Zdravko Gavran: Je li pred vratima totalitarni lov na necijepljene „vještice“?

Desetljećima su nam u „socijalizmu s ljudskim likom“ punili uši i izrugivali vjernike pokudama kako je Crkva u srednjem vijeku predvodila „lov na vještice“. A što sada s ovim sustavnim stezanjem obruča oko sve manjeg broja necijepljenih i javnim prozivanjem necijepljenih da ugrožavaju pravovjerje i sigurnost i sam opstanak cijepljenih (a koji su se cijepili upravo zato da se više nemaju čega bojati!), što dakle sa svim tim i od svih tih mjera, kampanja, ujdurma, propagandističkog ispiranja mozga, nepoštivanja prava na slobodu, fizički integritet i dostojanstvo tolikih ljudi možemo očekivati? Vrlo vjerojatno to da će se uskoro necijepljene, kada ih se svim ovim metodama prisile, uvjetovanja i ucjene svede na uvjerljivu manjinu, početi smatrati suvremenim „vješticama“ i kao takve ih žigosati i progoniti. Da će se raspomamiti, ovaj put masovan i totalitaran, „lov na vještice“. Da će „necijepljene“ obespravljivati, hvatati, ispitivati, stavljati na mučila, izopćivati, a u slučaju da se smrtnost od ove ili susljednih zaraza poveća i to da će ih fanatici, za opomenu drugima, u ime kolektivističko-totalitarne svjetovne religije vakcinizma, javno spaljivati na lomačama. (Ujedno da sprže i viruse.) Gluhi i nijemi za sve razloge i za sve obrambene i kritičke argumente kojima raspolaže „vještičja“ strana.

“Ovih dana se jasno vidi podjela na cijepljene i necijepljene. Nismo mi nikakvi antivakseri, niti osporavamo činjenicu da covid postoji. Mi smo samo mladi ljudi koji žele studirati i dati svoj maksimum i jednog dana doprinijeti svijetu. Ali u ovome trenutku to ne smijemo, dekan je rekao da prihvatimo našu sudbinu ili da se ispišemo s fakulteta. Čovjek koji bi prvi trebao podržati ukidanje covid potvrda, čak ni stožer nije rekao da trebaju covid potvrde studentima. Nećemo odustati, dosta je bilo prisile i terora, samo želimo studirati bili cijepljeni ili necijepljeni.”

Upravo citirane rečenice izgovorila je, kako je izvijestio indeks.hr, studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Sara Golub, na skupu koji se u subotu održao na Trgu sv. Marka u Zagrebu na kojem se zahtijevalo ukidanje kovid-potvrda u Hrvatskoj.

I drugi govornici tumačili su okupljenima zašto treba ukinuti kovid-propusnice, a čulo se i mnogo (nepotrebno) radikalnih zahtjeva, pa i prejakih ocjena o onomu što se u Hrvatskoj i po svijetu upravo događa. Od utorka se naime na radna i na mnoga druga mjesta ne će moći ući bez posjedovanja potvrde o cijepljenju, ili bez negativnog rezultata testa na Sars-CoV-2, ili bez potvrde o preboljenju kovida 19. Nove mjere koje je proglasio novi suvereni i apsolutni vladar hrvatske države, naime „Stožer civilne zaštite“, a kojima su bez uvođenja izvanrednog stanja, iako za to postoji ustavna mogućnost, ograničena brojna ljudska prava i slobode, mnogi ljudi doživljavaju negativno, i cijepljeni, mnogi više necijepljeni, a pogotovu oni koji se nipošto ne žele cijepiti.

Hrvatska biskupska konferencija postavila se u obranu prava na slobodnu odluku o cijepljenju

Da odmah budemo načistu: i ustavne odredbe, i konvencije UN-a, i prošlogodišnja deklaracija Vijeća Europe, i najslužbenije poruke nadležne kongregacije Katoličke crkve i Stalno vijeće Hrvatske biskupske konferencije utvrđuju da cijepljenje mora odnosno smije biti dragovoljno, da se nikoga ne smije na cijepljenje prisiljavati niti njegova temeljna prava cijepljenjem uvjetovati. 

Na stranici HBK objavljeno je 12. studenoga ove godine priopćenje pod naslovom 

Je li cjepivo protiv Covida-19 moralno prihvatljivo?!

https://hbk.hr/je-li-cjepivo-protiv-covida-19-moralno-prihvatljivo/

To priopćenje po svojoj aktualnosti zaslužuje da ga se u cijelosti citira (pojedine dijelove istaknuo je pisac ovog osvrta):

Iako je u više navrata bilo govora o cjepivu protiv Covid-19,čini nam se uputnim iznova reći nekoliko stvari. Ponajprije svjesni opasnosti uzrokovane pandemijom Covid 19, kao i trenutnim stanjem u društvu, potičemo vjernike i ljude dobre volje na promišljanje i konstruktivnu suradnju u sadašnjim okolnostima radi zajedničke dobrobiti pojedinaca i društva. Ovom kratkom Izjavom u duhu Isusova naloga „biti sol zemlje i svijetlo svijeta” želimo pružiti svjetlo Evanđelja u ovom izazovnom društvenom trenutku.

