Vladimir Trkmić: Od svih kriza u Katoličkoj crkvi možda je najjača kriza identiteta

U domovinskoj Crkvi i na razini biskupija imali smo i imamo različite pastoralne programe. Kvalitetne, i one koji nisu zaživjeli na našim prostorima. Čini mi se da će svatko tko pročita ovu knjigu spoznati što mu je činiti i kako od pasivnog ili ravnodušnog vjernika može postati dobar Gospodinov učenik i apostol. Knjiga je lako čitljiva i na slovenskom jeziku. Pisana je jednostavno, konkretno i direktno, bez mnogo fraziranja. Autor se izravno suočava s činjenicama, s pukotinama u Katoličkoj crkvi. James Mallon nije samo analitičar crkveno-pastoralnih zbivanja. On je i predlagatelj puta do pravoga cilja, do toga kako postati Isusov učenik koji neprestano uči i djeluje, kako župama trebaju učenici i apostoli, a ne samo vjernici po krsnom listu ni po činjenici da su primili sve sakramente inicijacije.

Sasvim slučajno, poslije jednog pogreba u Sloveniji, započeo sam razgovarati o Katoličkoj crkvi sa svećenikom i župnikom koji je vodio pogreb. Interesirao sam se za njihov pastoralni rad i, dakako, za „ novitete u pastoralnom radu“ koje podupire novi i mladi mjesni biskup. Župniku sam darovao svoju novu knjigu, a on mi je preporučio da pročitam knjigu kanadskog svećenika Jamesa Mallona, u prijevodu na slovenski, „Božja Prenova“ (Božja obnova), koju je prevela i tiskala Založba Družina ove godine. Budući da je moj boravak u Sloveniji zbog COVID-mjera bio odobren samo za taj dan, zamolio sam rođaka da mi odmah kupi tu knjigu. Za naše hrvatske prilike knjiga nije baš jeftina. Cijena joj je 35 eura. Po povratku u domovinu odmah sam ju počeo čitati. Jezična barijera slovenskoga jezika nije mi problem jer sam odmalena učio, onako usput, slovenski jezik. Knjiga je fantastična, po mome osobnom sudu, jer pronalazi sržni problem, najveći uzrok pastoralno-duhovne krize u Katoličkoj crkvi.

Kriza identiteta

„U Crkvi se danas naveliko govori o krizama. Govore nam da imamo krizu zvanja, krizu obitelji, financijsku krizu, krizu vjere, krizu spolnih zastranjenja, krizu vodstva…. O tim teškoćama razvijalo se mnogo korisnih rasprava, ali, po mome uvjerenju, najdublja kriza od svih kriza jest kriza identiteta, a sve druge krize samo su njezini simptomi – svi smo zaboravili tko smo i prema čemu ili komu smo kao Crkva pozvani. Kad se to dogodi, brzo zaboravimo. Zašto ipak postojimo i opstojimo kao Crkva, a ne zašto imamo župne prostorije“ („Božja prenova“, Založba Družina, 2021., str. 15, prijevod V. T.). Čini mi se da je svaki komentar toj tvrdnji suvišan. Uistinu, autor je dobro detektirao probleme unutar Katoličke crkve, ne samo u Kanadi, nego i na razini univerzalne Crkve.

Ponovno otkrivanje identiteta

Autor knjige James Mallon nudi i neka rješenja za to kako otkrivati ponovno pravi katolički identitet. „Moramo se potruditi i ostvarivati uvjete da ljudi mogu upoznati Isusa kao živoga Gospodina, probuditi ih, pa ćemo tada lako od njih počeli oblikovati učenike. Ponovno moramo otkriti svoj identitet i postaviti, odrediti središte Gospodinova poslanja. I to staviti u središte svake župe, u kojoj će tako nastajati općinstvo i zajedništvo vjernika, koji rastu, dozrijevaju i predani su sveživotnom procesu discipliniranog učenja. Te tako otkrivaju svoje od Boga primljene talente i spremni su duhovno djelovati i postati apostoli. Moramo se uvjeravati da bi Crkva učenika nekad, postala u naše doba nešto sasvim normalno.“ (B. P., str. 26). Prema autoru knjige, zaboravili smo vlastiti identitet i često žalimo što postoji tragedija gubitka vjere u našemu dobu u mnogim zemljama. „Žalostimo se nad tragedijom gubitka vjere, nad sekularizacijom, zatvaranjem crkava itd., ali nam ne dolazi na pamet misao da bismo uzeli vesla i zaveslali“ (BP, str. 21).

