Zorica Vuković: Svjetski mudraci

Dok polako, ali uporno cijepe ljude eksperimentalnim cjepivom, nastavlja se ‘znanstveno’ štrikanje preko rodne nam planete. Bacajući nas u ovisnost o nafti i njenim derivatima, ucjenjuju iznuđivanjem viših cijena. A kad poskupi gorivo, fosilno gorivo, evo izgovora o poskupljenju vode, zraka, kruha… Ništa novo. Vratili smo se u sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća kad je ‘nafta bila na izdisaju’, a usput, naravno, nije bilo ni detergenta, najlonki i kave… Jer i za prijevoz kave iz dalekih zemalja treba nafta ili neki njezin proizvod. Čudo! Mi stariji preživjeli smo i to iako ponekad u mraku i hladnim sobama jer je nestajalo struje… A boca plina se čekala, u redu, satima. Više puta bezuspješno. Jer dok stigneš na red, plina više nema. Kad će doći? Ne zna se… U međuvremenu u pustinji, uz naftu, izrasli šeici pa sad svojim jahtama krstare morskim plavetnilom, kupujući zabavice u vidu nogometa i koječega opasnijeg…

Dok se globalna ‘elita’ sprema za Konferenciju UN o klimatskim promjenama u Glasgowu u studenom, pridružuju im se tri kršćanska lidera; pravoslavni Bartolomej, katolički Franjo i anglikanski Justin Welby. Oni su početkom rujna uputili vjernicima poziv: „Poslušajte Zemljin vapaj!“ Pozvali su kršćane na molitvu za svjetske čelnike.

„Pred nama je stroga pravda na djelu: gubitak bio-raznolikosti, degradacija okoliša i klimatske promjene neizbježne su posljedice našeg djelovanja, naše pohlepe u prekomjernom iskorištavanju Zemljinih resursa. Ovaj planet to više ne može izdržati,“ kažu crkveni poglavari koji planiraju prisustvovati ovoj konferenciji. Hoće li njihov dolazak promijeniti paradigmu ‘klimatskih promjena’?

Tko je zagadio Zemlju? Pomalo svi mi. Netko više netko manje, a najviše potrošačka groznica uvjetovana ovom civilizacijom. Pa se smeće odlaže u more, oceane, krške jame… Stabla se nemilosrdno sijeku. U mojem susjedstvu ‘ubijeno’ više od 10, što većih što manjih, stabala. Ako je tako kod nas, kako je u svijetu? Jesmo li spremni čistiti za sobom, ili…? 

No nije sve stiglo odjednom. Cijelo dvadeseto stoljeće je priprema za sveopći kaos. Lijepo je to u knjizi Biološko stoljeće opisao Jeremy Rifkin (1945.), američki ekonomist i socijalni teoretičar. On navodi da je patentiranje genetskih javnih dobara započelo 1971. kada je indijsko-američki mikrobiolog Ananda Mohan Chakrabarty (1938. – 2020.), namještenik General Electric Company, podnio zahtjev za patentiranje mikroorganizma koji uništavaju naftne mrlje u oceanima. Zahtjev je odbijen jer se, po američkom zakonu, živa bića ne mogu patentirati.

Godina 1972. značajna nam je danas jer je te godine izvađen bubreg abortiranog ženskog fetusa još dok je bio živ i od njega je formirana HEK-293 stanična linija od koje neke farmaceutske tvrtke rade mRNA cjepiva protiv COVID-19. Na stranici Hrvatskog katoličkog sveučilišta piše da ta linija ‘potječe od fetusa pobačenog oko 1972. godine’. Ne pišu da je fetus ubijen.

Sheldon Krimsky je profesor urbane i okolišne politike i planiranja na Tufts University, suradnik Hastings Centra i neovisni istraživač. On još kasnih osamdesetih godina piše da je nevjerojatnih 37 % znanstvenika biotehnologa imalo ‘industrijsku vezu’ što baca ozbiljnu sumnju na njihovu objektivnost koja se odnose na znanstvenu politiku. Kako je to danas, možemo samo zamisliti.

