Hrvatska strana kao da nije svjesna svoje snage i uloge jezičca na vagi

Dugotrajno natezanje oko Bosne i Hercegovine u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda na kraju je ipak završilo trulim kompromisom. Misija EUFOR-a produžena je još godinu dana, a spornom Visokom predstavniku Christianu Schmidtu nije dopušteno da pročita svoje izvješće članicama VS-a. Za samo izvješće nije nikakva šteta; Schmidtove mudrolije ni po čemu se ne razlikuju od prethodnih uradaka Valentina Inzka, u kojima se za sve nedaće u BiH okrivljavalo Srbe i Hrvate. Čini se da je položaj novog VP-a ipak značajno uzdrman samom činjenicom da ga ne priznaju ni Srbi, ni Rusi, ni Kinezi. Gdje su u svemu tome naši interesi?

Hrvatska strana imala je velika očekivanja od Schmidta koja se zasada nisu ispunila. Zbog opstrukcije muslimanskih ekstremista u Sarajevu od „povijesnog“ dogovora o novom izbornom zakonu neće biti ništa, pa je jedino rješenje nametanje novih pravila od strane VP-a. Postoji i opcija neodržavanja izbora, što bi dovelo do potpune blokade Federacije i države. Schmidt je do sada, kao i zapadna veleposlanstva u Sarajevu, pozivao na kompromis, iako nikome nije jasno što bi to zapravo značilo; ili si suveren i ravnopravan, ili nisi?! Hrvati žele sami birati svoje predstavnike, i nikakvo odstupanje od tog načela nije moguće, tim prije što su i dosadašnji dogovori, primjerice, oko Mostara, pokazali da se muslimanskim političarima ne može previše vjerovati. Isto vrijedi i za OHR, Ured Visokog predstavnika, u kojem sjede isključivo Muslimani-Bošnjaci, za koje se opravdano sumnja da su i ovaj puta sastavili izvješće koje je neoprezni Schmidt samo potpisao. Tim povodom oglasilo se i Predsjedništvo Hrvatskog narodnog sabora (HNS-a), koje je “pozvalo Ured visokog predstavnika na cjelovito i objektivno izvještavanje međunarodne zajednice o stanju u BiH. Ukazano je na višestruke ozbiljne propuste u dostavljenom dokumentu koji svjesno ignorira rušenje pravosudnih institucija BIH, upotrebu retorike koja poziva na otvorene sukobe među narodima i stanovnicima BiH, kao i zanemarivanje koruptivnih afera koje ruše ugled institucija i pravne države.“ Konstitutivnost naroda i legitimno političko predstavljanje temeljne su ustavne kategorije s kojima se ne može trgovati, ističe HNS.

Hrvatski pregovarači zasada nastupaju vrlo oprezno, iako su njihove pozicije kudikamo povoljnije nego u prijašnja vremena. Realno gledano, položaj sadašnjeg VP-a ovisi isključivo o držanju Hrvata. Ako Čović, poput Dodika, otkaže punomoć Schmidtu, njegova je misija završena, i OHR može početi pakirati stvari. S druge strane, ako VP nametne izborni zakon po volji Hrvata, Muslimanima su ruke vezane; mogu se buniti protiv Schmidta koliko god hoće, ali ne mogu ga smijeniti niti odbiti suradnju s OHR-om, jer bi tim potezom otjerali međunarodnu zajednicu koja im je upravo sada najpotrebnija. Hrvatima je svejedno; od VP-a nikada nisu imali nikakvu korist, pa bi njegov odlazak samo ojačao položaj najmanjeg konstitutivnog naroda. Hrvatska strana kao da nije svjesna svoje snage i uloge jezičca na vagi, pa, barem do sada, nije postavljala pretjerane, maksimalističke zahtjeve. No, čini se da se i to mijenja!

Zatezanje konopca

Sudeći po najnovijim izjavama predstavnika Hrvatskog narodnog sabora Bože Ljubića, ukoliko ne dođe do političkog dogovora, hrvatsko-muslimanska Federacija mogla bi doživjeti „ciprizaciju“. Što točno Ljubić pod tim misli nije teško pretpostaviti, ali, nije to jedini glas koji nagovještava promjene. Mnogi Hrvati sada se otvoreno zalažu za obnovu trećeg entiteta, kao najboljeg načina za trajno rješavanje međunacionalnih sporova. (Jedini je problem što nitko ne zna nacrtati njegove granice!) Dosadašnji, jalovi pregovori sve više izgledaju kao svojevrsno kupovanje vremena i odgađanje neizbježnog. „BiH će se raspasti, a Bošnjaci će dobiti svoju državu!?“ – predviđa novinar Milan Šutalo. (hms.ba, 7.11.) Drugi novinar, Jurica Gudelj, razobličava mit o novom izbornom zakonu kao nekakvoj bosanskoj panaceji: „Nikakav zakon više ne može pomoći BiH s obzirom na to da su odnosi postali toliko zatrovani da ih je gotovo nemoguće popraviti. Izborni zakon neće riješiti probleme hrvatskog naroda jer će ih bošnjačke elite i dalje pokušavati istisnuti iz svakog dijela BiH i svake institucije gdje god je to moguće…“ – smatra Gudelj. („Izetbegovićeve ratne trube odaju počast kraju moderne BiH“, dnevnik.ba, 3.11.2011.)

Kad je u pitanju novi izborni zakon, među Hrvatima postoje dvije struje; minimalisti i defetisti zadovoljili bi se bilo kakvim promjenama, uključujući i nejasna rješenja (Fuleov prijedlog) koja bi drugoj strani ostavila mogućnost miješanja u proces izbora hrvatskih predstavnika. Za razliku od njih, „maksimalisti“ zahtijevaju uspostavu hrvatske izborne jedinice, odnosno podjelu Federacije na dvije izborne jedinice, jednu s hrvatskom, a drugu s muslimanskom etničkom većinom. Tako bi se jednim udarcem zadovoljile presude Ustavnog suda BiH u predmetu „Ljubić“, i Europskog suda za ljudska prava u predmetu „Sejdić-Finci“. Nitko ne može osporiti da bi takvo kompromisno rješenje osnažilo temelje na kojima počiva Federacija, ali i pomoglo čitavoj BiH da se pretvori u održivu državu. Kad bi se hrvatsko-muslimanski sporovi kvalitetno riješili, ni Srbi više ne bi imali razloga strahovati od sarajevskog unitarizma, što bi nedvojbeno relaksiralo međunacionalne odnose. Izgleda da neki krugovi na Zapadu to nipošto ne žele, odnosno da im odgovaraju krizna žarišta na rubu Europske Unije, koja se, po potrebi, uvijek mogu aktivirati. Sa stajališta domaćih političara, jedini način da se sporna pitanja počnu rješavati je „zatezanje konopca“; ako konopac pukne, krivnju će snositi ekstremisti u Sarajevu i njihovi sponzori. Kako god ispalo, Hrvatima neće biti ništa gore nego do sada!

Dinko Pejčinović/HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo