lakovjerne kampanje cijepljenja, smiješne kovid-potvrde ni kovid-diktature ne će niti mogu spriječiti. Naprotiv!
Na svijetu je prije stotinu godina živjela otprilike jedna milijarda i osam stotina milijuna ljudi. Sredinom godine 1921. jenjala je virusna pandemija nazvana „španjolska gripa“, koja je počela u godini završetka I. svjetskog rata, 1918. Od nje je oboljela otprilike trećina čovječanstva, dakle oko 600 milijuna ljudi, a, po različitim procjenama, od nje je umrlo između 50 i 100 milijuna ljudi. Postotak umrlih iznosio je dakle između 50:1800, što znači 2,8 posto, i 100:1800, što znači 5,6 posto svega pučanstva na Zemlji.
Danas na svijetu živi oko 7800 milijuna ljudi, oko četiri i pol puta više nego prije stotinu godina. Proglašena pandemija koronavirusa SARS-CoV-2 počela je prije dvije godine u Kini, zbog čega mnogi njezin uzročnik zovu „kineski virus“. Tim je virusom, po podatcima Worldometersa, koji se hrani službenim podatcima iz svih država, dosad evidentirano da se zarazilo 262 milijuna ljudi, a umrlo od njega ili s njim (premda to nije potvrđeno laboratorijskim provjerama, obdukcijama i drugim pouzdanim dokazima) 5,2 milijuna ljudi.
Usporedimo podatke o zaraženim i umrlima od španjolske gripe i od kovida 19!
Usporedimo li procjene broja zaraženih „španjolskom gripom“ s brojem zaraženih aktualnim koronavirusom, vidjet ćemo da ovim današnjim virusom (ili ma što to bilo) nije još zaraženo ni pola onoliko ljudi koliko prije stotinu godinu. A budući da je broj svjetskog pučanstva danas četiri i pol puta veći, jednostavna računica pokazuje da je danas zaraženo svega 262:7800 milijuna, dakle svega 3,3 posto svjetskog stanovništva – što je jako daleko od trećine stanovništva, koliko bijaše zahvatila španjolska gripa. Točno deset puta manje.
Može li se nešto smatrati i proglasiti „pandemijom“ (grčki pan znači sve, sav, a demija dolazi od grčke riječi demos, koja znači narod; značenje bi dakle bilo: zaraza koja je zahvatila „sav narod“), to prepuštamo na dušu (ako tamo duše ima) Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO). I na odgovornost toj organizaciji i njezinih vodećim ljudima. Zna se naime da je ta organizacija mijenjala definiciju pandemije, to jest drastično spustila postotni prag, da bi mogla novu virusnu bolest uopće proglasiti pandemijom. Ona je to učinila u trenutku kada su bili zaraženi promili promila svjetskog stanovništva. Na temelju promilā promilā navodno zaraženih, i to u trenutku kada je u većini zemalja postotak zaraženih praktički bio zanemariv ili zareženih uopće nije bilo, proglašeno je u 12. ožujka prošle godine izbijanje odnosno stanje „pandemije“. Otad je ta grčka riječ postala najčešće upotrebljavanom riječju kod nas, a i u drugim dijelovima svijeta.
Od te tako strašne bolesti umrlo je dosad 5,2 milijuna ljudi. U tom razdoblju umrlo je od svih uzroka nešto više od stotinu milijuna ljudi, oko stotinu i deset milijuna ljudi. Jednostavnom matematičkom operacijom može se izračunati da udjel svih (navodno) umrlih od koronavirusa ili s njime iznosi 5,2:110 = 4,7 posto. To znači da je od svih ostalih uzroka u ovom dvogodišnjem razdoblju umrlo 95,3 posto svih koji su umrli. Jednostavna jednadžba pokazuje da je od korone umrlo 95,3:5,2, dakle 18 puta manje ljudi nego što ih je umrlo od drugih uzroka!
Od korone umrlo 5,2 milijuna, od gladi 18 milijuna!
Istodobno, imamo mi na svijetu i sasvim drugim, i jako bolnih, i jako smrtonosnih pojava. Jedna od njih jest glad. Po vjerodostojnim procjenama, svake godine umire od gladi najmanje devet milijuna ljudskih bića
Smrti od gladi odnosno pogibelji da umru od gladi neposredno je izloženo oko 35 milijuna ljudi
https://www.aa.com.tr/en/world/-35m-people-dying-from-hunger-worldwide-un-official/2352451 ,
a teškoj oskudici hrane, vode i osnovnih lijekova izloženo je svake godine oko 155 milijuna ljudi.
U ove dvije godine otkako po svijetu hara ta nevjerojatno pogibeljna „panedemija“ koronavirusa umrlo je od gladi najmanje 18 milijuna ljudi.
Jednostavnom matematičkom operacijom 18/5,2 = 3,4 dolazimo do izračuna da je od gladi umrlo blizu tri i pol puta više ljudi nego od ove ’strašne i opake’ pandemije, koja potresa čitavim svijetom i ima potencijal sav život čovječanstva podrediti „borbi protiv nevidljivog neprijatelja“, i pritom ga totalno rastrojiti. Ili ga rastrojiti samo u nekim dijelovima svijeta, ponajviše u Europi i Amerikama.