U svojoj knjizi Znanost u privatnom interesu iz 2003. godine Krimsky tvrdi da se sukobi interesa reguliraju različito u javnim poslovima i u znanosti. On izražava zabrinutost zbog sukoba interesa koji ugrožavaju znanstvenu normu koja ‘zahtijeva da znanstvenici primjenjuju metode, vrše analizu i interpretiraju rezultate bez obzira na osobnu korist, ideologiju ili vjernost bilo kojem cilju osim potrage za istinom’. Zamagljene su granice između znanosti od javnog interesa i potrage za privatnom dobiti. U velikoj mjeri, sveučilišta su preuzeli upravitelji novca i akademski poduzetnici koji traže financijski unosna istraživanja. Krimsky tvrdi da je motiv profita pokvario mnoge znanstvenike u biomedicinskim istraživanjima. Odnosi između korporacija, sveučilišta i vladinih agencija rezultirali su pristranom znanošću koja ugrožava zdravlje ljudi i prirode. 

 Primjer ovog upozorenja možemo dati slikom određivanja ljudskog genoma jer se globalni kapitalizam počeo širiti i u trci za profitom kojeg su nanjušili u biotehnologiji odbacivši sve etičke norme. Tijekom 1990-ih žurilo se u iščekivanju tko će prvi objaviti da je otkriven ljudski genom; javni ili privatni projekt. Javni je financirala američka vlada, a privatni Celera Genoms. U zadnjoj dramatičnoj fazi utrke, bitku je dobio mladi student James Kent 2003. godine, koji je napisao računalni program u nekoliko dana i tako je javni projekt na čelu s Francisom Collinsom preoteo ‘slavu’ privatnoj korporaciji za tri dana. 

David Haussler (1953.), bioinformatičar, vođa tima informatičara u projektu, Jamesov mentor, je za New York Times rekao: „Ovaj bi program tim od pet ili deset programera radio barem šest mjeseci ili godinu dana. Jim je sam u četiri tjedna stvorio izuzetno složen kod.“

Kako stvari stoje s GMO, možemo se uvjeriti na našim tržnicama. Plenković je za tu namjenu unajmio Mariju Vučković, ministricu poljoprivrede, koju je jedna moja poznanica prokomentirala: „Majko mila!“ Više ništa ne treba reći. Jer dotična nema ništa protiv opakog Monsantova pesticida Roundupa. Ako je Roundup, onda su tu i GMO-i.

Samo jedan primjer. Na farmi u Illinoisu, farmer uzgaja soju, koju su rado brstile divlje guske iz obližnje bare. Kad je slijedeće godine, pored starog sjemena, posadio i novo GM sjeme, začudio se kad guske nisu htjele jesti GM soju visoku do pojasa, već su brstile soju starog sjemena koje je bila znatno niža. „Nikada nisam vidio nešto slično. Zapanjuje činjenica da su Roundup Ready (GM soja), posađenu umjesto obične soje, odbila guske koje se nisu ni  približile tom polju.“

Nedavno je prof. dr. sc. Ivan Đikić, u trenutku iskrenosti izjavio: „Ne ulaže se u najopasnije, nego u NAJPROFITABILNIJE bolesti.“ 

Toliko o znanosti i znanstveniku kojemu nikako ne polazi za rukom i mozgom kao za jezikom.  U euforiji samoseblja, napada Gordana Lauca. Brani ga N. Bakić.

Nenad Bakic (FB, 24.10.2021.): „Kako je moguće da jedan strani agitator (prof. Đikić), lažni izumitelj lijeka za rak i ‘ahilove pete’ korona-virusa, koji je više puta demonstrativno iselio iz Hrvatske, LAŽNO OPTUŽI Gordan Lauca da profitira od pandemije na testovima, ali ga nitko, od njemu naklonjenih medija, to više nikad ne pita, štoviše, daju mu neograničeno vrijeme za širenje infodemije, agitiranje i uzbunjivanje ljudi?