Pukotine u Katoličkoj crkvi

Kanadski svećenik James Mallon ne bježi od sigurnih pokazatelja po kojima su počele nastajati pukotine u Crkvi. Po toj tezi sličan mi je papi Benediktu XVI., koji je rekao da je Crkva lađa koja pušta na sve strane. Naspram pukotinama unutar Katoličke crkve autor knjige „Božja prenova“ (Božja obnova) razvija svoju tezu: „Dok smo krstili i poučavali u katoličkim školama, pridobivali smo dobre i praktične vjernike. Na neki način to nam je uspijevalo, [ali] ne u smislu da smo stvarali učenike, zato što smo se opirali kulturi. Premotamo li film hitro natrag šezdesetak godina, [odvrtimo li] seksualnu revoluciju, umnožavanje medija, postmodernizam, materijalizam, relativizam, individualizam, hedonizam i sve druge ’izme’, koje možete lako zamisliti, [uočit ćemo da] su se pojavile pukotine koje su vidljive svima“ (BP., str. 24).

Stvarajte učenike, a ne vjernike!

Jedna od snažnih autorovih teza knjige „Božja prenova“ jest činjenica i tvrdnja da treba stvarati učenike, a ne vjernike, učenike i apostole s poslanjem u konkretnim životnim prigodama, sa sasvim konkretnim zadaćama. „Jedino rješenje za put naprijed jest da se vretimo prvotnoj Isusovoj poruci, koju nam je Isus dao prije dvije tisuće godina i rekao da učinimo ljude učenicima, ’praktičnim vjernicima’, ’praktičke katolike’. To je to. To je središte svega, to je filtar kroz koji moramo ocjenjivati sveukupno djelovanje Crkve, sve pastoralne programe, svako djelovanje u župi“ (BP, str. 24).

Umjesto zaključka

Sve u svemu, knjiga je fantastična. Ulazi u srž problematike koja razliku vidi u tomu tko je vjernik, tko učenik, a tko učenik i apostol. Po mome osobnom sudu, knjiga zavrjeđuje biti prevedena na hrvatski jezik. U domovinskoj Crkvi i na razini biskupija imali smo i imamo različite pastoralne programe. Kvalitetne, i one koji nisu zaživjeli na našim prostorima. Čini mi se da će svatko tko pročita ovu knjigu spoznati što mu je činiti i kako od pasivnog ili ravnodušnog vjernika može postati dobar Gospodinov učenik i apostol. Knjiga je lako čitljiva i na slovenskom jeziku. Pisana je jednostavno, konkretno i direktno, bez mnogo fraziranja. Autor se izravno suočava s činjenicama, s pukotinama u Katoličkoj crkvi. James Mallon nije samo analitičar crkveno-pastoralnih zbivanja. On je i predlagatelj puta do pravoga cilja, do toga kako postati Isusov učenik koji neprestano uči i djeluje, kako župama trebaju učenici i apostoli, a ne samo vjernici po krsnom listu ni po činjenici da su primili sve sakramente inicijacije. Autor želi probuditi u članovima Crkve glad za susretom s Isusom. „Nama duhovnicima i svećenicima, voditeljima zajednica i svima koji skrbe o Crkvi teško je prihvatiti istinu da tako velik broj naših ljudi nikada nije upoznao Isusa pa zato i ne osjećaju glad za njim“ (BP, str. 25).

Papa Franjo – Svjetiljka vjere gori uz pomoć ulja molitve

„U Crkvi se sve rađa u molitvi i sve raste zahvaljujući molitvi“, istaknuo je papa Franjo i napomenuo da je molitva potrebna i u crkvenim reformama, u promjenama u životu Crkve. „Molitva je ta koja otvara vrata Duhu Svetom, koji nas nadahnjuje da možemo ići naprijed. Promjene u Crkvi bez molitve nisu promjene Crkve, nego promjene skupine. Kada Neprijatelj želi napasti Crkvu, to čini prije svega nastojeći presušiti njezine izvore, sprječavajući ju u molitvi i u davanju drukčijih prijedloga. Naime, ako se prestane moliti, neko vrijeme izgleda da se sve nastavlja kao prije, ali vrlo brzo Crkva opaža da je postala poput nekog praznog omota, da je izgubila glavnu os, da više ne posjeduje izvor topline i ljubavi“, primijetio je Papa te podsjetio kako u Lukinu Evanđelju Isus postavlja pitanje koje nas uvijek potiče na razmišljanje: „Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?“ (Lk 18,8) – „ili će“, dodao je papa Franjo zatim, „naći samo organizacije, poput skupine poduzetnika vjere?“ 

Vladimir Trkmić/Hrvatsko nebo