 1. Kad je Kongregacije za nauk vjere, 21. prosinca 2020., objavila bilješku o korištenju nekih cjepiva protiv Covid-19,naznačila je da je „moralno prihvatljivo primiti cjepiva protiv Covid-19” (br. 2). Uz to potakla „na proizvodnju, odobravanje, distribuciju i ponudu etički prihvatljivih cjepiva koja ne stvaraju konflikt u savjesti, kod zdravstvenih djelatnika i kod onih koji će se cijepiti.” (br. 4). Cijepljenje, dakle, ostaje sredstvom prevencije i suzbijanja transmisije zaraznog agensa, ali po naputku Kongregacije, ono „mora biti dobrovoljno” (br. 5).

 2. Posljednjih dana stvorilo se ozračje određenih pritisaka na osobe koje su očitovale problem vlastite savjesti. Tematiziranjem gubitka radnih mjesta i socijalnog statusa radi toga što se neki nisu cijepili dodatno je opteretilo i poljuljalo povjerenje i društvenu klimu. Imajući u vidu kako je temelj društvenog uređenja poštivanje čovjeka i njegova dostojanstva, smatramo potrebnim uzeti u obzir argumente i razloge pojedinaca koji iz opravdanih razloga isključuju mogućnost cijepljenja. U tom kontekstu sve mjere i odluke za sprječavanje širenja zaraze koronavirusom trebaju biti bez prisile i uvjetovanja, kako ističe naputak Kongregacije, posebice u pogledu prava na rad, usluge i sudjelovanje u društvenom životu. Isto tako preporuča se korištenje neinvazivnih metoda i drugih oblika testiranja.

3. Imajući pred sobom čovjeka i njegovo dostojanstvo, potičemo vjernike i građane, djelatnike društvenih zbivanja, nositelje odgovornih službi u društvu, kao i djelatnike obavijesnih sredstava neka dadnu svoj osobni doprinos u stvaranju zdrave međuljudske klime. Neka u sprječavanju zaraze od koronavirusa paze na dostojanstvo čovjeka i njegova ljudska prava kako se ne bi stvorila diskriminacija u društvu. Posebice treba posvetiti pozornost starijima i siromasima i omogućiti im zdravstvenu i svaku drugu brigu da se osjećaju zaštićenima i „kod kuće“.

Stalno vijeće HBK

Predsjednik Vlade iskazao prijezir i prema Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Kako god mi to priopćenje čitali, i kako god mi, biskupi ili sam Papa tumačio crkvene dokumente u ovoj manjim dijelom vjerskoj, a većim dijelom svjetovnoj stvari, duhu katoličkog naučavanja nipošto nije primjerena prisila niti suvremena Crkva odobrava prisilu kada je riječ o prizivu savjesti, dostojanstvu čovjeka i razlikama u mišljenju. Ovo priopćenje – u skladu s dokumentom Kongregacije za nauk vjere od 21. prosinca 2020. – upozorava da cijepljenje ne smije biti prisilno.

Predsjednik Vlade podrugnuo se tom priopćenju hrvatskih biskupa, pozvavši se šeretski na papu Franju. Nije objasnio na što točno misli. Takvom svojom izjavom iskazao je prijezir prema Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, a time i prema svim katolicima u ovoj zemlji, u čije ime službeno i ovlašteno istupaju biskupi kao njihovi pastiri. Još su dobro i prošli. Aktualni predsjednik Vlade naime često grubo i uvrjedljivo iskazuje prijezir i porugu prema onima s kojima se ne slaže, koji mu se u političkim raspravama suprotstavljaju: od aktualnog Predsjednika Republike pa naniže. Izjavu jednog zastupnika da ne pristaje na cijepljenje ni na testiranje kao uvjet za ulazak njega kao narodnog zastupnika u zgradu Hrvatskog sabora ocijenio je nedavno kao „imbecilnu“. Takva diskvalifikacija nedolična je. Ona je ispod razine i protivna etičkom načelu da se ne smije vrijeđati druge osobe, pogotovu zastupnike naroda, a isto tako ni nesretne osobe koje su kao takve rođene ili kao takve kvalificirane. Upravo mentalno nedovoljno razvijenim osobama posvećuju i njihovi bližnji i humano društvo osobitu pozornost, skrb i zaštitu. A on se tim terminom poslužio radi ismijavanja i vrijeđanja druge osobe.