A istina je upravo suprotna, Gordan Lauc je odbio raditi PCR testove znajući koliki su nepravedni profiti u njima iako je imao stroj najvećeg kapaciteta u RH. Ako je netko profitirao od pandemije, to je upravo agitator Đikić koji je ‘slučajno’ osigurao financiranje svog laba s 12 mil. eura, a znamo kako je stresno, teško i neizvjesno stalno iznova osiguravati financiranje? Pazite, govorimo o ključnoj stvari u najvećoj svjetskoj krizi od 2. sv. rata, ovo nije samo neko ‘koškanje znanstvenika’.“

Koliko je ljudska pohlepa za slavom velika pokazuje ispitivanje provedeno 1995. na 200 američkih vrhunskih sportaša, kandidata za olimpijske igre. Pitali su ih bi li uzeli tvar koja će im 5 godina osiguravati vrhunske rezultate, a  nakon toga će umrijeti. Polovica ih je odgovorila potvrdno.

Uoči globalnog samita o zaglupljivanju klimatskim promjenama, javili se službenici UN-a i među ostalim ‘drobe’: „Znanstvenici navode kako Zemlja nije bila ovoliko topla od pliocena, prije oko 4 milijuna godina, kada su oceani bili 25 metara viši nego danas. Vrijednost ugljikovog dioksida danas je za 47 puta veća u odnosu na predindustrijsko doba, a prosječna temperatura se podigla za 1,1 °C. Razine mora najviše su u posljednjih 3 000 godina, dok je godišnja stopa podizanja te razine utrostručena. Ako razina mora nastavi rasti jednakom brzinom kao do sada, obalna područja, a moguće i čitavi otoci, bit će poplavljeni ili će potpuno nestati pod vodom.“

Kako oni znaju što je bilo prije 4 miliona godina, a ne znaju ni kako nastaju oluje, ne znaju (ili znaju) je li Zemlja kugla ili je okrugla, ne znaju recimo kako je ,moj hrast’ izrastao na morskom pijesku… ne znaju kako liječiti rak, ali sklepaju cjepivo dok si rek’o keks…

Hrast na slici nalazi se nad cestom na početku mog rodnog sela. Od kad znam za sebe, znam i hrast. Tu smo u djetinjstvu i mladosti provodili mnoge ljetne dane i večeri, na travi, u njegovoj sjeni udaljeni od sela, a opet blizu. S brežuljka koji se zove Kamenak vidi se Požega. Zašto Kamenak? Zato što su u tom brežuljku seljani kopali sitni pijesak za žbuku. U pijesku su se nalazile i okamenjene školjke i pužići. I meni je tata jednom prilikom donio takav jedan kamen veličine njegove šake. Kažu da je tamo nekad bilo Panonsko more. I ništa ne znaju više, pa rastežu njegovo trajanje od 10 – 60 milijuna godina. 

I dok oni tako mantraju o klimi i kako more raste, ja nisam primijetila da je more poraslo u Crikvenici gdje dolazim više od 4 desetljeća. Ne znaju ‘znanstvenici’ ni kad će neki vulkan ‘zapaliti’. A evo baš ovih dana na Kanarima jedan vulkan podiže, za čudo, razinu kopna, a oni ne znaju kada će stati sa svojom ‘bakljadom’.  

Godine 1962. blizu gradića Centralije u Pennsylvaniji nakon miniranja buknuo je požar u rudniku ugljena koji nije ugašen do danas unatoč mnogim pokušajima da se ugasi. Stanovništvo je odselilo, a 2017.-te bilo je samo 5 starijih ljudi u njemu. Nitko ne zna kako je u rudniku tako duboko ispod zemlje mogao buknuti požar. Stručnjaci smatraju da će on gorjeti još 250 godina – dok ne ponestane ugljena. No otkud ta količina ugljena? 

U svojim izvještajima globalisti često spominju oluje uvjetovane ‘klimatskim promjenama’. Međutim, osamdesetih godina, kad je ista ekipa predviđala povratak ledenog doba, 31. srpnja 1982. razorna pijavica (tornado ili hurikan), poharala je Petrinju. Pijavica, promjera 20 – 30 m, je svoju piruetu započela kod izletišta Pigik i slijedeći Kupu, zaustavila se kod sela Nova Drenčina u smjeru Siska, oko 5 km dalje. Svojim razornim plesom oštetila je 500 kuća, infrastrukturu, a u zraku su se našli čak i frižideri. Interesantno da su odštetu, po običaju, dobili i neoštećeni. Pogađate: partijski funkcioneri.

