Jozo Pavković: Može li Amerika nakon tri desetljeća pronaći formulu za savezništvo Hrvata i Bošnjaka
Vrijeme:3 min, 33 sec
Aktualna američka diplomatska ofenziva u pokušaju da se postigne unutarnji dogovor o izbornoj reformi za mnoge je njezin najvažniji angažman u Bosni i Hercegovini još od potpisivanja Washingtonskog (18. ožujka ‘94.), a potom i Daytonskog sporazuma (21. studenoga 1995.). Dakako, nije slučajno da su oba ova sporazuma koja su odredila sudbinu BiH postignuta na teritoriju i uz liderski angažman SAD-a.
Amerika sa svojom realnom moći i neposrednom, nekada i robusnom diplomacijom, očito je jedina u stanju pokrenuti nove procese u BiH. Iako je posljednjih desetak godina očit bio pad zanimanja službenog Washingtona za BiH, mnogo je poveznica i dokaza značaja američke uloge na ovom prostoru. Posebno se to odnosi na pomoć u jačanju hrvatsko-bošnjačkih odnosa u BiH u koje je tijekom rata i poraća bila uključena i Hrvatska. Nažalost, oni su danas na najnižoj razini. Sadašnji povratak američke misije u BiH zapravo je povratak na ratnu ‘94., kada je uspostavljena hrvatsko-bošnjačka Federacija. Ponovno će pokušati uspostaviti savezništvo ovih dvaju naroda i na tim ojačanim temeljima Washingtonskog sporazuma izgrađivati daytonsku BiH.
Mnogo se govorilo o vojnoj i tehničkoj pomoći SAD-a za vrijeme rata, ali pomalo se zaboravila da su upravo Amerikanci predvodili jednu od najosjetljivijih reformi u poslijedaytonskoj BiH. Prvo su aktivno sudjelovali u uspostavi Vojske Federacije BiH od nekada zaraćenih vojski – HVO-a i Armije RBiH. Program “Opremi i uvježbaj” provođen preko američke tvrtke MPRI omogućio je Vojsci FBiH da u relativno kratkom roku bude opremljena, organizirana i uvježbana sukladno američkim i NATO standardima. Kasnije je to poslužilo i kao model za novu fazu reforme, a to je stvaranje Oružanih snaga BiH, gdje je ključnu ulogu imao američki diplomat Raffi Gregorian.
On je tek jedan u nizu Amerikanaca koji su svojim djelovanjem značajno utjecali na poslijeratnu BiH. Policijsku reformu provodio je, kao predstavnik UN-a, Jacques Paul Klein i u tom je poslu bio djelomice uspješan. Najveći promašaj američke diplomacije njegov je sunarodnjak Robert Barry koji je 2000. bio na čelu Misije OESS-a. Ta institucija, koju u BiH uvijek vodi Amerikanac, posebno se angažirala na izradi i primjeni izbornih pravila, a upravo je Barry, svjesno ili ne, svojim djelovanjem napravio velike probleme zbog kojih se danas mora provoditi nova izborna reforma. Njegovi amandmani i pobuna Hrvata protiv gaženja prava rezultirali su novom međunarodnom akcijom u čijem je središtu bilo financijsko slamanje bh. Hrvata, prvenstveno kroz rušenje tada vodeće domaće bankarske institucije – Hercegovačke banke. Ključnu ulogu u tom poslu imala je privremena upraviteljica, Amerikanka Toby Robinson.
Za razliku od Barryja i Robinson, svima u BiH u pozitivnom su sjećanju ostali Amerikanci kojima je povjeravana uloga supervizora za Distrikt Brčko. Uspostava tog uspješnog “entiteta” također je američki projekt pa ne čudi što je supervizija i neka vrsta upravljanja Distriktom povjerena isključivo američkim diplomatima. Amerikanci su diplomatski pokušavali posredovati i u ustavnim reformama u BiH kroz tzv. Butmirski proces i Travanjski paket. Istodobno, imali su velik utjecaj na angažman Svjetske banke i MMF-a na ekonomskoj obnovi i oporavku BiH. Trgovinska razmjena i ulaganja SAD-a nisu ni beznačajni za malu bh. ekonomiju. Vanjskotrgovinska robna razmjena BiH sa SAD-om posljednjih nekoliko godina na godišnjoj razini prelazi iznos od 500 milijuna KM. SAD nije među 10 vodećih zemalja investitora u BiH, ali to ne znači da ne postoji zanimanje.
Značajnu ulogu u ekonomskim reformama i jačanju gospodarstva u BiH dali su USAID i Američka trgovinska komora.
Pomagali su Amerikanci i u razminiranju u BiH, obrazovanju, medijima, pa i zdravstvu. Posebno su bili angažirani u borbi protiv korupcije i terorizma, što uključuje i aktivnu potporu uspostavi Obavještajno-sigurnosne agencije BiH.
Kako zanimanje SAD-a za BiH postoji, pokazivali su Amerikanci i posjetima nekadašnjeg dopredsjednika, a danas predsjednika SAD-a Joea Bidena, bivšeg predsjednika Billa Clintona, državnih tajnika Hillary Clinton i Colina Powella. BiH proteklih mjeseci posjećuju profesionalni američki diplomati s posebnim zaduženjima. I to pokazuje da ovaj prostor možda nije najveći prioritet , ali jest u sferi njihovih zanimanja. Zato i uz još jednu (prekjučerašnju) obljetnicu Daytonskog sporazuma, ali i novi posjet posebnog izaslanika SAD-a za izbornu reformu Matthewa Palmera treba podsjetiti na činjenicu – tri desetljeća Amerika je nezaobilazan čimbenik na ovom prostoru i nijedna ozbiljna promjena u BiH nije se dogodila bez upliva SAD-a.
Jozo Pavković/VL/https://www.vecernji.ba/Hrvatsko nebo