Samo naznake opasnoga stanja u koje nas vlasti uvode, premda epidemija jest opaka!

U ovom osvrtu dane su samo naznake teškoga i opasnoga stanja u koje nas vlasti uvode. Problematika je vrlo složena, a mjere koje se poduzimaju imat će i kratkoročne i dugoročne učinke i posljedice. S jedne strane, imamo nadležnost zdravstvenih radnika, koji muku muče s pošasti kovida 19, s druge strane nad svima su vrhovni poklopac izvršna vlast i politika, i to kao izdanci ili slugani globalne vlasti i globalnih politika. U svakoj je državi, doduše, tako, ali ne na posve iste načine. Do sada je bilo normalno to da se u prijepornim pitanjima vodi rasprava i da se traže kompromisna, „inkluzivna“ rješenja. Da se čuju, razumiju i uvaže svi argumenti, da se vidi i poštuje svaki „pro“ i svaki „kontra“.

I danas bi trebalo tražiti, u kulturnom dijalogu, pravu mjeru i optimalna rješenja između aspekata zdravstvene zaštite odnosno liječenja i prevencije ove opake epidemije – od koje umiru ili zbog koje teška zdravstvena stanja i druge nevolje podnose toliki naši bližnji! – s jedne, te ljudskih prava i dostojanstva i protuargumenata koji se iznose s druge strane. No „Stožer“ i čitav establišment takvu raspravu ne dopuštaju. Iz sustava proklamiranog pluralizma naglo se prelazi na sve bezobzirniji monizam, na „jednoumlje“. „Stožer civilne zaštite“ pod vodstvom ministra unutarnjih poslova uzdiže se nad sve druge institucije vlasti, nad sve postojeće zakone, nad ustav i nad međunarodne konvencije. Sebi prisvaja apsolutne ovlasti. Živimo u razdoblju stožeraškog apsolutizma. Ne samo mi u Hrvatskoj, nego i drugdje, pa i u još gorim inačicama od ove naše. Ali to nas ne tješi niti vlastima ovdje daje opravdanje da čine sve što im se prohtije – pritom ne preuzimajući ni političku ni osobnu odgovornost ni za koje štetne posljedice cijepljenja i ostalih mjera što ih poduzimaju.

Ne ćemo ovdje ulaziti ni u zamršenu i višeslojnu problematiku odnosa nadležnih državnih tijela i institucija i medija i ostalih prema bolesti nazvanoj „kovid 19“. Ne ćemo ulaziti ni u to kako je Stalno vijeće HKB krivo odnosno djelomično prikazalo zaključak iz Bilješke o moralnosti korištenja nekih cjepiva protiv covida-19 Kongregacije za nauk vjere od 21. prosinca 2020. Koga to zanima, neka sam pomno prouči i provjeri kada su cjepiva čiji je nastanak povezan s uporabom stanica abortiranih „fetusa“, tj. abortirane djece, za katolika prihvatljiva, kao manje zlo u suočenju s većim zlom. Dokument može pročitali na ovoj poveznici:

https://ika.hkm.hr/dokumenti/biljeska-o-moralnosti-koristenja-nekih-cjepiva-protiv-covida-19/

U ovom osvrtu bit će dotaknut samo jedan detalj, onaj iz citiranog iskaza studentice Sare Golub, u kojem se prenosi (navodna) odluka i poruka neimenovanog dekana koji je studentima rekao da ili prihvate sudbinu uvjetovanja ulaska na fakultet kovid-potvrdom ili se ispišu s fakulteta. Takvom porukom, a takvih će biti u dolazećim danima i tjednima zasigurno i progresivno sve više, zapravo se diskriminira i segregira studente i druge skupine na „podobne“ (za studiranje, za rad, za sve ostalo) i „nepodobne“. Jedne se legitimizira, druge se izopćuje i oduzima im se njihova temeljna prava. Ili će ispuniti uvjete koje im propisuju, i to suprotno ustavnim i zakonskim odredbama, ili „pa-pa“ fakultetu i studiju! Zauvijek!

Vjernicima zabraniti upisivanje na Filozofski fakultet!?

