J. Sabol: Sloboda i istina

Stvarnost govori o sebi, ali je novinar/političar ne može ili neće shvatiti

Dva stava u odnosu slobode i istine su moguća: sloboda uključuje „biti slobodan od istine“ i sloboda uključuje „biti za mogućnost traženja istine i time za istinu“. Iz perspektive prava na slobodu treba naglasiti da sloboda ne uključuje pravo na postupak po sviđanju kada se radi o istini. Slobodan čovjek je zadužen istini jer je samo po njoj slobodan. Neistina ili laž čine čovjeka robom, neslobodnom, nečasnom osobom. To dolazi osobito jasno do izražaja u odnosu čovjeka i stvarnosti. „Stvarnost“ razumijemo ovdje kao svijet kakav jest, okolinu kakva je u sebi… Shvaćamo li mi stvarnost, shvaćamo ili zapažamo kakva ona jest, o tome ona ne brine. Ona stoji pred nama otvorena za naše oči, za naša sjetila. Kako duboko otvara naše subjektivno zapažanje, objektivnu stvarnost s njezinim zakonima i njezinim utjecajem na nas, ovisi o našim neposrednim zapažanjima pomoću sjetila, ovisi o snazi našega intelekta i o slobodnoj odluci naše volje. Istina o nekoj stvari je, dakle, za svakog pojedinog čovjeka onakva kakvu nam predstavljaju naša sjetila i stanje naše volje. To je subjektivna istina. Svaki čovjek je subjekt, nositelj te istine. Osim naših sjetila igra veliku ulogu u spoznaji istine o nekom predmetu ovisnost od pouzdanja prema drugima, naš karakter, stanje naše duše – mržnja, empatija.

Čovjek kao društveno biće je ovisan o svojoj okolini, o drugim ljudima u raznim prilikama ili neprilikama života pa tako i u traženju i nalaženju „istine“ o mnogim stvarima. Postoji li neki grad, gdje se nalazi, kako do njega doći itd. saznajemo od drugih, konkretno od onih koji su zaduženi za to da nas informiraju o tome. Od nas se traži da imamo povjerenje prema informatorima, da im vjerujemo što nam kažu i predlažu. Mi držimo za istinitim ono što nam oni predlažu. Tu se događa podudaranje spoznajnog razuma s predmetom. Događa se istina za mene, za moju korist, za moju radost. Drugim riječima: uspješno misliti događa se u poslušnosti stvarnosti. To najbolje doživljava prirodoslovac kojemu je cilj istraživanja istina objekta, a ne istina ili želja subjekta. Nije li ponižavajuće za znanstvenika biti poslušan ili pokoran objektu istraživanja? Osobito onda kada se nalazi u službi svojeg „poslodavca ili onda kada želi otkriti „istine“ za koje misli da su potrebne za njegovo vladanje nad vanjskim svijetom stvari? Kao primjer takve konstelacije misli i osjećaja otkrivamo kod nekih mislilaca u vremenu prosvjetiteljstva. I. Kant je gledao u nadolazećoj naturalističkoj slici svijeta opasnost za autonomiju čovjeka koja ne može podnijeti nikakve ovisnosti razuma u procesu spoznaje. Protiv takve slike svijeta Kant izgrađuje duhovni svijet slobode čovjeka. Njegovo shvaćanje slobode se temelji u vlastitom zakonodavstvu razuma, dakle u autonomnosti ljudskog razuma. Naravno, ta sloboda razuma ne preslikava stvarnost, nego ju samo zapaža kroz njezine pojave. Stručno rečeno, ovdje je realizam (istina je podudaranje stvari i intelekta) oslabljen kroz subjektivizaciju istine. Kratko rečeno: pita se dolazi li se do istine u ovisnosti od predmeta spoznaje ili pak više od ovisnosti subjekta spoznaje? Kant zastupa taj zadnji stav što se vidi iz njegovog tumačenja pojma autonomije u kojoj je razum također tvorac zakona i principa za misliti i za ispravno ćudoredno djelovanje, a ne samo njihov otkrivač. Znajući ili ne znajući, taj stav Kanta zastupaju pojedine grupacije u njihovom svjetonazoru kojega nameću društvu. U tu vrstu spadaju svi oni koji proglašuju čovjeka začetnikom moralnog zakona i duhovnih vrednota. To je filozofski gledajući krivo iako je autor toga bio Kant.

Razumjeti autonomiju prema kojoj ljudski razum daje sam sebi zakone i principe za misliti i prema kojoj je ljudski razum tvorac moralnih dužnosti i početnik svoga autoriteta, protuslovi zakonima koji su razumu čovjeka zadani da ih ispunjava, primjerice zakon proturječnosti. Sve kulture su se pokoravale tom zakonu i sličnim drugim zakonima: bilo da su njihov uzrok gledali u bogovima u koje su vjerovali ili u jednomu Bogu Stvoritelju i Zakonodavcu izabranog naroda Izraela i naroda Božjeg Novoga Zavjeta: kršćana katolika. Zašto je naša politika i naš društveni mainstream ispunjen neistinama, lažima i sveopćem licemjerstvu, lako je iz ovih redaka iščitati.

dr. Josip Sabol/https://www.hkv.hr/iHrvatsko nebo