Od raznih drugih bolesti kao što su tumori, srčane, krvožilne, moždane i šećerna, umre godišnje prerano neusporedivo više ljudi negoli od korone. Samo od hotimičnih ubojstava život izgubi oko 400.000 ljudi. Otkako imamo pandemiju, samo je od tuđe ruke koja je to učinila hotimično poginulo 800.000 ljudi, što je mnogo manje od jedan posto. No postoje zemlje gdje je taj postotak i do 50 puta veći nego drugdje.
Zbog svih tih zala, a moglo bi se nabrajati i razna druga, koja nisu izravni uzroci smrti ili tjelesne patnje, osobito onih koja su takva po mjerilima morala, pravednosti i zakonitosti, nijedna svjetska organizacija nije proglasila nikakvu „pandemiju“, nikakvu ugrozu za „sav narod“.
To nije ni moguće kada nemamo međunarodnu organizaciju koja bi takvo što i mogla učiniti, odmahnut će rukom mnogi.
Svjetski program za hranu, „pandemija gladi“ i super-milijarder Elon Musk
Istina, imamo Svjetski program za hranu (WFP), specijaliziranu agenciju Ujedinjenih naroda zaduženu za pružanje pomoći u hrani i najveću svjetsku humanitarnu organizaciju za rješavanje slučajeva gladi i promicanje sigurnosti prehrane. Ona u prosjeku priskrbi pomoć u hrani za oko 90 milijuna gladnih ljudi godišnje, od kojih su oko 58 milijuna djeca. Ta organizacija – koja je prošle godine dobila Nobelovu nagradu – nema ovlasti proglasiti nikakvu „pandemiju gladi“. Ona može samo raditi svoj plemeniti posao i redovito žalosno izvješćivati o prehranjenima i umrlima od gladi i nenahranjenosti.
Zanimljivo je da je, očito u očaju, njezin direktor David Beasley objavio prije desetak dana plan kako potrošiti 6,6 milijarda dolara na borbu protiv gladi u svijetu.
Tih 6,6 milijarda dolara prava je sitnica prema onomu što je dosad spiskano na „borbu protiv nevidljivog neprijatelja“ – s vrlo upitnim i nepouzdanim učincima. No zašto je Beasley zatražio upravo toliko? Zato što je time reagirao na izjavu američkog super-milijardera Elona Muska, koji je ustvrdio da će prodati svoje dionice Tesle kako bi financirao pomoć gladnima ako WFP opiše „točno kako“ će to funkcionirati. Beasley, inače bivši republikanski guverner Južne Karoline, nato je objavio na Twitteru poveznicu na ’sažetak od 1000 riječi’, u kojem je iznio plan kako bi UN rasporedio obroke i vaučere vrijedne 6,6 milijardi dolara da bi prehranio više od 40 milijuna ljudi u 43 zemlje koji su ’na rubu gladi’.
„Svijet je u plamenu“, napisao je Beasley. „Upozoravao sam na savršenu oluju koja se sprema zbog kovida, sukoba, klimatskih šokova i, sada, rastućih troškova lanca opskrbe. Tu je. Ova kriza gladi je hitna, bez presedana, i moguće ju je izbjeći.“ U zasebnom tweetu označio je Muska, najbogatijeg čovjeka na svijetu, koji je vlasnik imovine približno vrijedne 288 milijarda dolara. Trebao bi, dakle, izdvojiti svega 6,6 od 288 milijarda, ili svega 2,3 posto svoga bogatstva… Musk na prijedlog još nije odgovorio. Njegovi glasnogovornici nisu odgovorili ni na CNN-ove zahtjeve za komentarom. A i predstavnica drugoga najbogatijeg čovjeka, Bezosa, odbila je komentirati prijedlog WFP-a. Samo je podsjetila na prijašnje Bezosove donacije za borbu protiv gladi.
Zar je „pandemija“ koronavirusa središnji i jedini problem današnjeg svijeta?
Pa ipak, ako specijalizirane UN-ove agencije i nemaju ovlasti proglasiti panedemiju gladi, ili pandemiju krvožilnih bolesti i bolesti raka, ili pandemiju šećerne bolesti (koja je u opasnom rastu), ako ju ne može proglasiti ni WHO (zato što to, eto, nisu ’zarazne bolesti’), zašto to ne bi smjeli učiniti neke druge organizacije? Recimo Svjetski savez Crkava, ili pojedine Crkve kao što su Katolička, Pravoslavna, Anglikanska, Evangelička. Koje sve odreda, s pokličem „Za cijepljenje spremne!“, revno pristajući na absolutizaciju pandemije koronavirusa kao povlašteno središnjeg problema svijeta, ucjenjuju i svećenike i ostale vjernike i vlastite zaposlenike kovid-potvrdama ili isključivo cijepljenošću. Ne bi li se mogle nekim drugim potvrdama i nekim drugim „cjepivom“ poslužiti kao instrumentima za bitno ublažavanje i obuzdavanje pandemije gladi, proizvodnje oružja za masovno uništavanje, općega konzumerizma u potrošačkom društvu i iz njega proizlazećih enormnih dobiti za samo neke, a u korist mira i protiv gladi i drugih nevolja u svijetu? Nije li jedan od odgovora zašto tako nije možda i taj da se ratovi i glad „događaju tamo nekima drugima“, a ova pandemija da izravno prijeti i nama? – Ne bi bilo dobro ako bi bilo tako! To bi značilo da nužno ulazimo u apokaliptička vremena, i da ih nikakve lakovjerne kampanje cijepljenja, smiješne kovid-potvrde ni kovid-diktature ne će niti mogu spriječiti. Naprotiv!
Šiljo, Hrvatsko nebo