Autora ovih redaka to je podsjetilo na jednu sumračnu situaciju u kojoj se našao negdje oko 1980., tada kao student, ni sam se ne sjeća kako se ni zašto se ondje našao, na nekom internom sastanku ili vijećanju na odsjeku pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nazočno je bilo 20-30 profesora i studenata. Tema je bila odnos prema religiji. U raspravi se svašta govorilo i problematiziralo. U zaleđu je stajala volja komunističke vlasti da se ’suzbije’ vjera i religioznost. To i nije bila nikakva  novost ni iznenađenje. I sve bi to završilo kao jedna od vjerojatno niza takvih birokratskih ideologiziranih debata da u jednom trenutku, nakon što se neka studentica zauzela za pravo vjernika da budu to što jesu, nije istupio neki stari profesor pedagogije, već po faci i tonu vidjelo se i čulo da je to najdogmatskiji boljševik i antiteist što je valjda ikada hodao hodnicima tog fakulteta fakultetu. On je stvar postavio ovako: Ja ne želim da sutra moju djecu ili unuke u školama indoktriniraju nastavnici-vjernici. Ja imam na to pravo. Ne želim da ih odgajaju oni koji nisu „raskrstili s religijom“. A što će onda uopće raditi oni koji diplomiraju na Filozofskom fakultetu? Nema smisla da se školuju, a za njih da ne bude radnog mjesta. Zato smatram da se vjernicima treba zabraniti i samo upisivanje na ovaj fakultet!

Danas situacija nije istovjetna onoj iz komunističkih „olovnih godina“, a ni tada takve ekstremne i izolirane ideje nisu nikada bile službeno ni neslužbeno odobrene ni primijenjene u praksi. No danas bi, u prijeporu druge vrste, mogle i te kako biti primijenjene. Ono što je spomenuti boljševik htio učiniti prema vjernicima današnji „boljševici“ žele učiniti prema necijepljenima odnosno (za sada) prema netestiranima. U prijeporu o tomu moramo li se svi cijepiti, moramo li se svi testirati, moramo li svi plesati kako „Stožer“ kaže i vjerovati u to što kaže, ili imamo i svoju vlastitu pamet, ili imamo i neka temeljna naravna, ljudska i građanska prava po kojima nam se ne smije dovodi u pitanje pravo školovati se, raditi ili obavljati poslove bitne za život nas, naših bližnjih i naše zajednice.

Recidiv  komunističkog totalitarizma u obliku nove „političke podobnosti“ i „ideološke ispravnosti“?

Svi koji imaju iskustvo komunističkog totalitarizma (onih s odraslim iskustvom drugih totalitarizama 20. stoljeća danas je vrlo malo ostalo na životu)  osobito su osjetljivi na sve što ih podsjeća na „ona vremena“. Na vremena za koja su mislili da se nikada više ne će ponoviti, ni u kojem obliku. No kako su se godine života u miru i demokraciji nizale, stalno su se, i sve agresivnije, pojavljivale takve sablasti u novim izdanjima. Od obnove „verbalnog delikta“ u obliku kažnjivosti „govora mržnje“ i „diskriminacije“ i svega što se pod to može podvesti pa do nove „političke podobnosti“ i „ideološke ispravnosti“ u obliku slijepog podvrgavanja vlastitih tijela, duša i umova nadmoćnom i sveznajućem „Stožeru civilne zaštite“, odnosno vladi, vlasti, autoritetima, mogućnicima, a napose državnim, političkim i inim „komesarima“. Riječ je naime o pitanju svjetonazora, o pitanju vjeruje li se ili ne vjeruje u onu ideologiju koju „Stožer“ propovijeda i provodi i mora li se pristajati na ama baš sve čime se nedvojbeno krše temeljna prava i slobode hrvatskih državljana. (Kratko odgovoreno: Ne mora se i ne smije se!)

Desetljećima su nam u „socijalizmu s ljudskim likom“ punili uši i izrugivali vjernike pokudama kako je Crkva u srednjem vijeku predvodila „lov na vještice“. A što sada s ovim sustavnim stezanjem obruča oko sve manjeg broja necijepljenih i javnim prozivanjem necijepljenih da ugrožavaju pravovjerje i sigurnost i sam opstanak cijepljenih (a koji su se cijepili upravo zato da se više nemaju čega bojati!), što dakle sa svim tim i od svih tih mjera, kampanja, ujdurma, propagandističkog ispiranja mozga, nepoštivanja prava na slobodu, fizički integritet i dostojanstvo tolikih ljudi možemo očekivati? Vrlo vjerojatno to da će se uskoro necijepljene, kada ih se svim ovim metodama prisile, uvjetovanja i ucjene svede na uvjerljivu manjinu, početi smatrati suvremenim „vješticama“ i kao takve ih žigosati i progoniti. Da će se raspomamiti, ovaj put masovan i totalitaran, „lov na vještice“. Da će „necijepljene“ obespravljivati, hvatati, ispitivati, stavljati na mučila, izopćivati, a u slučaju da se smrtnost od ove ili susljednih zaraza poveća i to da će ih fanatici, za opomenu drugima, u ime kolektivističko-totalitarne svjetovne religije vakcinizma, javno spaljivati na lomačama. (Ujedno da sprže i viruse.) Gluhi i nijemi za sve razloge i za sve obrambene i kritičke argumente kojima raspolaže „vještičja“ strana.

Zdravko Gavran, Hrvatsko nebo