Dušni dan vapi za pravdom i spomenom na sva hrvatska stradališta!
Vrijeme:3 min, 41 sec
Prisjetit ćemo se na Dušni dan hrvatskih žrtava kako bismo pročistili svoje povijesno pamćenje i pretvorili ga u izvor mudrosti, istinskog pomirenja i neugašene nade. Osjećamo da je potrebno hrvatsko pomirenje. Osjećamo i da pomirenje želimo izgraditi, ali ne bilo kako, nego na temelju istine i pravde u slobodi i ozračju milosrđa i ljubavi, kako bi nam danas poslužilo kao poticaj. Pritom isključujemo brisanje pamćenja i nekažnjavanje – koje narušava pravednost, a isto tako i osvetoljublje – koje stvara podjele i sukobe. Pogled u prošlost mora nam pomoći da rastemo u svom ljudskom dostojanstvu i bratstvu te se obvezujemo na izgradnju one buduće Hrvatske u kojoj će među nama vladati mir i snošljivost u međusobnim različitostima, a unutar zajedničkog nam domovinskog, državnog i kulturalnog okvira i isto takve zajedničke podloge uređivanja unutarnjih i vanjskih odnošaja.
Uoči Dušnog dana pitamo se: Hoće li ikada biti kraja otkrivanju grobišta Hrvata žrtava jugoslavenskog, komunističkog i velesrbskog terora? Što mi kao narod dugujemo hrvatskim žrtvama tih triju zala, ali i svim ostalim hrvatskim žrtvama? “Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si… Ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost” (Ps 139,8.12). Vjerujemo “u uskrsnuće mrtvih i u život vječni” i molimo Gospodina da nam ublaži bol i učvrsti nadu u ponovni susret s našim najmilijima u nebeskoj domovini.
Žrtve nam daju snagu za traženje istine koja se nije smjela čuti, koja je bila zabranjena, ponajviše zato što istina o žrtvama povlači za sobom pitanje o krvnicima. Stoga ne očekujemo da ni nalogodavci i izvršitelji tih zločina ni oni koji svojevoljno prihvaćaju njihovu baštinu ne će poduprijeti zahtjeve za traženjem istine. Krvnici i njihovi baštinici žele da istina ostane pokopana duboko ispod površine znanja, pamćenja i pravosudnog gonjenja. Ali su zato poznata i (još) nepoznata stradališta danas ipak mjesta sjećanja na istinu, a isto tako i budućega uskrsnuća i pobjede ljubavi. Iz njih progovara ljubav prema Bogu, čovjeku, domovini, poniženima i istini.
Ta ljubav traži prekid šutnje o tragedijama hrvatskog naroda, molitvu za sve žrtve, traženje mira i „istinske pomirbe” koja je plod pobjede dobra nad zlom u našim srcima, ako već ne postoji politička volja da se sve zlo pravno i vrijednosno utvrdi, prokaže i osudi. U ime mira i takve pomirbe valja nam se suočiti s poteškoćama, ne klonuti duhom i trpjeti sve dok se ne ispravi nepravda prema svim žrtvama. Počinjena prema Hrvatima, ali i prema svima drugima.
Živi smo svjedoci da se prošlost negativno odražava u sadašnjosti jer je još uvijek na snazi “istina” nalogodavaca i izvršitelja navedenih zločina koju danas prihvaćaju i šire njihovi baštinici. Stoga je nužno formirati neutralno znanstveno tijelo za utvrđivanje objektivne istine o svim žrtvama, a pisanje povijesti o tom razdoblju prepustiti budućim povjesničarima i istraživačima drugih struka i disciplina. To što neki pišu povijest i vrše razna istraživanja i analize sukladno trenutnim potrebama dežurnih vlasti samo je sredstvo u borbi za vlast. No to nije ni prava historiografija ni prava znanost ni prava istinoljubivost.
Hrvatska javnost ima pravo znati cjelovitu istinu. Samo tako spriječit ćemo podjele i unutarnje ratove koje potiču neprijatelji hrvatskog naroda. Trebamo se podsjećati ne samo na žrtve, već i na članove njihovih obitelji koji su trpjeli diskriminaciju, marginalizaciju, poniženja i morali šutjeti o ubojstvima članova svojih obitelji. Radi pravde i budućnosti tražimo odgovornost za sve hrvatske žrtve, imenovanje nalogodavaca i izvršitelja, osudu svih zločina protiv pripadnika hrvatskog naroda zašto što su bili pripadnici hrvatskog naroda. Tražimo i to da se načini popis žrtava i da se obilježe njihova ovozemaljska počivališta.
Prisjetit ćemo se na Dušni dan hrvatskih žrtava kako bismo pročistili svoje povijesno pamćenje i pretvorili ga u izvor mudrosti, istinskog pomirenja i neugašene nade. Osjećamo da je potrebno hrvatsko pomirenje. Osjećamo i da pomirenje želimo izgraditi, ali ne bilo kako, nego na temelju istine i pravde u slobodi i ozračju milosrđa i ljubavi, kako bi nam danas poslužilo kao poticaj. Pritom isključujemo brisanje pamćenja i nekažnjavanje – koje narušava pravednost, a isto tako i osvetoljublje – koje stvara podjele i sukobe. Pogled u prošlost mora nam pomoći da rastemo u svom ljudskom dostojanstvu i bratstvu te se obvezujemo na izgradnju one buduće Hrvatske u kojoj će među nama vladati mir i snošljivost u međusobnim različitostima, a unutar zajedničkog nam domovinskog, državnog i kulturalnog okvira i isto takve zajedničke podloge uređivanja unutarnjih i vanjskih odnošaja.
M.O./Hrvatsko nebo