Pored iznenadnih nevolja dolazi i glad koja ubije milijune ljudi. Često je puta uvjetovana ljudskom zloćom. Strašan genocid glađu učinjen je od strane Turske 1915. godine nad Armencima kad je umrlo oko 1,5 miliona ljudi.  Gladomorom u Ukrajini 1932. – 1933., Staljin je svojom politikom prouzročio smrt  3 – 7 miliona ljudi, nasilnim uzimanjem pšenice ‘kulacima’.  Nešto slično se dogodilo u Kini između 1959. i 1961. godine kada je umrlo, kako se procjenjuje, više desetaka milijuna ljudi.  Glavni faktori koji su pridonijeli gladi bila je politika Veliki skok naprijed – reforma kineske komunističke partije. 

Koliko danas umire ljudi od gladi u svijetu? Brine li to globalističke diktatore?

Dok se priprema samit o klimatskim promjenama, prvi ovogodišnji snijeg zabilježen je u Austriji oko Heiligenbluta i na Kaprunu noću 28.-29. 8.2021. Prema najavama meteorologa snijeg je moguć i u predjelima s nadmorskom visinom većom od 1 900 metara. Izgleda da je ljetu došao kraj, barem kada su austrijske planine u pitanju, kažu izvještaji. 

Čini se da su problem ovog svijeta obrazovani koji su naučili onako kako su ih programirali u školi. Programirani su misliti na jedan način. Svaki drugi način je ismijavanje i davanje etiketa. Primjera ima puno, a najnoviji doktorice Nele Sršen koja je iz Italije došla u Hrvatsku na večeru.  „Ušla sam u restoran. U jednom trenutku sam osjetila kao da se meni skida ta sloboda, a moja sloboda je bila ta da se držimo mjera, da imamo poštovanja jedni prema drugima, da smo manje – više kontrolirani. Ako uđem u jedan zatvoreni prostor gdje ima puno ljudi, ja ne mogu biti mirna znajući da oko mene mogu biti ljudi koji nisu cijepljeni. Ja sam se osjetila nesigurno, zamolila sam prijatelje da izađemo na terasu.“

„Ono što ljudi, koji žive u ovoj kulturnoj epohi, moraju naučiti jest kako potpuno svjesno voditi borbu protiv zla koje ulazi u ljudsku egzistenciju.“ – Rudolf Steiner.

Kako se boriti protiv zla kad se ono nameće preko obrazovanja, kulture i tzv. ljudskih prava? Ali nisu nas mogli indoktrinirati. Dokaz je 1971., 1991. Što nam se poslije dogodilo?

Spisateljica Elene Freeland u knjizi Pod ioniziranim nebom: od Chemtrailsa do zaključavanja svemirske ograde iz 2018. piše: „Koliko ‘zavjera’ mora biti dokazano istinitima prije nego povjerujete što se događa? …Teško je povjerovati da je naš planet naoružan pred našim očima, ali upravo se to dogodilo. Prvo, zavela nas je pogodnost bežičnog svijeta; zatim je eksperimentiranje s atmosferskim vremenom pod krinkom ugljika, ‘klimatske promjene’ pretvorilo zrak koji udišemo u antenu (HAARP). Sada se geoinženjering, kojem smo bili podvrgnuti dva desetljeća, normalizira dok se svemirska ograda Ratova zvijezda diže oko i u nama. Unutar elektromagnetskog zaključavanja Svemirske ograde, čovječanstvo će biti neurološki usmjereno prema transhumanističkoj budućnosti. Je li ovo svemirsko doba koje nam je obećano?“

A onda je COVID-19 sve posložio. I evo nas! Hitamo prema transhumanizmu: pametni telefoni su tu, upitno cjepivo s možebitnim grafenovim oksidom i sigurnom mRNA, antene 5G, chemtrailsi, HAARP  (High-frequency Active Auroral Research Project, patent Bernarda J. Eastlunda)… A sve to je već davno pripremano.

I o tome je 2014. pisala Elena Freeland u djelu Chemtrails, HAARP i dominacija cijelog spektra planete Zemlje. Knjiga istražuje kako djeluju chemtrailsi i ionosferski grijači poput HAARP-a na Aljasci. Ova Revolucija u vojnim poslovima treba atmosferski medij kako bi se osigurao bežični pristup tijelima i mozgovima bilo koga na Zemlji – od projektila koji traže toplinu do kontrole uma.

„S pojmovima poput ‘Higgsov bozon’ i ‘Božja čestica’, iz CERN-a tvrde da traže ‘ljepilo’ što drži i povezuje materiju. Ono što zapravo traže je antimaterija ukorijenjena izvan Praga zemaljskog postojanja.“ – Elana Freeland

Koliko su te tehnologije zlokobne? Spremamo li se za zatvaranje ‘globalnog sela’?, pita 2014. Elena. To se upravo događa. Objava NSA (National Security Agency) zapisa podsjeća Amerikance da ih ‘oči u nebu’ prate dok superračunala bilježe telefonske pozive, e-mailove, internetske postove, pa čak i milijunske frekvencije mozga.

Kod nas je o ovim problemima pisao Krešimir Mišak, novinar i istraživač, te svećenik dr. sc. Odilon-Gbenoukpo Singbo u svom doktoratu Teološko-bioetičko vrjednovanje transhumanističke antropologije. 

„Ako poznajete neprijatelja i znate sebe, ne morate se bojati posljedica stotinu bitaka. Ako znate sebe, ali ne i neprijatelja, za svaku stečenu pobjedu također ćete doživjeti poraz. Ako ne znate ni neprijatelja ni sebe, podleći ćete u svakoj bitci.” – Sun Tzu

Tko nam je u ovoj situaciji neprijatelj? Naravno pohlepni i oholi ljudi. A što je s nekim svećenicima? Znaju li oni s kim imamo posla ili su u dealu s njima?

Doista sablažnjava idolopoklonstvo Gei! U tome prednjači obrednim ritualima njemački katolički svećenik (?) Markus Krauth iz Župe Novus Ordo Marije Geburt (Rođenje Marijino) u njemačkom gradu Aschaffenburgu. To nije jedini sablažnjivi prizor. Oni se događaju učestalo. Župnik Krauth je 3. listopada, slavio je u bivšoj, nekada veličanstvenoj katoličkoj crkvi, umjesto Erntedankfesta (godišnji blagdan zahvale Bogu na žetvi) Erdedankfest. Riječ za ‘žetvu’ (Ernte) zamijenio riječju za ‘zemlju’ (Erde). 

„Znanost počiva na povjerenju u tuđe dokaze i autoritete i lijenosti ljudi da to provjere.“ – Vena Simović.

Koliko ljudi ne provjerava baš ništa nego slijepo jurišaju u propast!? Istovremeno svjetski mudrijaši mudruju. Sveti Ljudevit Marija Grignion Montforski (1673. – 1716.) u svom djelu Ljubav vječne Mudrosti je napisao: „Svjetski mudrac je čovjek koji zna dobro voditi poslove, uspijeva u svim zemaljskim pothvatima, a ne daje dojam da to namjerno čini. Zna se vješto prikriti i neopazice varati, a da to nikom ne dođe do svijesti. Kaže jedno, a misli drugo, jako se brine za javno mnijenje i učtivost i zna se prilagoditi svemu što mu je na korist… Potajno i zlobno spaja istinu s laži…“

Isus je upozorio: „U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ‘Obrani me od mog tužitelja!’ No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ‘Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.’ …Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?“ Lk 18 2-8

Svatko od nas može sebi postavit to pitanje: „Što ako dođe za moga života, hoće li naći vjere u meni…?“ Poziv na budnost je poziv na molitvu, na ustrajnost, na vjeru da će On učiniti najbolje što može i da ne gubimo vrijeme, da njegujemo vjernost Bogu jer prolazna je slava svijeta.

Stoga kao David možemo zavapiti: 

„O, Gospode, ti ćeš bdjeti nad nama, 

od naraštaja ovog čuvat nas svagda,

pa nek’ se okolo vrzu zlotvori,

nek’ se izdižu ljudi najgori.“ Ps 12,8-9

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo